Bivši šef Lenca: “Nisam siguran da je hrvatska brodogradnja danas referenca kvalitete”

Foto: Viktor Lenac

Mnoga su pitanja nakon stišavanja medijske pompe o hrvatskoj brodogradnji ostala neodgovorena, a komentar mogu dati samo oni koji su sudjelovali u odgovornom procesu razvoja i restrukturiranja strateške hrvatske industrije. Jedan od njih je dojučerašnji šef uprave riječkog brodogradilišta “Viktor Lenac” Aljoša Pavelin, koji je za Morski HR komentirao neka od ključnih pitanja u hrvatskoj brodogradnji.

Uljanik i 3. Maj

Nesretnim zatvaranjem priče u Uljaniku, dogodio se jedan paradoks; njihov posljednji posao, polarni kruzer “Scenic Eclipse” i nakon silnih peripetija čini se da je oduševio naručitelje pa su pokazali interes da ih naruče čak pet, ali ovaj put u riječkom 3. Maju. Je li to mogao uraditi i Uljanik, pa se tako oporaviti i hoće li ovo puno pomoći riječkom brodogradilištu?

Photo: Viktor Lenac

To je samo na prvi pogled paradoks. Australska tvrtka Scenic je, koliko sam upoznat, bila u stalnom kontaktu s upravom Uljanika i poduzimala sve (uključujući i pozajmice) da se Scenic Eclipse završi u Uljaniku jer bi prebacivanje tog broda u bilo koje drugo brodogradilište značilo nove operativne izazove, dodatne troškove i daljnja kašnjenja. Na opremanju broda, što je upravo dio projekta koji stvara dodanu vrijednost, je na kraju sudjelovalo nekoliko stotina radnika podizvođača izravno ugovorenih i upravljanih od strane Scenic projektnog tima. U tom je smislu Uljanik predstavljao prvenstveno odgovarajuću lokaciju i potrebnu infrastrukturu za dovršavanje broda. U situaciji u kojoj se našao, Uljanik jednostavno nije mogao ponuditi više Scenicu pa je logična posljedica da je vlasnik Scenica potražio drugo rješenje.

Zašto 3. Maj?

Rekao bih da se posložilo nekoliko elemenata među kojima su ključni: lokacija i infrastruktura kojom raspolaže 3. Maj, sloboda raspolaganja istom koju je Scenic vjerojatno tražio te cijene rada, usluga i infrastrukture u Hrvatskoj u odnosu na ostala europska brodogradilišta koja bi mogla graditi takve brodove. Ostaje za vidjeti koliko će dodane vrijednosti uistinu ostati u samom 3. Maju jer je za očekivati da će Scenic i ovdje vjerojatno koristiti vlastite podizvođače. No, uzimajući u obzir situaciju od prije samo godinu dana, pozitivna je već i sama činjenica da će se u Rijeci ponovo graditi brodovi i to ne bilo kakvi. Držim da je jako važno da će kakva takva gospodarska aktivnost ponovo oživjeti u i oko 3. Maja. Ključno je pitanje već pomalo izlizano, ali se postavlja samo po sebi – jesmo li mogli i trebali bolje?

“Pitanje je koliko su zlatna vremena hrvatske brodogradnje bila utemeljena na realnoj vrijednosti”

U zlatna vremena brodogradnje, Brodosplit je za finskog naručitelja isporučio ponos svoje brodogradnje, putnički ro-ro brod Amorella. Dobro ih je služio od 1988. i sad ga prodaju, a novog naručuju iz kineskog brodogradilišta Xiamen. Je li pomalo neobično da se nisu obratili hrvatskom brodograditelju i možemo li kvalitetom konkurirati Kinezima?

– Ne bih rekao da je neobično, dapače. Daleko je 1988. i pitanje je koliko su i ta „zlatna vremena brodogradnje“ bila utemeljena na realnoj vrijednosti, a koliko su bila posljedica nekih globalnih odnosa i tadašnjih ekonomskih i financijskih praksi. No, nije sporno da je Amorella bila prelijepi brod u to vrijeme i kao takva ponos hrvatske brodogradnje. Naše brodograđevno znanje, kreativnost, stručnost i vještine nikad nisu bili upitni, a nisu ni danas. Upitno je bilo i ostalo upravljanje.

Kina je danas globalna sila u svakom pogledu, a u brodogradnji po gotovo svim parametrima drži vodeću poziciju u svijetu. Moj novi posao me često vodi tamo i mogu samo reći da su njihovi kapaciteti i mogućnosti zastrašujući. CEO jednog renomiranog svjetskog brodara mi je rekao – mi bismo BWTS/scrubber projekte radije odrađivali u nekom od europskih ili turskih brodogradilišta, ali niti jedno nema kapacitete koji mogu zadovoljiti naše potrebe po pitanju rokova i paralelnog rada na nekoliko brodova. O kvaliteti izrade brodova se uvijek može polemizirati, ali nisam siguran da je hrvatska brodogradnja danas, bolje rečeno ono što je od nje ostalo, ozbiljna referenca po pitanju kvalitete. Dodatno, kvaliteta kao takva se podrazumijeva i više nije na vrhu prioriteta današnjih brodara. Jednostavno se gleda širi kontekst – rok isporuke, poštivanje roka isporuke, cijena, atraktivni modeli financiranja, blizina dobavljača, ekonomska stabilnost, a uz prihvatljivu kvalitetu. Što će vam kvalitetni brod koji ćete dobiti sa zakašnjenjem od 2 godine? A možda i nećete… Finci su očito procijenili da ne žele ulaziti u rizik gradnje broda u Hrvatskoj i ne mislim da su pri tome procjenjivali samo hrvatsku brodogradnju. U tom smislu ne da ne možemo konkurirati Kinezima, nego imamo puno bližu i konkretniju konkurenciju u Turskoj.

