MORE U DOBA COVIDA Sve se može digitalizirati – pa valjda i to!

Foto: Morski HR

Kako je krenulo ovo čudo od karantene zbog virusa, najednom se sve digitaliziralo. Državna uprava preskočila je barem tri desetljeća razvoja, škole su online (pa valjda tako mogu ostati za naše udaljene otoke), nema biljega (siguran sam da u trenutku kad ovo pišem već tiskaju nove). Znači, sve kad se želi, može se. Ali očito je da se ne želi.

Vedran Dorušić

Na projektu „E-dnevnika ronjenja” radimo 3 godine i još ćemo. Radi se o toliko jednostavnoj aplikaciji da je smiješno. Ali očito je da nekome nije u interesu da se zna tko kada i gdje roni. I sad će svi čitatelji pomisliti da smo to mi koji vodimo ronjenja, ali istina je drugačija. Mi smo taj prijedlog pokazali i obrazložili prije 3 godine ( ZRT – HGK), sa svrhom, a imamo podatke tko što radi. Da se olakša kontrola, da se smanji nered. Razlog je jednostavan, želimo red i da se zaštiti naš glavni resurs MORE. Bez mora nas nema.

Kažu, ne mogu se organizirati „No Take” zone. Ne može se kontrolirati. O da može, kad ulaziš u zonu prijaviš se na aplikaciji, ako se nisi prijavio kazna. A može biti i tako da svatko u aplikaciji vidi svakog, pa susjed moj ako nisi ja vidim da muljaš. I nemojte mi pričati da nema signala, na prste mogu nabrojiti takva mjesta. I zato imam dvije kartice i uvijek imam signala.

Nesportski ribolov. Evo digla se graja Slovenci bi ronili i lovili ribu, prvi bi u Republiku Hrvatsku poslije karantene. Daju 60 eura i nose doma pune frižidere. Ti ljudi rade sve po zakonu i nitko ih nema pravo vrijeđati. A da kažemo da i dozvola za sportski ribolov može biti digitalna ??? Pa ti majstore kad ideš, upišeš kada si krenuo i upišeš ulov. Digitalno. Odmah bi većina naših državljana izgubila signal, mobitel (ili bi se zakleli da ga nikada nisu ni imali). Ali ako imaš opremu i barku i sve ostalo, izvoli po mobitel i skini aplikaciju. I opet se sve može transparentno vidjeti. Ako je 7 kaića na braku a na aplikaciji 3? Ili nam je u interesu kaos kao i do sada. Ovo prije svega uvreda za prave sportske ribolovce koje se trpa u isti koš s nepoštenjacima. Isto tako, ako roniš i imaš skipera to nije sportski ribolov, to je tamanjenje hobotnica, najčešće.

Mali obalni krivolov

Ovaj pojam postoji samo u RH i od ostatka EU se razlikujemo. To, pa to je naša tradicija, a danas je važno biti originalan. Bilo je pokušaja da se to riješi ukidanjem ali se odustalo (to su birači), sad se čeka da odumiranje napravi svoje. To je tipičan primjer nerada i prebacivanja odgovornosti. Ali to je moje mišljenje pa pošto je po zakonu, neka bude. Ali ako netko provede u malom obalnom ribolovu 200 plus dana po puno sati, nije li to nešto ozbiljnije ? U zemljama koje paze na svoje radno zakonodavstvo i porez, to je posao. Pa nije vrag da ti obitelj jede svaki dan ribu? OK, jasno je da se lignje odnesu doktoru jer kod nas se to tako radi, kad dođu djeca iz Zagreba ili Njemačke, ali svi znamo čemu to služi.

Pomorski slalom gliserom. Ova disciplina postoji kod nas i svi ju prakticiramo. Naime kada ploviš uz obalu na dubinama manjima od 50 metara, možete se upoznati sa plastičnim proizvodima svih boja i vrsta. Neki od njih imaju neke brojeve i slova ali samo neki. Ti neki su brojevi i slova ribarskih brodova koji love i označavaju alate. Ostali su tu ilegalno i ne shvaćam zašto policija jednostavno ne pokupi sva ta neoznačena čuda. Čitao sam da je bila akcija u Velebitskom kanalu i da se skupilo par vojnih kamiona raznih alata. Svi ti neoznačeni alati mogu se proglasiti ničijim i povaditi. A ima i more onih koji su na 30-40 cm pod morem, obično su to sinjali za vrše. Ako pitaš zašto to tako, da se ne kradu vrše. I opet ispadaju budale pravi ribari. Ali kod nas nitko ne želi biti cinker, jer valjda kazne idu direktno u proračun Grada Zagreba.

