Baranović: „Nekome je strašno stalo da se hrvatske ribare istrijebi iz Jadrana“

Foto: Boris Kačan

Ribarstvo u Hrvatskoj tone. Umjesto da europsko tržište donese blagostanje izvoza, događa nam se suprotno; ribari prodaju svoje brodove, a talijanski lobi snižava cijene ribe i monopolizira tržište. I dok se gasi ideja veletržnica, a zatvaraju ribarnice, uvoz ribe upitne kvalitete van granica EU raste. Kome to pogoduje i kako riješiti veliki problem dostupnosti svježe ribe hrvatskim građanima i zadržati ribare u poslu, pitali smo našeg kolumnista, Petra Baranovića.

Foto: Facebook

Kakvo je stanje ribarstva danas?

– Generalno je loše zato što postoji svega par niša kod kojih se može bilježiti neka razina zadovoljstva, poput farminga tune koja se pokazala kao vrlo žilav i unosan, iako ne jednostavan posao, a zadnjih godina zbog oporavka stocka plavorepe tune, tako se povećavaju poslovne mogućnosti firmi koji participiraju u tom biznisu. Zbog toga i nekih drugih okolnosti bilježi se pad cijene tune u odnosu na prethodne godine, ali cijena još uvijek omogućuje dobru poziciju. Pomak se bilježi u području uzgoja oradi i brancina, uvjetovan između ostalog i vrlo snažnom potporom države tom biznisu.

Loša je pozicija samih ribara. Pozicija kočarske flote i stanje na tržištu je katastrofalno.

 

Monopol talijanskog veletrgovca

Što ne valja?

– Ne valja to što smo pali u milost i nemilost jednom i jedinom talijanskom veletrgovcu ribe Friuli Pesca iz Marana koji je preko svojih poslovnih partnera u Hrvatskoj uspio ostvariti poziciju monopola.

Na koji način se to dogodilo?

– Opstrukcijom projekta veletržnice ribe u Hrvatskoj, zapravo je zatvoren put drugim kupcima koji bi eventualno dolazili u Hrvatsku po ribu. S druge strane, i prilično liberalni uvjeti uvoza ribe iz trećih zemalja na tržište EU su u potpunosti srušili cijenu.

Tko to opstruira?

– Odgovornost je na politici. Nacionalni projekt veletržnica ribe u Hrvatskoj je potpuno miniran, zapušten, pa reći ću direktno i opstruiran u nekim trenucima od strane države kao institucije. Sva mudrost stane u jednu konstataciju: Ministarstvo poljoprivrede je trebalo učiniti sve da to zaživi, a ne da se zagasi.

Foto: Youtube/Screenshot

Kako su opstruirali tu ideju?

– Veletržnice su rađene da budu veletržnice, na osnovu kojih projekata su se povlačila sredstva iz pretpristupnih fondova EU i drugih donacijskih sredstava. Napravljeni su objekti koji nikad nisu profunkcionirali. Primjerice u Rijeci, Umagu, pokušaj je bio i u Zadru, pa Tribunju čija je jedina svrha da je objekt domaće ribarske flote, tribunjske, a nigdje od zamišljenog aukcijskog prodavanja ribe nema ni slova. Bogu hvala, ova tribunjska bar služi domaćim ribarima.

S druge strane imamo trend gašenja tradicionalnih peškarija koje su nam bile alternativa za prodaju ribe. Sve je počelo zatvaranjem, odnosno redukcijom na ostatke ostataka splitske peškarije, uz najavu zatvaranja i drugih, primjerice u Kaštelima i Trogiru.

Umjesto da se omogući poljoprivrednicima i ribarima da direktno prodaju narodu zdrave i svježe proizvode, uvozi se svašta i prodaje ono čemu ne znamo ni podrijetlo ni „datum rođenja“.

Kako riješiti ovaj problem?

– Vrlo jasnim zahtjevom Hrvatske u Bruxellesu, a to je da se preispita uvoz svježe, smrznute ribe i prerađevina izvan granica EU.

Foto: Boris Kačan

Cijela flota ribarskih brodova na prodaji

Kakvo je stanje ribarske flote i infrastrukture danas?

– Jednom riječju – otužno. Potrošili smo prvih šest godina članstva u EU, imali smo čak i novce na raspolaganju i nismo ih bili kadri potrošiti. Rezultat toga je da se riba iskrcava na mjestima koji ne udovoljavaju minimalnim uvjetima; po mraku, bez rasvjete, na mjestima koja nemaju ni tekuću vodu, normalan kolni pristup za kamione, a u turističkoj sezoni je ta situacija još gora jer nema nikakvih sankcija ni konsekvenci propisanih zakonom za one odgovorne osobe koji dopuste da nautičari uzurpiraju i dio ribarske infrastrukture.

Mnogi uspješno povlače EU sredstva, gdje je zapelo kod ribara?

– Imamo veliki problem što se sredstva iz europskih fondova raspoređuju na način da ribarima jednostavno nisu dostupna za ono što bi bilo od njihovog vitalnog interesa. Uopće, uvjeti za povlačenje sredstava EU fondova su tako postavljeni da velika većina ribara iscrpljena ovako lošim uvjetima poslovanja ne može doći niti u poziciju da aplicira bilo što. Rezultat svega ovoga o čemu govorim je to da je proteklih dana da cijela flota ribarskih brodova osvanula u oglasnicima za prodaju, što se posebno odnosi na kočarsku flotu.

Što se Ministarstva poljoprivrede tiče koje je direktno odgovorno za sektor ribarstva, mogu reći samo da se birokrati igraju politike, a političari pretvaraju u birokrate.  Nekome je strašno stalo da se hrvatske ribare istrijebi iz Jadrana.

Je li to jasno aktualnoj ministrici ili ne, ne znam, samo znam da kontinuirano od svog povratka u ribarski sektor upozoravam i nju i njene suradnike na stanje na terenu, ali još uvijek nisam uspio kod njih prepoznati volju da se nešto riješi, barem ne nešto kapitalno.

Firme koje su izuzeci i dosegli su uspješno poslovanje, dijelom zbog svojih sposobnosti, a dijelom zbog toga što su privilegirani – nisu cjelokupno hrvatsko ribarstvo. Sa 2-3 uspješnice svi mašu, a nitko neće spomenuti probleme, o kojima svi mudro šute – kaže Petar Baranović.

Jurica Gašpar

Vaš komentar