Guc Belona u razdoblju kada je bio u vlasništvu Darka Kolanovića - Foto: Iz privatne arhive Darka Kolanovića

BETINA – Guc Belona stavljen je pod preventivnu zaštitu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.

Belona je tradicionalni brod namijenjen ribarenju, prijevozu tereta, stoke i ljudi, duljine 5,60m, širine 1,80m. Iako je prema dokumentima registracije uvedena pod tipom gajeta, Belona se zbog svojih konstrukcijskih oblika svrstava pod tip guc. Linije broda su blage, a krma je mnogo uža nego kod gajete. Izgrađena je 1928. godine u brodogradilištu u Kalima. Brodograditelj Belone Božo Končurat 1908. godine izučio je zanat od Mate Filipija u Betini. Preko 60 godina Belona je bila u vlasništvu obitelji Kolanović iz Privlake, a 2016. godine u raspadnutom stanju dospjela je u ruke Viljema Glavana koji se odlučio na izradu dokumentacije postojećeg broda i obnovu. Dokumentaciju postojećeg stanja izradili su Katarina Batur i Luciano Keber, članovi Institute for Maritime Heritage Ars Nautica. Nakon izrade dokumentacije brod je transportiran u Škver Ćiro. Obnova je provedena pod nadzorom Nikole Papeše Mačka, a trajala je 8 mjeseci. Gotovo svi dijelovi broda su zamijenjeni, osim dvije rebrenice koje podsjećaju na nekadašnje stanje Belone, izvještava Muzej betinske drvene brodogradnje.

– Zasluga je najviše na Katarini Batur i Lucianu Keberu koji su napravili fotodokumentaciju s crtežima brodskih linija kako bi se sačuvala izvornost i originalnost dizajna. Iako je dokumentacija manjkava, znamo da je brod starijeg datuma.  Iz prvog upisnika je stajalo da je to ribarica ili gajeta, no nije nijedno od toga, već je bio za razne namjene – ispričala nam je ravnateljica Muzeja betinske drvene brodogradnje, Kate Šikić Ćubrić.

Iako je ovo drugi brod, zaštićen na preporuku betinskog Muzeja u suradnji sa stručnjacima i ljubiteljima drvene brodogradnje koji su im pomogli, ravnateljica kaže da je njihova zasluga najmanja. Podsjetimo, prvi je bio poznata Cicibela. Oba broda su obnovljena u istom brodogradilištu Ćirov škver u Betini.

Povijest zaštićenog drvenog broda

Iz dokumenta koji je poslužio kao prijedlog uspostavljanja preventivne zaštite pokretnog kulturnog dobra, napominju da se guc poput Belone, u linijama i tlocrtu razlikuje od kvarnerskog (sjevernojadranskog) guca.

Povijesni dokumenti otkrivaju da je Božo Končurat davne 1908. godine izučio zanat od Mate Filipija u poznatom betinskom brodogradilištu. Priče o barci prenosile su generacije vlasnika: od toga kako je bila u posjedu svećenika sa Dugog otoka pa sve do trenutka kada je prevarom dospjela u vlasništvo jednog pomorca. Prema pričama nismo u mogućnosti zaključiti je li barka starija od datuma navedenog u registraciji. Činjenica je da je barka oduvijek plijenila pozornost lokalnog stanovništva.

Ugovor o gradnji ne posjedujemo, ali se kasniji dokument registracije barke iz 2. lipnja 1928. poziva na njega. Prema navedenome saznajemo da je ugovor o gradnji potpisan 5. ožujka 1928. godine. Većinu svog životnog vijeka Belona je bila vlasništvu obitelji Kolanović iz Privlake, sve do 2016. godine kad ju je posljednji vlasnik Darko Kolanović prodao Viljemu Glavanu. Danas se vodi pod registracijskom oznakom 9ZD.

Guc Belona u razdoblju kad je bio u vlasništvu Darka Kolanovića – Foto: Iz privatne arhive Darka Kolanovića

U oronulom stanju, raspadnuta i gotovo na izdahu snaga, Belona je dospjela u ruke Viljema Glavana koji se odlučio na izradu dokumentacije postojećeg stanja broda. Osim opisne i fotografske dokumentacije te fotogrametrijskog modela,  izrađeni su crteži brodskih linija kako bi se sačuvala izvornost i originalnost dizajna. Dokumentaciju postojećega stanja izradili su Katarina Batur i Luciano Keber, članovi Instituta za pomorsku baštinu ARS NAUTICA. 

Guc Belona tijekom izrade dokumentacije postojećega stanja – Foto: K. Batur

Nakon izrade dokumentacije, barka je transportirana u brodogradilište Ćiro u Betini na otoku Murteru, s ciljem obnove tradicionalnim tehnikama. Obnova je provedena pod nadzorom Nikole Papeše – Mačka, a trajala 8 mjeseci. Gotovo su svi dijelovi barke zamijenjeni, osim dvije rebrenice koje podsjećaju na nekadašnje stanje Belone. Po završetku obnove, barka je službeno porinuta u ljeto 2018. godine, kad je u Privlaci organizirano krštenje.

Guc Belona nakon obnove u škveru Ćiro u Betini – Foto: Arhiva Muzeja betinske drvene brodogradnje

Belona je nedvojbeno nepatvorena barka u svojem dizajnu i konstrukciji. Nema tragova ikakvih preinaka, osim „karoca“ (gornjeg dijela pramčane statve) koji služi osim za pridržavanje i za siguran vez, a koji je grubo i nevješto nadomješten, vjerojatno radi dotrajalosti ili loma starog. Minimalistička, ali i realno funkcionalna konstrukcija „male“ drvene brodogradnje nema manjkavosti, ali niti višak ijednog brodograđevnog djela, što govori o izostanku bilo kakve naknadne brodograđevne intervencije, stoji u dokumentu kojeg potpisuju: Institut za pomorsku baštinu ARS NAUTICA, Katarina Batur s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru; Instituta za pomorsku baštinu, Luciano Keber – Architectura Navalis Adriatica; Institut za pomorsku baštinu, Muzej betinske drvene brodogradnje i Viljem Glavan, vlasnik barke Belona.

Jurica Gašpar

Vaš komentar