ŠAPTAČ MORSKIM PSIMA Zaštitno lice National Geographica za Morski HR: “Ubijaju milijune radi peraja!”

Predavanje na Explorer Festival u sjedištu National Geogrpahic u Washingtonu, juni 2019. god - Foto: Abigail Lea Engleman / NatGeo / Insert sa NatGeo WILD priloga iz Turske, ljeto 2019

Svjetski je dan svjesnosti o morskim psima. Tim povodom, između brojnih obaveza, uhvatili smo vrhunskog stručnjaka za morske pse, čije se biografije mogu posramiti mnogo stariji od njega. Morski biolog i patobiolog Andrej Gajić ravnatelj je Centra za marinsku i slatkovodnu biologiju Sharklab ADRIA i rukovoditelj Shark Tales pri National Geographic (Washington, D.C.) i koji je kroz svoj rad objavio više od 60 znanstvenih radova i dvije monografije. Surađivao je s brojnim znanstvenicima koji poznaju more i podmorje, pa i čovjekom zaslužnim za otkriće Titanica. Ovih dana postao je i zaštitno lice National Geographica, ali i jedan od 14 najistaknutijih znanstvenika National Geographicau sklopu EC Leadership programa – odabranih između nekoliko tisuća kolega, svjetskih eksperata u šarolikim prirodnim i društvenim disciplinama.

Pop kultura oduvijek je intrinzično shvaćala ljetne blockbustere poput Ralja  ili pak bilo koje druge filmove i/ili dokumentarce zasnovane na morskim psima, pojašnjava uvodno Andrej Gajić i pojašnjava svoju ulogu unutar Sharkfesta National Geographica, čije je postao zaštitno lice.

Foto: Osobni album

– Danas već tradicionalno, National Geographic emitira Sharkfest: dva tjedna ekskluzivnog, krajnje zanimljivog i na znanosti zasnovanog programa posvećenog morskim psima i ražama. U okviru Sharkfest National Geographic promovira i svoje najistaknutije programe i znanstvenike na svjetskom nivou. Kada me naša direktorica nazvala sredinom ožujka i javila da ću najvjerovatnije biti jedno od “zaštitnih lica” ovogodišnjeg Sharkfest-a bilo je to kao ostvarenje onog sna koji se nikada ne usudite sanjati… Pored toga, ove godine odabran sam u 14 najistaknutijih znanstvenika National Geographic u sklopu EC Leadership programa – odabranih između nekoliko tisuća kolega, svjetskih eksperata u šarolikim prirodnim i društvenim disciplinama. Česta putovanja, terenska istraživanja, dokumentarci, mnogobrojna predavanja u Europi i Sjedinjenim Državama nekad djeluju tako nestvarno da čovjek naprosto ne bude svjestan da se njemu to događa već naprosto kao da nijemo promatrate neki drugi život.

Voditelj ste studija pri Shark Tales. Kakva je to vrsta studija, gdje se izvodi i tko je pohađa?

– U ulozi voditelja studija pri Shark Tales sam već gotovo pune tri godine, no emocije nikako da se slegnu.  Osim toga, Član sam i Savjetodavnog vijeća za istraživače pri National Geographic (Washington, D.C.).

Predavanje u National Geographic, Washington D.C. – Foto: Osobni album

U sklopu programa koji vodim u National Geographicu, radim primarno na razumijevanju mehanizama nastanka i razvoja obolijevanja morskih pasa i raža usljed zagađenja (primarno mikroplastike i ratnog otpada), ali i uspostavljanju jedinstvene regionalne dugoročne in-situ konzervacije krajnje ugroženih vrsta. Samim tim, naša istraživanja zasnovana su primarno na ekologiji, konzervacijskoj biologiji, patologiji i toksikologiji. Glavnina dosadašnjih studija realizirana je u središnjem i sjevernom Sredozemlju, u suradnji s desetinama pažljivo odabranih partnerskih sveučilišta, instituta, znanstveno-edukativnih organizacija i pojedinaca.

Kako funkcionira Sarklab Adria centar i za one koji nisu upoznati, gdje se nalazi?

