LIJEČNIK POJAŠNJAVA Kakva je veza između virusa Covid-19 i ronjenja?

Foto: Pixabay / Facebook / Morski HR

Od pojave pandemije Covid-19 cijeli svijet je promijenio svoju fizionomiju, ponašanje, perspektive i prioritete. Deseci tisuća znanstvenika u potrazi su za saznanjima i rješenjima o bolesti, prevenciji, liječenju, posljedicama. Stalno pristižu novi podaci, a primjećuje se i da postoje razlike u rasprostranjenosti bolesti i njenoj težini. Tako se primijetilo i da je evidentno dramatično manji pobol i smrtnost u bivšim socijalističkim zemljama u kojima je bilo provođeno obavezno cijepljenje (BCG) protiv tuberkuloze, što je, izgleda, specifično prilagodilo imunološki sustav ove populacije.

Na početku teksta moramo naglasiti da je sve izneseno u ovom tekstu utemeljeno na osnovu trenutno dostupnih informacija koje su podložne dopunama i promjenama, s puno manje podataka nego što je to obično potrebno za postizanje čvrstih kliničkih zaključaka, piše liječnik urgentne medicine, pročelnik Hrvatske gorske službe spašavanja – Stanice Pula i stručnjak za hiperbaričnu i podvodnu medicinu  dr. Mario Franolić za SCUBAlife.

Što se do sada može naći u stručnim znanstvenim priopćenjima bitnim za opću populaciju?

Svima nam je poznato da su respiratorni problemi u najvećem fokusu borbe protiv koronavirusa, respiratori se panično traže i stvaraju se specijalizirani respiratorni centri, ali se znanstvenim studijama otkriva i sve više drugih problema.

Standardni simptomi bolesti – povišena tjelesna temperatura, suhi kašalj, curenje iz nosa i otežano disanje – zapravo nisu uopće specifični. Slični su kod uobičajenih infekcija dišnog sustava i bez specifičnih pretraga (molekularnog testa briseva i seroloških testova krvi) ne može se točno odrediti radi li se o infekciji novim koronavirusom ili nekoj drugoj. Moraju se istražiti mnogi drugi mogući uzroci oštećenja organa i tkiva, uključujući respiratorne tegobe, lijekove koje su pacijenti primali, visoku temperaturu, stres hospitalizacije u ICU-u i sada dobro opisani utjecaj citokinskih oluja. Kod jednog dijela pacijenata nekontrolirana hiperreakcija imunološkog sustava nazvan “sindrom oslobađanja citokina” ili “citokinska oluja” dovodi do oslobađanja poplave tvari zvanih citokini koji, u višku, mogu dovesti do oštećenja više organa. Ove pojave su glavni razlog zbog kojeg neki zahtijevaju intenzivnu njegu i ventilaciju na respiratoru (Jeffrey Weber, zamjenik direktora Perlmutter centra za rak na NYU Langone Medical Center). Nije jasno zašto se citokinske oluje javljaju samo kod dijela pacijenata, a izgleda da neki genetski čimbenici mogu igrati ulogu.

Nakon obrade i liječenja tisuća bolesnika počeli su u oči upadati i drugi simptomi i znakovi bolesti koji nam govore da je riječ o puno kompleksnijem i opasnijem problemu koji možda i nije primarno respiratorni. Novi virus ulazi u stanice ljudi koji su zaraženi kopčanjem na ACE2 receptoru na staničnim površinama. Neupitno napada stanice dišnih puteva, ali sve je veća sumnja da pomoću istih vrata ulazi u druge stanice. Gastrointestinalni trakt, na primjer, sadrži 100 puta više tih receptora nego ostali dijelovi tijela, a njegova površina je ogromna, tvrdi Brennan Spiegel, glavni urednik američkog časopisa za gastroenterologiju. Oko polovice pacijenata Covid-19 ima gastrointestinalne probleme – proljev, povraćanje i druge simptome. Izvješća također pokazuju da virus može napasti jetru s akutnim virusnim hepatitisom.

Ruski specijalist patološke anatomije i klinički farmakolog Aleksandar Ediger smatra da pluća nisu “prva na meti”. Naime, kod inficiranih koronavirusom zapaža se vezivanje virusa za receptore izazivajući generalno oštećenje zidova krvnih žila i stanica krvi, a potom i pluća i probavne organe, a pogađaju i hemoglobin u eritrocitima uslijed čega se kod bolesnika javlja hipoksični sindrom, a time i oštećenja brojnih tjelesnih sustava i funkcija.

Kliničari širom svijeta vidjeli su da Covid-19 pored upalnih promjenama u plućima također izaziva i upalu srca, akutnu bolest bubrega, neurološke poremećaje, stvaranje krvnih ugrušaka, oštećenja crijeva i jetre. U New Yorku i Wuhanu četiri do 30 posto pacijenata na odjelima intenzivne njege razvilo je zatajenje bubrega s neophodnom hemodijalizom. Također su izvijestili o miokarditisu, upali srčanog mišića, i opasnim aritmijama – nepravilnim srčanim ritmovima koji mogu dovesti do zastoja srca kod pacijenata Covid-19. Ti bolesnici relativno dobro funkcioniraju što se tiče respiratornog statusa, a onda odjednom razviju srčani problem nesrazmjeran njihovim respiratornim problemima. Jedan je pregled teško bolesnih pacijenata u Kini otkrio da je oko 40 posto patilo od aritmija, a 20 posto ima neki oblik oštećenja srca.

