SVJETSKA MORA Najveća ribarnica u Južnoj Koreji: “Dnevni promet – 300 tona morskih plodova”

Foto: Damir Trokić

SEOUL – Umjetnik iz Vodica Damir Trokić, pretežito se bavi airbrush tehnikom slikanja. U slobodno vrijeme gušta u podvodnom ribolovu, pa su riba i umjetnost njegove dvije strasti, a to dvoje odlučio je spojiti s trećim guštom – putovanjima. Nedavno je otišao na višemjesečnu turneju po Aziji, a njegova prva stanica je Seoul, 10-milijunski glavni grad Južne Koreje.

Damir Trokić – Foto: Osobni album

Ribarnica Noryangjin otvorena je 1927. godine u Seoulu i  jedno je od najvećih korejskih tržišta morskih plodova. Ribarnica pokriva oko 50% metropole i svaki dan prometuje s 250 do 300 tona morskih proizvoda. Površina cijelog kompleksa iznosi 118 364 m². Građevina se sastoji od 6 katova, od kojih se u prizemlju nalaze ribarnica i skladišta, drugi kat je ribarnica svježe i sušene ribe te brojni restorani, a ostali katovi su parking i uredi.

Cijene morskih proizvoda određuju se prema količini, pa se rijetko mogu vidjeti izložene cijene na proizvodima, tako da ih u tom slučaju možete ih preračunati po tečaju 1000 južnokorejskih wona = 1 američki dolar. Opće maloprodajne cijene su 10 do 20% više od aukcijskih cijena. Miješajući veletrgovine i maloprodaje, tržnica nudi živu atmosferu trgovanja od ranih jutarnjih sati i nudi razne zanimljive prizore. Konkretno, oko 15:00 sati, aukcija žive ribe omogućuje posjetiteljima da osjete autentičnu atmosferu na tržnici među prodavačima i kupcima.

Jedna od zanimljivih stvari je da Korejci uvoze velike količine lososa uz Norveške. S obzirom da su veliki potrošači ribe, jedan od specijaliteta je i Sashimi, slično japanskom Sushiju, mali fileti raznovrsne sirove ribe u porciji od kojih mi je najukusniji bio upravo taj norveški losos.

Na tržnici sam naišao i na usoljenu ribu ali u usporedbi s našim slanim srdelama, gdje riba zadrži oblik i boju, ovdje je to ličilo na tamnu kašu raspadnute ribe u bačvama. Što točno s tim rade, nije mi poznato, no nije izgledalo nimalo privlačno.

U jednoj večeri kod mog domaćina se na stolu u jednoj među mnogobrojnim zdjelicama našla pržena četvrtina skuše, repni dio kojem su oni pridavali važnost. Izazov je bio pojesti tu ribu njihovim tradicionalnim priborom, štapićima. Naravno, svatko tko se razumije u ribu i način pripreme zna o kojoj se kvaliteti tu radi stoga i ne čudi da se ta vrsta masovno nudi našim turistima vrlo često i na izletima koji uključuju ručak.

Ribu spremaju prženjem, pohanjem, kuhanjem riblje juhe i slično. No s obzirom da ribu lovim i spremam dugi niz godina, mogu slobodno reći da je naša riba s gradela u samom vrhu okusa u usporedbi s njihovom kuhinjom, što su mi jednom prilikom i potvrdili moji korejski prijatelji.

Juhe s ribom, kozicama ili drugim morskim organizmima im znaju biti odlične. Također, rakovi i školjke koji su vrstama mnogobrojniji nego u Jadranu, zauzimaju dobar dio njihove morske kuhinje i okus im je često izvrstan. Zanimljivo je spomenuti da na otoku Jeju na jugu Koreje postoji tradicionalni način skupljanja tih organizama ronjenjem, a ronioci su isključivo žene poznate kao Haenyeo woman većinom starije životne dobi koje ostvaruju dosta dobre prihode tim poslom, no to je posebna priča koju ćemo ostaviti za neku drugu priliku.

Damir Trokić

Vaš komentar