– Većinu svoje karijere proveo sam u Centru za marinsku i slatkovodnu biologiju Sharklab ADRIA, regionalnoj znanstveno-istraživačkoj i edukativnoj instituciji sa sjedištem u In-Naxxar (Malta). U posljednje svega tri godine na prostoru istočnog Jadrana realizirali smo čak 15 projekata financiranih od strane National Geographic, Akademije znanosti Kalifornije, Rufford fondacije, Europske Unije, Waitt Fondacije, PADI fondacije i drugih vladinih i ne-vladinih tijela koja aktivno podržavaju naš rad. U hrvatskom dijelu Jadrana surađujemo s brojnim partnerima iz Splita, Zadra i Pule. Ovdje bih svakako istakao vrlo pozitivnu suradnju s kolegama iz Aquarium Pula – s kojima intenzivno radim na nekoliko studija vezanih za morske pse i raže istočnog Jadrana. Projekti našeg Centra primarno su zasnovani na ekologiji, reproduktivnoj biologiji, konzervaciji, funkcionanoj anatomiji, patologiji, toksikologiji i etologiji morskih pasa i raža. Pored znanstveno-istraživačkog rada, aktivno radimo na unaprijeđenju visokog obrazovanja, kao i edukaciji širih javnih masa i izradi dokumentarnih emisija u suradnji s National Geographic, FOX, Disney, Deutsche Welle, BBC i desetinama drugih medija.

Detalj ekspedicije na Pelješcu – Foto: Adla Kahrić / Sharklab ADRIA

Morski psi u Jadranu

Povećava li se broj vrsta morskih pasa u Jadranu i možemo li govoriti o značajnijoj izmjeni vrsta, kad su ove morske životinje u pitanju?

– Pažljivo analizirajući povijesne zapise, svu dostupnu literaturu i višegodišnja vlastita istraživanja, a izuzevši pogrešne navode, mogu zaključiiti da je do danas u istočnom Jadranu zabilježeno 60 vrsta elasmobranhija, od čega 36 vrsta morskih pasa i 24 vrste raža. Pored manjeg broja autohtonih, tu se nalaze prvenstveno alohtone, migratorne i vagantske vrste. Broj autohtonih vrsta, kao i onih koje Jadran periodično posjećuju, još uvijek znanosti nije poznat, ali vrlo vjerovatno iznosi manje od 40 vrsta.

U svojoj knjizi “Morski psi i raže istočnog Jadrana”  zasnovanoj na više od 60 vlastitih znanstvenih radova, opširno sam, na gotovo 370 stranica, govorio o diverzitetu, općoj biologiji, stupnju ugroženosti i mjerama zaštite vrsta koje susrećemo u našem dijelu Jadrana. Monografija je dobila podršku Ministarstva energetike i zaštite okoliša Republike Hrvatske, Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Slovenije, kao i Ministartva obrazovanja i nauke Federacije Bosne i Hercegovine. Želim posebno naglasiti da će knjiga, po svom završetku (nadam se u drugoj polovici ove godine), biti posve besplatna u digitalnom formatu za sve zainteresirane čitatelje.

Puno veća vjerojatnost da čovjek pogine zbog selfija, nego od morskog psa

Jeste li bili kad u životnoj opasnosti istražujući ove životinje i što bi poručili čitateljima; treba li se bojati morskih pasa?

– U više od 12 godina ronjenja imao sam nekoliko iznimno opasnih situacija, koje su uvijek nastale isključivo mojom greškom. Tijekom znanstvene karijere susreo sam više od 50 vrsta morskih pasa i raža, ulazio sam u bliske interakcije i hranio sam gotovo 20 vrsta.

Van Mediterana, kada sam radio snimanja sa zebrastim morskim psima, Stegostoma fasciatum (Hermann, 1783), nerijetko bih prišao jedinkama koje su odmarale na supstratu dna, lagano se spusio kraj njih i doslovno ih zagrlio.  Morski pas bi tad ispoljio meni vrlo začuđujući oblik ponašanja gdje bi se sasvim postepeno približila meni lagano dodirujući me bočnim rubom tijela. Nadalje, tijekom vrlo intenzivnog rada s potencijalno opasnim zmijozubim psinama, Carcharias taurus Rafinesque, 1810, nerijetko sam trebao raditi palpaciju i detaljne opservacije skifoze i skolioze. Niti jedna jedinka nikada nije ispoljila agresivni oblik ponašanja.

Ronjenje sa zebrstim morskim psom – Foto: Oğuz Çavdır

Tijekom istraživanja batoida Jadrana, ciljano se spuštam na muljevitna dna, nerijetko vidljivosti svega jedan metar (nekad i dosta manje). Na ovakvim staništima mnogo puta sam radio sa golubom kosirom, Mylioabtis aquila (Linnaeus, 1758), žutuljom,  Dasyatis pastinaca (Linnaeus, 1758), smeđim ražama Raja miraletus Linnaues, 1758 i drhtuljom šaruljom Torpedo marmorata Risso, 1880. Divlje jedinke, koje vjerojatno nikad prije nisu susrele čovjeka, u svakoj pak prilici dozvoljavale su mi boravak u neposrednoj blizini duže vremenske intervale, a nekada čak i dodir.

