STARI GRAD Arheološka istraživanja: Pristanišna luka u Bonju iz prapovijesnih vremena

Foto: SDŽ

STARI GRAD – Pod patronatom sirakuškog vladara Dionizija Starijeg, jonski Grci s otoka Parosa u Egejskom moru osnivaju 385. / 384. god. pr. Kr. naseobinu Faros u duboko uvučenoj uvali na sjeverozapadu otoka Hvara. Dvadeset i četiri stoljeća poslije to je Stari Grad, danas najstariji grad u Hrvatskoj. U neposrednom zaleđu grada, u Starogradskom polju (od 2008. godine na UNESCO-ovom Popisu svjetske baštine), ostalo je vrijedno nasljeđe njegovih osnivača. Faroska hora, najbolje sačuvani primjer grčke parcelacije (pravolinijske podjele zemljišta) iz antičkih vremena na čitavom Sredozemlju, piše Kronika Splitsko-dalmatinske županije

Grčke kolonije prvenstveno su agrarnog karaktera, na što i upućuje odabir položaja namijenjenog podizanju stalne naseobine doseljenika sa Parosa. Prirodno zaštićena starogradska uvala sa plodnom ravnicom u unutrašnjosti otoka. Pri tome je uspostava luke, kao neizostavnog dijela naseobine, značilo i ostvarenje jedne od predispozicija. Predispozicija za stvaranje gospodarske i vojne (obrambene) moći novonastale kolonije. No kolika je zaista bila i gdje se smještala luka grčkog Farosa u starogradskoj uvali.

Umjetnička akademija Sveučilišta u Splitu pod vodstvom arheologinje i povjesničarke umjetnosti te više predavačice na Odsjeku za likovnu kulturu i umjetnost Tee Katunarić Kirjakov 2008. godine je provela prvo podvodno arheološko istraživanje u podmorju uvale Starog Grada. Tijekom tih istraživanja napravljen je i prvi podvodni pregled uvale. Zamijećeno je da starija, odnosno antička obalna linija nije više vidljiva pod stoljetnim nasipavanjem i preoblikovanjem obale, osim na predjelu uvale Bonj / Kamarete gdje se jasno uočava umjetno stvoren nasip uz stjenovitu obalu. Svojevrsni kuriozitet spomenutih istraživanja iz 2008. je slučajni pronalazak odbačene cijevi željeznog topa iz XIX. st. (mogla je pripadati nekom od trgovačkih prekooceanskih jedrenjaka Staroga Grada) prilikom uređenja morskog dijela obale na predjelu Priko.

Foto: DNŽ

Od godine 2015. kreću kontinuirana arheološka istraživanja podmorja starogradske uvale uz potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske i Konzervatorskog odjela u Splitu, Splitsko-dalmatinske županije, Grada Staroga Grada te Javne ustanove Agencija za upravljanje Starogradskim poljem. Iznimno velika pomoć projektu istraživanja dolazi i od strane  domicilnog stanovništva, a posebno lokalnih ronioca, ribara, ronilačkog centra Nautica Stari Grad i Muzeja Staroga Grada.

Glavni cilj istraživanja je ispitati i dokumentirati najsuvremenijim metodama jedini vidljivi dio antičke obale u zaljevu na predjelu Bonju. To je ujedno i najzaštićeniji dio starogradskog zaljeva, pogodan za dugotrajno sidrenje brodova. U srednjem vijeku, baš na tom dijelu zaljeva, podizao se lanac koji je sprječavao ulazak nepoželjnih brodova u područje grada.

Dosadašnja istraživanja otkrila su da je obala na tom dijelu nastala slaganjem grublje i pomnije obrađenih većih kamenih blokova i manjih stijena, potom  nasipavanjem  mnoštva odbačenih keramičkih posuda poput amfora, zdjelica i čaša, s ponekom krovnom kupom i ulomkom stakla, olovnim utezima za mreže, dijelovima kamenih ručnih žrvnjeva, ljušturama školjki te ponekom životinjskom kosti i granama. Keramički ulomci uslojeni su od prapovijesnog (željezno dobnog vremena) kroz helenistički i rimski republikanski period. Posebno je zanimljiva helenistička korintska amfora B s pečatom u obliku bršljanovog lista i amfore iz rimskog republikanskog perioda s pečatima PLATO, KANI i ARIEH koje svjedoče da su helenistički Faros i kasnija rimska Farija trgovali sa cijelim Mediteranom.

Foto: DNŽ

Nalazi pokazuju da se taj dio starogradske uvale koristio kao pristanište i luka od prapovijesnih vremena te kroz cijelo vrijeme postojanja intenzivnog života grada. Smješta se nedaleko od grada, izvan gradskih zidina, kako ne bi ometala gradski život kako i određuju grčki urbanisti. Da li je to luka iz koje je Demetrije Farski krenuo svojim lađama da spriječi rimsko osvajanje grada (godine 219. / 218. pr. Kr. u Drugom ilirskom ratu), teško je sa sigurnošću reći. Osim ove sjeverne luke Faros / Farija je zasigurno imao i druga lučka pristaništa čija obalna linija nije više vidljiva.

Istovremeno s istraživanjem antičke obale Farosa, odnosno Farije provodi se i pregled podmorja cijelog područja starogradskog zaljeva gdje su do sada registrirana tri nova lokaliteta.  Locirano je nalazište s balastnim kamenje neobičnog oblika te nalazište s odbačenim teretom mnoštva opeka i kupa s ulomcima posuđa i lulicom iz rano novovjekovnog razdoblja, kao i lokalitet potopljenog  kasnoantičkog broda opterećenog balastnim kamenjem po sredini kojeg je vidljiva pravilna rupa kroz koju je vjerojatno prolazio jarbol.

Svi navedeni lokaliteti su snimljeni fotogrametrijski i izrađeni su njihovi precizni i georeferencirani 3D modeli što predstavlja najsuvremeniji način dokumentiranja podvodnih arheoloških nalazišta.

Lino Ursić

Vaš komentar