ROBERT VISIANI Šibenčanin sa svjetskom botaničkom slavom

Perivoj Roberta Visianija - Foto: HTZ / Muzej Grada Šibenika

ŠIBENIK – Danas, 9. travnja 2020. godine, navršava se 220 godina od rođenja velikog Šibenčanina Roberta Visianija. Tko je Robert Visiani i zašto njegovo ime krasi šibenski perivoj još od davne 1895.? Uzevši u obzir njegovu monumentalnu ličnost u svijetu botanike i hortikulture, današnja Visianijeva odsutnost u javnom i medijskom prostoru uistinu zbunjuje. 

Završivši gimnaziju u Splitu 1817. Visiani je upisao studiji medicine u Padovi. Padova onog vremena bila je odredište velikog broja Dalmatinaca koji su si mogli priuštiti visoko obrazovanje. Osnovano davne 1221. padovansko sveučilište uživalo je veliki ugled među europskim sveučilištima, ponoseći se pojedincima poput Nikole Kopernika i Galilea Galileia. Iako je 1822. godine stekao zvanje doktora medicine i kirurgije, Visiani je tijekom studija pokazao izniman interes za botaniku što u konačnici nije ostalo nezamijećeno. Profesor botanike i ravnatelj botaničkog vrta u Padovi Antonio Bonato predložio ga je za svog asistenta te Visiani ostaje u Padovi do 1826. kad se vraća u Dalmaciju, gdje će u narednim godinama raditi kao liječnik u Kotoru, Drnišu i Budvi.

Foto: Željko Krnčević

Predstavnici Muzeja i Grada Šibenika položili su danas na njegovo posljednje počivalište, na groblju sv. Ane buket mediteranskog bilja koje su dio Visianijevog proučavanja. Za 220. obljetnicu rođenja, dizajner Ante Filipović Grčić je za Muzej grada Šibenika napravio prigodni plakat.

Jedan od utemeljitelja moderne botanike u Italiji

Robert Visiani smatra se jednim od utemeljitelja moderne botanike u Italiji, i to s punim pravom. Postavši ravnateljem padovanskog botaničkog vrta, nakon Bonatova umirovljenja 1835., njegovom zaslugom je fond biljnih vrsta, do 1854., narastao do preko 16 000, najviše u povijesti postojanja ovog botaničkog vrta. I ne samo to, Visiani mu je svojim neumornim radom također priskrbio titulu najstarijeg kontinuirano smještenog botaničkog vrta na svijetu. Godine 1839. Visiani je dokazao da je, dekretom Senata Mletačke Republike i svesrdnim zalaganjem liječnika Francesca Bonafede, botanički vrt osnovan još davne 1545.

Visianijev trag na padovanskom sveučilištu ostaje neizbrisiv, ali isto tako i Visijanijeva otkrića na polju istraživanja botanike i hortikulture. Flora Dalmatica, perjanica Visianijeva višegodišnjeg istraživanja, izdana u Leipzigu 1842., jedinstveno je djelo u kojem nalazimo 663 roda, 1884 vrste i 366 varijeteta vaskularnih biljaka, među kojima je otkriveno 60 novih vrsta i 5 novih rodova biljaka. Toliki je značaj ovog impozantnog znanstvenog djela da i nakon skoro 180 godina od njena tiskanja, Flora Dalmatica još uvijek ostaje temeljnim orijentirom za istraživanje biljnog pokrova Dalmacije. Dvije godine nakon tiskanja Flore Dalmatice, 1844., Visiani na znanstvenim temeljima po prvi put izlaže postupak umjetne oplodnje cvijeta vanilije. Postupak koji su neuspješno nastojali provesti i opisati hortikulturalni stručnjaci njegova vremena, omogućio je Visianiju ugled velikog znanstvenika za što je od Hortikulturalnog društva u Beču nagrađen sa zlatnom kolajnom.

Ilustracija: Nepoznati izvor -Ponovno tiskano u “L’Orto botanico di Padova nell ‘anno 1842” Roberta Visianija (1842).

Kapitalno djelo “Flora Dalmatica” i ljubav prema rodnoj grudi

“Flora Dalmatica”, kapitalno djelo Roberta Visianija u 3 toma / Opisao je 2250 vrsta, od kojih 60 novih, te 5 novih rodova biljaka – Foto: NSK

Svjetsku botaničku slavu stekao je velikim, reprezentativnim djelom „Flora Dalmatica“, koje je u razdoblju od 1842. do 1852. godine u tri dijela  tiskano u Leipzigu, a poslije dopunjeno još trima dodacima. To je djelo i danas jedan od ključnih orijentira za istraživanje biljnog pokrova Dalmacije.

Iako je veći dio svog životnog vijeka proveo u Padovi, Visiani je tijekom cijelog svog života gajio snažan osjećaj privrženosti prema zavičaju. Taj njegov sentiment vidljiv je u njegovoj pjesmi iz mladih dana Oproštaj od Dalmacije u kojoj ističe kako je Šibenik „kazališno lijep“ grad koji, smješten na padinama brijega, izgleda kao obod amfiteatra. U zrelim i poznim godinama Visiani je redovito svom potpisu pridodavao „Dalmata Sibenicensis“, dok u Flori Dalmatici pored latinskih naziva biljki nalazimo također popis „ilirskih“ tj. hrvatskih imena.

Jedan od posljednjih, ali nimalo manje značajnih, Visianijevih izraza pažnje i ljubavi prema rodnoj grudi bila je obnova i nadogradnja prve šibenske bolnice 1863., koju je financirao o vlastitom trošku. Visianija će, nakon skoro četrdeset godina na mjestu redovitog profesora katedre za botaniku i ravnatelja botaničkog vrta u Padovi, 8. svibnja 1878. zateći smrt. Njegova posljednja želja bila je „naći vječni počinak među svojom rodbinom, prijateljima i sugrađanima“. Ta želja je ispunjena 10. srpnja 1880. godine kad su njegovi ostatci iz Padove preneseni u Šibenik i, uz velike počasti, sahranjeni na groblju sv. Ane.

Matej Šabić, Muzej grada Šibenika

Vaš komentar