Snimanje “Explorers” i “Planet vs. Plastics” na malteškom arhipelagu – Foto: Fernando Caamaño /NatGeo

Nedavne studije ukazale su da je daleko veća vjerovatnoća da čovjek pogine tijekom slikanja selfija, nego da ga usmrti napad morskog psa. Iako čovjek ne predstavlja plijen morskog psa, treba biti svjestan da ulaskom u more potpuno svjesno pristaje na boravak i ometanje teritorija gdje morski psi i raže žive, hrane se, rastu i razmnožavaju – a samim time postoji mogućnost od neželjenih susreta, koji mogu rezultirati provociranim ili krajnje neprovociranim napadom. Iako su morski psi, primarno velika bijela, do danas u Jadranu napali 20 osoba, objektivno ne postoji niti jedan razlog za paniku niti strah, samo potreba za dozom svijesti tijekom boravka u velikom plavetnilu.

S kolegom Robertom Ballardom koji je zaslužan za oktriće čuvenog RMS Titanic na NatGeo & Rolex Award ceremony, Washington D.C. – Foto: Sharklab ADRIA

Surova stvarnost: “Stotinama milijuna jedinki se odstrani peraja i žive ih bacaju u more”

 Svjetski je dan svjesnosti o morskim psima, a WWF iznosi i nove dokaze o ilegalnom ulovu morskih pasa i raža na Mediteranu. Kako tome stati na kraj?

– Bilo da se radi o prehrani, medikamentima, kozmetici i suvenirima, uvjetovano sve većom specifičnom industrijskom potražnjom praćenom nekontroliranim i ilegalnim izlovom, došlo je do alarmantnog smanjenja brojnosti pojedinih vrsta, usljed čega gotovo svakodnevno svjedočimo padu brojnosti mognih vrsta.  Statistika nam govori da gotovo 70%, ako ne i više, ukupnog izlova krupnih morskih pasa otpada na iskorištavanje komercijalno vrijednih peraja u koja spadaju prvenstveno prsna, dorzalna i donji režanj kaudalne peraje; dok se ponekad uzimaju trbušne i analne peraje, što ovisi od vrste. Nažalost, peraje se ne uzimaju samo od privredno izlovljenih jedinki u komercijalnom ribolovu. Stotine milijuna jedinki, kojima je nekad potrebno preko 10 godina za postizanje spolne zrelosti, izlovljavaju se godišnje kako bi im se odstranila peraja, a životinje se žive bacile u more. Pored izlovljavanja, bilo ciljanog ili slučajnog, morske pse dodatno ugrožva sve veća degradacija staništa, zagađenje (primarno mikroplastika, teški metali i ratni otpad), uznemiravanje, te na koncu svakako i evidentne klimatske promjene.

Predavanje na Education Summit u sjedištu National Geographic u Washingtonu, listopad 2019. godine – Foto: Brenna Maloney / NatGeo

Analizirajući zakonske akte vezane za zaštitu morskih pasa i raža država Jadranske regije, opažamo i znatna neslaganja u pregledima zaštićenih i strogo zaštićenih vrsta. Mnoge regionalno kritično ugrožene vrste u potpunosti nedostaju s pojedinih zakonskih regulativa, na kojima se nerijetko nalaze pak one najmanje zabrinjavajuće – što je slučaj s Albanijom recimo. Morski psi, baš kao i druge životinje, ne poznaju rukom nacrtane granice, te samim tim efektivna zaštita (posebice onih migracijskih) može se ostvariti tek uspostavom jedinstvenih zakonskih regulativa koje će omogućiti ne samo revitalizaciju pogođenih populacija, nego održivo upravljanje i dugoročnu in-situ konzervaciju. Dakako, ovakvi napori moraju biti popraćeni podizanjem svijesti lokalnog stanovništva, posebice ribolovaca i drugih koji sa ovom skupinom dolaze u susret, kako bi razumjeli urgentnost, ali i neophodnost, njihove adekvatne znaštite – zaključuje Andrej Gajić.

Jurica Gašpar

PROČITAJTE JOŠ:

VIDEO Ozlijeđeni modrulj – Stručnjak razbio mit: “Ovo je prava istina o morskim psima”