UBIJENI NA DANAŠNJI DAN Slika jednoga na ulazu UN-a, po drugome ime nosi prestižni brend

OPUZEN/ŠIBENIK – Narodni heroji Narodnooslobodilačke borbe, Stjepan Filipović i Rade Končar, ubijeni su na današnji dan 1942. godine. Hrvata iz Opuzena 26-godišnjeg Stjepana Filipovića objesili su četnici u Valjevu, a hrvatskog Srbina 31-godišnjeg Radu Končara iz sela Končarov Kraj kod Plitvičkih jezera s 25 drugih antifašista strijeljali su talijanski fašisti u Šibeniku. 

Na crno-bijeloj fotografiji nalazi se mladić visoko podignutih ruku i stisnutih šaka. Na bijeloj podlozi vidi se tanki komad konopca oko njegovog vrata. Ova upečatljiva fotografija nalazi se na ulazu u zgradu Ujedinjenih naroda u New Yorku, a na njoj se nalazi jedan Hrvat. Jasno, riječ je o Stjepanu Filipoviću, rođenom Hrvatu iz Opuzena koji je spletom životnih okolnosti još kao dijete s roditeljima odselio u Srbiju. Tamo, u Valjevu, i nastala je ova fotografija, svega par minuta prije nego što će Stjepan biti obješen.

Hrvatske vlasti ga se srame

Stjepan Filipović rođen je 26. siječnja 1916. godine u Opuzenu. Rođen je u hrvatskoj obitelji, ali će uskoro zbog očevog posla s roditeljima preseliti u Valjevo. Tamo su ga, jasno, zvali Stevan pa će tijekom kratkog života on zapravo biti i Stjepan i Stevan.

U današnjim danima to često unosi zbrku oko pravog imena ovog mladića. U predratno vrijeme bio je član lokalnog ogranka tada zabranjene Komunističke partije, a nakon nacističke okupacije on je bio jedan od organizatora ustanka u valjevskom kraju. Na Badnjak 1941. godine zarobili su ga četnici i nakon mučenja izručili Gestapou. Nacisti su ga, nakon višemjesečne torture, pogubili pred okupljenim mnoštvom, kao upozorenje drugima, piše Index.

Povijest je napravila jednu zanimljivu slučajnost. Naime, Filipović je ubijen na isti dan kad je u Šibeniku strijeljan Rade Končar. Hrvata Filipovića uhvatili su četnici i predali na nemilost Nijemcima. Hrvatskog Srbina Radu Končara uhvatile su ustaše i predale svojim gazdama Talijanima.

U Valjevu i Opuzenu podignuti su spomeniku Filipoviću. Onaj u Opuzenu je razvaljen 1991. godine. Onaj u Valjevu, išaran i zapušten, još se nekako drži. Stjepan Filipović u Hrvatskoj je s vremenom zaboravljen. U revizionističkom ludilu koje traje do danas, antifašisti su maknuti po strani. Nisu poželjni, a Filipović još manje jer se odazivao na ime Stevan.

No tako je u Hrvatskoj, UN-u je Filipović netko čije ime vrijedi istaknuti. Slika mladića na pragu života kako s prkosno uzdignutim šakama pred fašističkim vješalima prkosi smrti ostaje tako kao jedna od najupečatljivijih uspomena na antifašizam.

Hrvatske vlasti ga se srame, vjerojatno iz istog razloga.

Foto: Šibenik IN

Šibenik odao počast Končaru i drugovima

Danas je u Spomen-parku Šubićevac, u organizaciji Udruge antifašista Šibenik, obilježena 78. godišnjica streljanja Rade Končara. Fašisti su tih mjeseci streljali 43 partizana i njihovih pristaša. Ukupno je ubijeno tijekom Drugog svjetskog rata ubijeno 729 građana Šibenika, javlja ŠibenikIN.

Čelni čovjek šibenskih antifašista, Zoran Restović, tim povodom je rekao:

– Mnogi današnji revizori povijesti ih nazivaju pobunjenicima, kako bi valjda dali legitimitet fašističkim tvorevinama na ovom području nastalim za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao što su fašistička Italija s okupiranom Dalmacijom, NDH ili njemačka okupaciona zona. Njihove drugove proglašavaju zločincima, a sam naziv partizan postaje nepoželjan, postaje sinonim za one druge.

Kako ne mogu valjda NDH braniti kao želju hrvatskog naroda, makar pred svijetom i radi svijeta, onda njene vojnike, ustaše koljače, najgore fašističke i nacističke sluge, nazivaju hrvatskom vojskom, koja je, eto, nevina  stradala nakon 9. maja, Dana pobjede. I tako ih nazivaju svi, i novinari, televizija, saborski zastupnici i udžbenici povijesti, razne komisije i povjesničari instituta i profesori s fakulteta.

Ali imaju problem. Kako onda nazvati onih 250 tisuća partizana koji su svojim žrtvama i pobjedama Hrvatsku svrstali u pobjednike Drugog svjetskog rata? Njih je najbolje brisati, sve njihove spomenike minirati ili devastirati, pa imena ulica, trgova, škola i tvornica promijeniti, njihovu antifašističku borbu jednostavno ne spominjati, u udžbenicima povijesti je preskočiti – kazao je Restović.

U ime Grada Šibeniku vijenac na spomeniku na Šubićevcu položio je dogradonačelnik Danijel Mileta, a nakon kratke ceremonije kolona od pedesetak ljudi položila je cvijeće na stupove na kojima su streljani Rade Končar i ostali partizani.

Tvrtka nazvana po narodnom heroju zapošljavala 25.000 radnika

Valja spomenuti da je po Radi Končaru nakon Drugog svijetskog rata nazvana tvrtka, nastala još 1921. godine. Končar Elektroindustrija d.d. je hrvatsko dioničko društvo koje oko sebe okuplja 20 nezavisnih tvrki i jednu afiliranu tvtku. Na službenim stranicama tvrtke nerado se spominje period u kojemu, pod nazivom “Rade Končar”, tvrtka bila mnogostruko veća. Naredni citat preuzet je s izložbe Skriveni dizajn – odjel dizajna Končar 1971. – 1990.:

“Jedno od najvećih poduzeća na području bivše Jugoslavije, SOUR Rade Končar zapošljavao je i do 25.000 radnika u brojnim tvornicama od Samobora do Skopja. S asortimanom proizvoda od glačala do lokomotive i megaprojektima u stotinjak zemalja. Končar je zaista bio (ne samo) domaći industrijski gigant. Isporuke za nebrojene elektrane od Islanda do Indije, te nuklearne institute u Švicarskoj i Velikoj Britaniji zahtjevale su i kontinuirano ulaganje u razvoj vlastitih istraživačkih resursa.”

Ime KONČAR danas je prepoznatljivo širom svijeta te je pojam visoke razine kvalitete i pouzdanosti. Oprema i postrojenja u više od 100 zemalja na svim kontinentima dokaz su upravo tih svojstava i trajni su spomenici dostignuća Grupe KONČAR.

D.G.