Maštate o tome kako ćete pod jedrima oploviti svijet? Knjiga Ive Orlića “Fiu Odiseja” ono je što vam uz brod treba!

Foto: Osobni arhiv, Ivo Orlić

Posebna po pristupu, širini i sveobuhvatnosti, knjiga  riječkog sveučilišnog profesora fizike u mirovini i još uvijek nemirnog moreplovca  Ive Orlića otkrit će vam sve muke i draži te želje, odgovoriti na brojna teoretska, praktična pitanja i pokazati vam jeste li baš vi čovjek za taj pothvat. To je i nautička i  putopisna i duhovna knjiga, dosad nezabilježena u domaćoj nautičkoj literaturi.

Tko je samo dvaput isplovio na more, zna da ne postoje dvije iste plovidbe. Jednako tako stoje stvari i kad su oplovljavanja svijeta posrijedi, pod jedrima pogotovo. Kad je tako, a jest, ni knjige koje su posvećene tim pothvatima, premda dijele iste slane zanose, niti izbliza nisu iste. U svojim najbojljim izdanjima to su autentične, osobite priče napete na luku jedinstvenog susreta ljudskog neponovljivog karaktera i velikog Mora.

Knjiga Ive Orlića Fiu Odiseja (pod jedrima oko svijeta), riječke izdavačke kuće Uliks, nedavno na zagrebačkom Sajmu nautike predstavljena čitateljstvu, osim po plovidbenom iskustvu posebna je po mnogo čemu, pa i tome jer je trajala – 17 godina.

U listopadu 2003 godine tada Ivo Orlić, tada ugledni profesor nuklarne fizike i jedriličar amater isplovio je iz rodnoga Punta na Krku, a svoj veliki vijađ života uokolo još uvijek plavog planeta završio je u siječnju 2020 – u riječkoj tiskari. Istine radi, stvarno je kruženje morskim brazdama završilo nakon gotovo tri godine plovidbe, u Puntu 2006. godine, ali Veliki plov za Ivu psihološki  nije bio dovršen dok svoje boogato akumulirano iskustvo (i prediskustvo) nije u nadahnutom doživljaju opetovano proživio i objedinio u knjizi, čiji je početak poteknula jedna druga antologijska knjiga – Besa, Jože Horvata.

Tamo negdje u sedmadesetima u Besi, rekreativni ljubitelj plovidbe Ivo Orlić, naletio je na polinezijski termin Fiu, koji označava gotovo hirovito stanje duha koji suočen s umorom i zasićenošću, odjednom pusti sve “k vragu”  i upusti se u – pustolovinu. Tada je Ivo odlučio da će kad tad kupiti  jedrilicu, nazvati je  Fiu i krenuti Horvatovim putem.

Foto: Osobni arhiv, Ivo Orlić

Nije bez vraga rečeno: Pazi što želiš, ostvarit će ti se! Ivi je od želje do ostvarenja trebalo  je gotovo 30 godina.  Na put oko svijeta sa 14 metarskim Grand Soleileiom 46, nižući prethodno strpljive godine naukovanja, krenuo je s napunjenih 49 godina. Kad se vratio, osim što je  postao treći Hrvat koji je oplovio svijet u jedrilici, bio je i potpuno drugačiji čovjek.

U tom smislu njegova obimna knjiga (446 stranica sa  dvije stotine fotografija) nije “samo” dnevnički zapis plovidbi od točke A do točke B, nije to ni proširena peljaristika svjetskim morima, nije “samo” ni nadahnuti opis doživljajaja, susreta i izazova uzduž plavetnila, nije ni biografska skica moreplovca – iako ima mnoge od tih elemenata.

Svjesno razbijajući ustaljenu  formu putopisnog brodskog dnevnika Orlić je smjelo mijenjao sve navedene  registre iskreno podastirući svoje prijeđene dionice i zablude za koje je vrlo vjerojatno, bez obzira na razvoj tehnologije,  da će se s njima suočiti svaki novi naraštaj moreplovaca.

Foto: Osobni arhiv, Ivo Orlić

Ivo s dozom ironije koristeći stilsku figure “pile naopako” postavlja i odgovara na pitanja: Zašto ne kupiti brod i ne krenuti  na put oko svijeta; otkriva na koji način uzajamno rastu brodovi i ljudi, progovara o mladenačkim nadobudnim plovidbama, analizira romatičarske predodžbe o “polinezijskom snu”, objašnjava najopasnije situacije, raščlanjuje “horror” koji stoji iza zaokruživanja financijske konstrukcije puta, koji često traje puno duže od same plovidbe. Unatoč tomu, ističe kako je put oko svijeta “99 posto čisti užitak”, ali pocrtava da jedrenje oko svijeta traži nešto puno više od onoga što se u sportskom žargonu naziva “dobrom psihološkom pripremom”. Na tom tragu, Ivo u svojoj knjizi povezuje čin plovidbe s duhovnom vještinom.

Što činiti kad, kako u predgovoru bilježi pisac i moreplovac Damir Miloš, “mornara salijeću misli, pitanja o smislu života, kad se tijelo uvlači u sebe, kad se osjećamo skučeno, kad brod postaje teret, a ocean hladan i mrtav”?

Tragajući za odgovorom i na to pitanje, Orlić svoje štivo začinja obiljem motivirajućih uvida i poruka – zapisa bliskih mu pobratima u moru i svemiru. U tom smislu, ovo je i duhovna knjiga. Koliko je meni poznato, prva –  dosad nezabilježena u domaćoj nautičkoj literaturi.

Od te morske spiritualnosti podarit će čitatelju točno onoliko, koliko je on sebe  spreman otvoriti njoj.

Josip Antić

Vaš komentar