Otišli ste iz Viktora Lenca koji danas prilično sredstava dobiva poslujući s Američkom ratnom mornaricom. Može li se to smatrati sigurnom budućnošću?

– Što u današnje vrijeme znači – sigurna budućnost? 2 godine, 5 godina, …? Lenac radi dobro i rekao bih da uspješno prkosi gravitaciji. Moglo bi se čak govoriti o fenomenu jer uspijevati donijeti i odraditi posao uz poprilično nepovoljnu zemljopisnu poziciju, strašnu konkurenciju i sa sve manje raspoložive radne snage je umjetnost. Da, Američka ratna mornarica znači razliku između pozitivnog i negativnog poslovanja, ali činjenica je da Lenac čvrsto drži taj poslovni odnos i razvija ga. Dokle će taj odnos trajati i kako će izgledati ovisi o puno faktora, uključujući i sam Lenac. Vjerujem da i vlasnici Lenca i uprava, rade u i smjeru osiguravanja nekih novih izvora prihoda te dovršavanja dimenzioniranja Lenca u troškovnom smislu na način da eventualni izostanak projekata s Američkom ratnom mornaricom bude samo poremećaj u poslovanju, a ne pitanje opstanka.

Vaš poslovni put se i dalje nastavio kroz ovaj sektor. Posla u vašoj novoj tvrtki ima – doslovno za izvoz?

– Da. Lenac je značio prekretnicu u mojoj karijeri i želio sam ostati na neki način povezan s brodarskom industrijom. Osim toga, Rijeka mi je jednostavno ušla pod kožu i, unatoč ozbiljnim opcijama za odlazak, želio sam ostati tu. Bilo je i par zanimljivih opcija u Rijeci, no na kraju se najkonkretnijim pokazao g. Davor Tudor, osnivač, vlasnik i direktor tvrtke Popravak Brodskih Motora. Tražio je da mu pomognem strukturirati tvrtku, pripremiti je za rast i potom rasti. S obzirom da je PBM visoko specijalizirana tvrtka za održavanje i servis brodskih regulatora, motora i sustava daljinskog upravljanja procijenio sam da mogu i puno naučiti i puno dati i prihvatio sam posao.

Tehnički segment koji pokrivamo je vrlo atraktivan pa posla imamo jako puno. Radimo za renomirane brodare poput Scorpio Group, MSC, Sovcomflot Group, Thome Group, Anglo Eastern, Eastern Pacific i servisiramo njihove brodove gotovo po cijelom svijetu, a od domaćih brodara imamo čvrst poslovni odnos s Atlantskom plovidbom i Tankerskom plovidbom. Poslovanje s takvim kompanijama nas drži u top formi jer smo u tijeku s najnovijim tehnološkim dostignućima i svaki projekt za nas znači stjecanje novih znanja i iskustava. S takvim kontinuiranim učenjem nam, naravno, raste i vrijednost na tržištu.

S vlastitim servisnim radionicama i stručnjacima u Hrvatskoj, Bugarskoj, Rumunjskoj, Slovačkoj i Kini, kroz suradnju s našim partnerima, pokrivamo strateška područja Mediterana, Crnog mora, Dunava i Dalekog istoka, a uskoro otvaramo i tvrtku u Turskoj. Nije tajna da su znanje i stručnost ključni za uspjeh u ovom poslu, ali moram priznati da sam ostao pomalo zatečen znanjem i kvalitetom ljudi koje sam zatekao u PBM-u. Osim što već imamo puno posla, intenzivirali smo i prodajne aktivnosti jer želimo rasti, tako da smo u zadnjih pola godine morali povećati broj vlastitih djelatnika za 15% uključujući Hrvatsku, Bugarsku i Kinu. Kako sada stvari izgledaju ova godina će biti još intenzivnija.

Osim brodarske industrije, naš je portfolio prilagođen i energetskoj industriji pa se polako širimo i u tom smjeru. Rafinerije i elektrane su specifični i dosta konzervativni poslovni sustavi pa je proces stvaranja povjerenja puno sporiji i zahtjevniji, no naše rješenje za miješanje plinova koje smo razvili vlastitim kapacitetima polako privlači pažnju. Mislim da bismo tu mogli napraviti jedan kvalitetni iskorak u bliskoj budućnosti, ali o tome više nekom drugom prigodom.

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ:

EKSKLUZIVNO Šef uprave “Viktora Lenca” o razlozima odlaska iz brodogradilišta

Vaš komentar