Foto: Ivana Curavić

TROGIR – Trogiranka koju je životni put odnio u bijeli svijet, a naposljetku u Zagreb, većinu svog života provodi u bankarskom sektoru. Iako je taj posao nespojiv s kreativnim izražavanjem, hobi je vrijeme kad se može izraziti kako najbolje zna, onako, morski. Da bi razvila svoje talente i interese, pohađala je veći broj likovnih i kreativnih radionica – najviše na Pučkom otvorenom učilištu u Zagrebu, zatim na Ecole d’art d’Uccle u Bruxellesu, a u radu koristi uglavnom prirodne materijale, stvarajući priče s motivima rodne Dalmacije, mora i baštine.

U rubrici Priče iz Hrvatske predstavljamo Ivanu Curavić, koju su posljednjih godina zaokupile lampe. Nisu ferali svjetionika, ali zato je svaki od njih svjetionik za sebe, unikat, ručni rad, protkan vlastitom pričom. 

 

Od kud ideja za izradu lampi i od kad to radite?

– Sitnice čine život i unose „dušu“ u našu svakodnevicu, neovisno tko ili što tome doprinosi. Tako npr. samo jedan detalj može dati sasvim novi štih ili ugođaj nekom interijeru, a da počesto toga nismo ni svjesni. 

I rasvjeta spada u najvažnije faktore stvaranja tog ugođaja, jer daje prostoru određenu dinamiku ili naglasi pojedine dijelove. Ona je time i funkcija i dekoracija i efekt i ambijent, a ponekad i priča. 

Prije otprilike tri godine napravila sam prvu lampu, a ubrzo je došla ideja i za drugu, treću… 

Možda zato što imam u sebi neki osjećaj i „ljubav za detalje“, a možda i zato jer se oduvijek bavim kreativnim radom i izradom različitih upotrebnih i dekorativnih predmeta kao hobijem, pa su lampe došle jednostavno kao nova tema.

 

Koje materijale koristite i je li Vam tko pomogao, zapravo kako učite?

– Uglavnom koristim prirodne materijale – drvo, kamen, staklo, tkaninu (pamuk, lan i dr.), ali rado eksperimentiram i kombiniram različite materijale i tehnike. Nekad nešto i recikliram, pa napravim spoj starog i novog.

U zadnjih dvadesetak godina u više navrata pohađala sam različite kreativne i likovne radionice, pa su ta znanja i vještine dobro došle i u izradi lampi. A što se struje tiče, sjećam se tehničkog odgoja još iz osnovne škole, u sklopu kojeg je trebalo zatvoriti „strujni krug“.

Ovdje se ne radi o kompliciranim zahvatima, pa nisu potrebne posebne vještine, ali naravno, dođe trenutak kad zatrebaš pomoć i savjet struke. Moram reći da se često u takvim situacijama naiđe na zatvorena vrata ili nerazumijevanje. Ipak, neka vrata su bila otvorena (i još uvijek jesu), pa koristim priliku zahvaliti se onima koji su u ovoj priči prepoznali nešto posebno i imali dobru volju podržati je i surađivati. Uz to, danas i internet odgovori na mnoga pitanja, bilo da se radi o nadogradnji već postojećih znanja i vještina, bilo da se krene u istraživanje nečeg novoga. 

Znate li broj, koliko ih je do sad izrađeno?

– Negdje oko šezdeset.

Ima li neka posebna koja priča neku Vašu priču?

– Svaka ima neku svoju priču, jer su vezane uz more, tradiciju, baštinu… ali izdvojila bih dvije:

Prva je nastala sasvim slučajno, od jednog zanimljivog komada stare loze iz dvorišta moje rodne kuće. Ta nam je razgranata loza godinama bila prirodno „sjenilo“ u vrućim ljetnim danima, a kad je došlo vrijeme za rastanak, stvorila se ideja za lampu. Sjenilo sam oslikala s motivom listova loze, koji se nametnuo sam po sebi. I tako se ovaj komad prirode preselio u interijer i s njim živi sjećanje na neka lijepa prošla vremena.

Drugo što bih istaknula je serija lampi-jedrilica. Počelo je tako da sam naišla na komad maslinovog drva koji me asocirao na trup jedrilice, pa sam mu osmislila jarbol i jedra, a naravno dodala i rasvjetu. Maslina, brodovi, more i ljubav prema jedrenju bili su mi velika inspiracija za daljnji razvoj ove ideje. Po mom nacrtu baze jedrilica su dobile nove oblike, a nakon duljeg traganja pronašla sam dobra rješenja i za ostale dijelove – jedra, jarbole i rasvjetu.

Zamislila sam i da se osnovni modeli mogu po želji personalizirati ili obogatiti nekim dodatnim elementima (npr. imenom, logom, važnim datumom, natpisom, porukom i dr.).

Tko ih najčešće nabavlja i kakve su reakcije?

– Do sada su to uglavnom bili prijatelji ili netko po preporuci prijatelja. Neke su bile dar – poslovni, vjenčani, rođendanski. Neke su otišle i u inozemstvo. Drago mi je kad prava osoba prepozna svu pozitivnu energiju koja je utkana u lampu – od same ideje do realizacije, tim više što je svaka lampa unikat. Motivi i modeli su raznoliki, tako da svatko nađe nešto što mu se svidi, a nekako su najviše „odskočili“ morski motivi, pogotovo jedrilice – na njih gotovo nitko nije ostao ravnodušan.

Također, neovisno o motivu, lampe su za sada stolne, ali mogu se kombinirati sa stropnima, biti u kompletu s nekim drugim predmetom u interijeru itd. itd. Nema kraja idejama i mogućnostima – priča nam ova umjetnica koja je do sad imala i nekoliko samostalnih izložbi. Kako izgledaju, najbolje je pogledati u videu i na fotografijama.

Lampe za sad radi samo po narudžbi, pa je najbolje javiti se e-mailom ili putem instagram profila:

anavis.design@gmail.com ili anavis.design

Jurica Gašpar

Vaš komentar