Još jedan neobičan, sada već dobro poznat simptom Covid-19 je gubitak mirisa (anosmija) i okusa prije nego se pojave znakovi bolesti kod oko četvrtine bolesnika. No, interesantno je da ljudi koji izgube miris ne razvijaju teške respiratorne probleme. Jedna nedavno objavljena studija u časopisu JAMA (Journal of American Medical Association) govori o tome da je 36,4 posto od 214 analiziranih kineskih pacijenata imalo neurološke simptome, od gubitka mirisa do dezorijentiranosti i moždanih udara. Stručnjaci su pregledali i 58 pacijenata u Strasbourgu te uvidjeli da ih je više od pola konfuzno i nemirno, a skeniranje njihova mozga ukazivalo je na upalu, objavljeno je u časopisu “New England Journal of Medicine”.

Nije potpuno iznenađujuće da novi koronavirus utječe na mozak i živčani sustav jer je to viđeno i kod drugih virusa, uključujući HIV. Još nije poznato trajanje neuroloških poremećaja, ali izgleda da njihov oporavak traje dulje nego u pacijenata koji su pretrpjeli srčani ili moždani udar zbog drugih razloga.

Čini se da je posebna opasnost virusa njegova sklonost stvaranju krvnih ugrušaka u venama na nogama i drugim žilama koji se mogu odvojiti, putovati u pluća i uzrokovati smrt zbog stanja poznatog kao plućna embolija.

Veza Covid-19 i potencijalnih zdravstvenih problema kod ronilaca

Sve navedeno, naravno, vrijedi i za ronioce u akutnoj fazi bolesti. No, što se događa kada ta akutna faza prođe? Ima li dugotrajnih posljedica?

Odgovor na ova pitanja nije još uvijek jasan jer je bolest nova i još uvijek je upoznajemo, a nema dovoljnog odmaka da bi se stvorili valjani zaključci. Već i navedeni srčani i neurološki problemi navode na veliki oprez i moguće trajne posljedice, a vrijeme će pokazati statistiku i razinu dugotrajne ugroženosti ronilaca.

Ono što već sada uznemirava je nalaz Sveučilišne klinike u Innsbrucku koja je pronašla prividno trajna oštećenja pluća kod oporavljenih oboljelih od Covida-19, što osobito ima utjecaja na ronioce. Doktor Frank Hartig, šef odjela u ovoj klinici kaže da je “šokiran ogromnim promjenama u plućima” i još uvijek ne shvaća što se zapravo događa. Liječio je desetke, ako ne i stotine bolesnika tijekom pandemije od sasvim laganih do onih najtežih. Među desecima laganih slučajeva koji su bili na kućnom liječenju u trajanju pet do šest tjedana bilo je i šest ronilaca, prethodno potpuno zdravih ljudi u dobroj tjelesnoj kondiciji. Svi oni su se naizgled u potpunosti oporavili i pušteni kao izliječeni. Međutim, na plućima im je otkrio nepovratna oštećenja zbog kojih više neće smjeti roniti. Promjene na CT nalazima su toliko bitne da ih doktor Hartig smatra doživotnim plućnim bolesnicima kojima će najmanji problem biti to što više neće smjeti roniti. Kaže da “kao liječnik hitne medicine s 20-godišnjim iskustvom progutate knedlu kad nešto takvo vidite kod 40-godišnjeg pacijenta.” Tijekom kontrole nakon nekoliko tjedana dva pacijenta pokazala su značajan nedostatak kisika (hipoksiju) kao tipičan znak trajnog oštećenja plućne funkcije. Kod obojice su bronhije izgledale kao u astmatičara. Kod četiri od šest ronilaca kontrolni CT pokazao je još uvijek impresivne promjene na plućima. “Čak sam nazvao RTG odjel da vidim jesu li zamijenili slike jer je zdrav pacijent sjedio ispred nas”, rekao je Hartig. “Kada su vidjeli vlastite slike, za njih je to bilo šokantno”, rekao je ovaj medicinski stručnjak. “S takvim oštećenjem pluća morate imati redovite kontrole.”

Napominje da mu je sada, toliko kratko nakon bolesti, teško reći sa sigurnošću hoće li promjene biti trajne, ali da je teško vjerovati u potpuno izlječenje takvih promjena. Stoga je objavio privremeno izvješće u ronilačkom časopisu “Wetnote” kako bi upozorio aktivne ronioce, upućujući ih da ovoga ljeta niti ne pomišljaju na ronjenje ako su imali i najblaži oblik Covid-19 zaraze te da prije eventualnog ponovnog nastavka ronjenja svakako prođu detaljan pregled ronilačkog liječnika bez obzira na još uvijek važeću liječničku potvrdu. Osobito ga brine to što ovi pacijenti imaju lošu zasićenost krvi kisikom (saturaciju), ali osim ubrzanog disanja su dosta dobro čak i kada su vrijednosti saturacije zabrinjavajuće niske. Normalna reakcija liječnika intenziviste je da takve pacijente doista i zbrinu davanjem kisika kako bi smanjili oštećenje tkiva hipoksijom. Za kratko im se poveća saturacija, ali za nekoliko sati završe u teškom stanju, intubirani, na respiratoru, s teškim zatajenjem pluća.

I drugdje u svijetu se pokazalo da kisik u ovoj bolesti može biti i kontraproduktivan. Osobito brine ronjenje s nitroxom. Takvi ronioci imaju povišenu razinu kisika u krvi, a to bi očito moglo biti vrlo opasno kod ronilaca rekonvalescenata od Covida-19, piše piše dr. Mario Franolić za SCUBAlife.

D.G.

Vaš komentar