Navukli smo se na dobru, turističku lovu

I sad dolazimo do mračnog dijela. Svi vidimo da je turizam ove godine uspomena na prošle godine. Strašno smo ovisni o njemu, navukli smo se na dobru lovu i teško nam je prihvatiti da je nema. Ali nismo mi netko tko se lako predaje, najčešće čujem: “a pa snaći ću se – ići ću na more i loviti”. A onda ide ona najpoznatija: „jedna koča napravi više štete nego mi svi mali”. I eto imamo i opravdanje, moralno smo čisti i možemo nastaviti. Ali puno vas ima istu ideju, dobra riba u vrijeme bez turizma vrijedi isto kao i šaran. Zemlja u koju najviše izvozimo je na koljenima i izvoz će patiti. Bez restorana i izvoza i na našim peškarijama bit će škampa, hlapa i zubataca, što se već vidjelo na Dolcu. Danas uz sve sondere i GPS-ove po ribu treba potegnuti dalje a to košta goriva, gorivo se polako vraća na staru cijenu, državi treba novca. Stoga isplativost istoga bi mogla biti upitna, osim ako stvarno ne mislite pojesti svu tu ribu.

I onda vidim vapaje “ZAORIMO HRVATSKU”. Kao moramo ako treba poslati vojsku da preore Slavoniju da posijemo nešto. Bit će da Hrvatska vojska ima nekoliko rodova vojske: ratar, povrćar, stočar. I pogledam kartu i najviše neobrađene zemlje u redom Splitsko dalmatinskoj, Šibenskoj i Zadarskoj. Bit će da ipak treba preorati Dalmaciju. A davno mi je prijatelj objasnio zašto se ne ide u polje, jer se tamo ide kad je vrijeme lijepo a tad se ide na more. Kila ribe vrijedi k’o zlato, a vino, kruh i ostalo se kupi u trgovini jeftino. I da… bilo je to logično, jer za 10 kg liganja kupiš svinju od 100 kg a lignja ne pita ni kukuruza, ni čišćenje, ni veterinara.

Ipak nadamo se da će sezone biti i da ćemo ubrati plodove istog, jer ako ne, bit će duga zima. Ali svi se boje jeseni i drugog vala i nitko neće sjediti i čekati što će biti iduće godine. Ideju imaju mnogi.

I eto opet devastacija, na žalost svi će kukat kako je nekad bilo puno ribe a sad više nema. Inače naši glavni krivci za devastaciju Jadrana – Talijani, sad su prilično neaktivni, pa smo, eto, našli Slovence. Kako to da i sad ima smeća u moru? Pa di su ti turisti koji zagađuju ? Aha dolazi iz Albanije, odmah mi je lakše! I to kod nas. Na Pag dođe iza 3 reda otoka, nevjerojatno.

U par dana sređeno više stvari nego u 25 godina – dakle, može se

U tri dana se organizirala online škola, u jednom danu više nisi morao u FINA-u, biljezi ne trebaju, online prijava svega. Sve se desilo u jednom tjednu. Pa kako onda ne možemo srediti stvari 25 godina. Možemo i bit će nam svima bolje. I ti klinci koji su na online nastavi imaju pravo na svoje more. Kad treba dobiti državnu potporu svi imaju kompjuter, svi znaju ispuniti excel i sve ostalo. Stoga, realno možemo digitalno ispuniti E-dnevnik ronjenja, E-ribolov, E –očevidnik i sve ostalo. Svi gledamo online prognoze, plimu oseku, izlazak i zalazak sunca i mjeseca i sve što bi nam moglo pomoći u ribolovu, tako da nemamo izgovore.

Naravno, tu su sad izbori pa ne treba sad uzburkivati more. Ako kažeš neku kritiku, onda radiš za tu neku suprotnu stranu. Kad prođu izbori, treba opet godina da se konsolidira kadar, pa onda godinu i pol oni nisu krivi jer su naslijedili stanje, pa onda je početak nekih ideja pa su opet izbori. Pa valjda je svim političkim opcijama u Hrvatskoj zajedničko da trebamo štiti more? Ili je to samo deklarativno? Odgovora li nam kaos?

U svakom zlu i neko dobro. Pa eto potrošeni su argumenti o nemogućnosti digitalizacije. Sad smo sigurni da to možemo i nema izgovora. Imamo tehnologiju za zaštitu jednog od najvažnijih resursa u Hrvatskoj. Sjetili smo se imunološkog, proizvodnje kvasca i svega što smo upropastili. Bio bi red da se mora sjetimo prije nego ga upropastimo.

Vedran Dorušić

PROČITAJTE JOŠ:

RONIOCI PROTIV PLASTIKE “Umjesto plastičnih, izdavat ćemo digitalne brevete”

Vaš komentar