Foto: Screenshot / Morski HR

Teritorijalni preustroj Hrvatske u kojoj bi umjesto 555 bilo 111 administrativnih cjelina, jedna je od najvažnijih reformi za koju nedavno osnovana “stranka s Imenom i Prezimenom” smatra da je treba hitno napraviti. Saborski zastupnik i gradonačelnik Vrgorca,  idejni začetnik stranke Ante Pranić za Morski HR pojašnjava ovu ideju i kako bi se ona realizirala u stvarnosti. 

“Ako svaka općina treba imati tajnicu, pročelnika za ‘opće poslove’ i voditelja odjela za razvoj (karikiramo) bez zadovoljavajućih referenci, onda za stvarni razvoj i nema baš neke prevelike šanse. Ako pet ili deset općina može na sličan način koristiti jedan zajednički administrativni aparat (raznih specijaliziranih službenika), na način da će svi oni imati stvarno puno (a ne fingirano) poslovno opravdanje, onda se neće moći u njega ni ubacivati zaposlenici ‘opće prakse’ u obliku isluženih i neraspoređenih političkih kadrova”, pojasnili su idejni začetnici nove administrativne podjele Hrvatske, a Ante Pranić nam je i dodatno pojasnio.

Zašto pet regija?

– Model preustroja države s dvadeset županija na pet regija (uz mogućnost da grad Zagreb ima status regije, kao što sada ima status županije) nije teško razumjeti s obzirom da su tri regije već same po sebi pomalo definirane (Slavonija, Dalmacija te Hrvatsko Primorje s Istrom) dok se središnji dio zbog znatno većeg prostora i broja stanovnika od ove tri, logično nameće kao dvije cjeline, pri čemu je samo dvojba gdje postaviti granice između te dvije dodatne regije. Naravno, nije nemoguće zamisliti ni četiri, kao ni šest regija. Svaki od tih slučajeva do kojeg bi se došlo stručnim i političkim konsenzusom, zapravo je isti odgovor okrupnjivanja “središnje” države s današnjih rascjepkanih dvadeset na bitno manje bolje formiranih cjelina. Ujedno, to nije nekakva iznenadna tema zbog korona karantene, nego se to sada samo aktualiziralo. A “stranka s Imenom i Prezimenom” smatra da je to zapravo najvažnija tema sljedećih parlamentarnih izbora. Teritorijalni preustroj, organizacijski preustroj države i meritokracija u upravljanju državom.

Je li to izvedivo?

– To ne samo da je izvedivo, nego je logično. Nužno! Neizvedivim je može učiniti samo politički bijeg od realnosti i namjerna svađa tko s kim neće u veću cjelinu. Ali to nisu racionalni nego infantilni razlozi neulaska u raspravu o teritorijalno-upravnoj racionalizaciji. Naravno, uz spremnost na pozitivne korekcije bilo kojeg prijedloga, a mi smo već sada zahvalni na reakcijama koje nam šalju primjere mogućih pozitivnih korekcija koje se tiču nekim mikrocjelina, a ne logike novog ustroja kao takvog.

Što sa zaposlenicima nižih administrativnih jedinica koji će u određenom trenutku ostati bez posla?

– Ljudi neće ostati bez posla nakon teritorijalnog preustroja, nego i prije, jer oni koji pune proračun neće to moći više činiti, odnosno neće ih biti toliko, koliko se s druge strane troši. Mi smo razvojno sami sebe opteretili i onemogućili što se broj zaposlenih mjeri kroz opći broj ljudi koji rade. Do nezaposlenih lako možemo doći da ih sve zaposlimo u raznim javnim uredima, ali tko će osigurati sredstva za tako nešto. A mi smo to zapravo već dijelom i učinili s ovoliko glomaznim javnim aparatom. I molimo da se tu ne miješaju liječnici, policajci i vatrogasci. Svi jako dobro znamo da ne govorimo o službama usmjerenima na konkretne usluge građanima, nego na administrativni aparat koji nema produktivno opravdanje.

U tom slučaju, županije se ukidaju, a što onda s brojnim općinama?

– Županije se ukidaju, ali naši krajevi ne nestaju, nego postaju upravno jači. Jačaju gradovi koji su ionako jači od županija kojima su središte. A općine trebaju zadržati određeni subjektivitet i odluke, uključujući i jasan odnos povrata ulaganja, odnosno proračuna, kako ne bismo došli do realizacije straha da je netko tko je periferija ujedno i osuđen na zapuštanje. U mnogim našim primjerima ta “periferija” je ljepša i resursno i razvojno potentnija od “središta”. Administrativnim okrupnjivanjem i jačanjem zajedničke projektno-razvojne administracije u odnosu na opću administraciju, teritorij koji pokrivaju općine se ne slabi nego jača. Na otoku Krku funkcionira zajedničko komunalno poduzeće Ponikve koje je u preciznom suvlasništvu svih tamošnjih jedinica lokalne samouprave, pa je vjerojatno i zbog toga najbolje takvo komunalno poduzeće u državi. Što je svaka krčka općina izgubila time što nema svaka svoje malo komunalno poduzeće, nego što imaju jedno zajedničko i učinkovito za sve. Tko je tu na gubitku? Općine? Ne. Građani? Ne, oni su na dobitku. Zašto se takvo funkcionalno i udjelničarsko povezivanje ne može provesti i drugdje i u gotovo svim područjima života? Mi mislimo da može. I da je to dobrobit za sve – pojašnjava Ante Pranić.

Detaljan popis administrativnih cjelina budućeg teritorijalnog ustroja kako ga zamišlja ekipa okupljena oko stranke s Imenom i Prezimenom, možete pronaći OVDJE.

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ:
Vaš komentar