Talijani se žale da nema ribe: „Hrvatski dio Jadrana je gotovo netaknut“

Talijani se žale da nema ribe: „Hrvatski dio Jadrana je gotovo netaknut“

3676
Podijeli objavu
Foto: Morski HR / Facebook / Screenshot

Jadran je osiromašen i mogao bi postati pustinja, tvrde talijanski ribari i znanstvenici. Ipak, kažu da postoji rješenje koje proizlazi kroz međunarodni eksperiment Italije i Hrvatske koji bi mogao pomoći ponovnoj obnovi populacije jadranskog ribljeg fonda, piše talijanski dnevnik La Stampa.

Ali za sve ovo vremena je malo, piše talijanski dnevnik La stampa. Primjerice, za inćune, koji zajedno sa srdelama čine 30% talijanskog i 80% hrvatskog ulova, “situacija je užasna, nikad nije bila tako dramatična posljednjih desetljeća”, kaže Simone Libralato iz Instituta Nacionalne oceanografije i eksperimentalne geofizike iz Trsta (OGS). Prema Europskom odboru za ribarstvo, plava riba je blizu propasti. Ali i skuše, tune i druge vrste love se izvan održivosti. Od 47 vrsta od gospodarskog interesa, samo 6 nije pretjerano iskorišteno.

– Šteta, jer “Jadran bi bio izvrsno mjesto za ribolov, a sada se Hrvatska i Italija natječu za resurse – objašnjava Saša Raicevich, iz Instituta za zaštitu i istraživanje okoliša u Chioggiji.

– Postoji i želja da se ovaj resurs ne izgubi u potpunosti. Talijani zapravo uzimaju 70-80% ulova, no najveći dio ribe nalazi se u hrvatskoj polovici Jadrana. Za Italiju je ovdje u pitanju 263 milijuna eura vrijednosti ribljih proizvoda. Bivša Jugoslavija je gotovo zaštićeno područje. Ribolov je tamo u stvari bio zanat, ispred same obale. Ulaskom u EU Hrvatska se posvetila industrijskom ribolovu, naoružavajući se ribolovnom flotom i pomičući se više od 12 milja područja nacionalne nadležnosti, odnosno hrvatskog teritorijalnog mora – kaže Raicevich.

A sada, dok Italija koči, Hrvatska ubrzava. 1970-ih je Italija izvlačila 70-90 tisuća tona srdela i inćuna (podaci FAO); danas 40-60 tisuća tona godišnje. Hrvatska flota je 90-ih ulovila 16 tisuća tona plave ribe, a danas 60 tisuća, piše La Stampa.

„Prije nikad nismo vidjeli hrvatsku ribarsku brodicu, danas ih susrećete i u međunarodnim vodama“

Iako se resursi smanjuju, povećanje ribolovnog napora, pogodovanije naprednijim tehnologijama i brodovima dovodi ribu i ribare u veliki rizik.

Renzo Zennaro, umirovljeni ribar iz Chioggia, sjeća se:

– Do prije deset godina nikad nisam vidio hrvatsku ribarsku brodicu. Danas ih susrećete i u međunarodnim vodama. Problem je što nas je mnogo. Prije ste morem mogli hodati poput Mojsija, koliko je ribe bilo. Mi tršćanski ribari jednom smo ribu mjerili u tonama, a ne u kilogramima – uzvikuje Guido De Grassi iz Trsta.

Voda došla do grla, pa Talijani predlažu rješenje

Sada postoji strategija koju su predložili Libralato i njegovi hrvatski i slovenski kolege. Ideja je iskoristiti prirodnu pokretljivost ribljih resursa: u zaštićenim područjima riba se ponovno naseljava, a odatle se kreće po cijelom području Jadrana. Zasad zaštićena područja prekrivaju samo 1% Jadranskog mora, ali model zaštite daje nadu za oporavak ribljeg fonda.

– Uspostavljanje područja ograničenog ribolova u središtu Jadrana bilateralna je inicijativa između Hrvatske i Italije – objašnjava dr. Nedo Vrgoč, iz Instituta za oceanografiju i ribarstvo u Splitu.

– To je najveće zaštićeno područje na Sredozemlju: ukupna zabrana na površini 1500 km² i jednak broj međuzona, gdje je ribolov dopušten samo dva dana u tjednu. To je primjer kako dvije zemlje mogu surađivati ​​na zaštiti resursa – pojašnjava hrvatski stručnjak.

Otkako je područje Jabučke kotline zaštićeno, pozitivni znakovi već su primijećeni. Primjerice, riblji fond se oporavlja.  Stoga je predloženo rješenje kombinacija mjera kojima se regulira intenzitet ribolova i periodično zatvaranje područja za ponovno punjenje.

– No, ribarima će se morati pomoći. Samo održavanje brodica je trošak, a svako zaustavljanje predstavlja udarac za njihove prihode. Ali dugoročno, vidjet će se rezultati: bit će više, veće i zdravije ribe – žali se Simone Libralato.

D.G.

Vaš komentar

Pratite nas na facebooku: