GURMANLUKOM PROTIV KORONE Mišanca ala Buzelaze

Foto: Željko Krnčević

Ko sritniji od nas kad nas pušte malo iz karantene. Pa masku na lice, u auto da niko ne vidi, pa nas dvoje u polje di nikog nema. U naš raj zvan Dobri Dolac ili kako su ga tamo negdi u 14. stoljeću zvali Buzelaze.

Valjda je od tih laza doša i Dolac, a uvik je bija granica prema Turcima. Pa tako i moje dopa vinograd na granici. Ma vinograd, kamenjar od kojeg je tribalo napraviti vinograd. Koliko samo truda stoljećima – znoja, krvi i suza – za posadit teke loze i maslina i eventualno žita posijati. Pomalo ulazim u kraj i nekim počecima Krnčevića u ovom kraju. Pa izgleda da smo u 17. stoljeću imali mlinice na Krki. Pa onda došli u Šibenik, u Dolac. A naša sadašnja zemlja u Dobrom Docu bila od moje ćukun ćukun, itd. bake Jadrić. Tako je pomalo prešla Krnčevićima, a evo nas tamo i danas, štujući Gospu Srimsku i svetoga Križa.

O tome ćemo nekom drugom prilikom, a za ovaj antikoronaški gurmanluk upravo na tom iskonu ubrasmo večericu. Među maslinama. Uz maslačak, kostri, divlji luk i koromač, još nekoliko travki.

Skuhali, dodali jajca friška, ulja, soli, kvasine i papra… Pa ajmo u fini i zdravi obrok.

Povezan preko grude čačine zemlje sa svima onima koji ovdje ostaviše znoj. Ali, koji su u njoj i guštali. Hvala čači i svima prije njega. E da, i ako niste sigurni koju travu berete, radije nemojte …

Foto: Željko Krnčević

Željko Krnčević

Vaš komentar