FOTO: LJEPOTA BIOKOVA Planina sljubljena s morem nije za svakoga

Foto: Filip Rafanelli

MAKARSKA – Biokovo je nazaobilazan dio doživljaja dođete li na makarsko primorje. Planina koja se odmah uzdiže uz nebo, bez prijelaza, upozorenja, predaha, ravnice ili laganog uspona, već onako bezobrazno okomita i strma, a opet tu na dodir ruke i oka. Bijakova, kako je najradije zovu domaći, kao da priziva “popni se, tu sam blizu”. I tu najčešće pogriješe oni neiskusni. U ove druge, iskusnije, osim HGSS-a spada i ekipa Hrvatskog planinarskog društva Biokovo koja se na planinu penje pripremljena.

Baš zato jer je teško, planinari svake nedjelje sebi zadaju cilj.

– Ovaj put, u sklopu zimskih aktivnosti na Biokovu, ova mala ali hrabra grupa od 6 muškaraca, 4 žene i 2 psa prehodala je rutu od Bartulovića ( Gornja Brela ) preko Pozjate, Bukovca, Sv.Nikole do gronjih Brela – priča nam Filip Rafanelli iz HPD Biokovo.

– Prijeđeno je ukupnih 16 km po smrznutom snijegu i na kraju blatu. Ruta je u principu 4 do 5 sati uspona na Pozjatu a onda kreće u pravom smislu spust do Gornjih Brela. Nama je trebalo ukupno cca 5,30 sati sa zaleđenim usponom koji duplo usporava hodanje. Nismo htjeli nositi dereze jer ih svi nisu imali. I nakon sve ove muke, nagrada su gradele u Brkuljima u domaćina Stipe Brkulja – kaže Rafanelli nakon dugotrajnog ali ipak sretnog ishoda u trajanju od 6.30 sati sa stajanjem i odmorom.

O pokušajima da se Biokova dočepaju u japankama, i sam je svjedočio. Poručuje takvim ljudima:

– Ma ostanite doma ili u apartmanu, svejedno. Vodio sam jednog Slovaka prije par godina gore. Dobro da mi nije umra. Momak od 35 godina da će ići sa mnom. Nakon 2 sata hoda skoro je dehidrirao. Popio svu vodu, a gore 40 stupnjeva. Spustio sam ga nazad i preporučio mu da se drži plaže – zaključuje Filip Rafanelli.

A Vi zaključite je li bio u pravu.

Jurica Gašpar

Vaš komentar