Lopatar s Raba ispričao svoju stranu priče: “Branio sam svoje”

Foto: Denis Mahmutović / 24 sata

RAB – Čovjek koji je u moru lopatom umalo umlatio turista, ispričao je i svoju stranu priče. Kaže da ga nije htio udariti, nego “malo poprskati”, a pojasnio je i da je pomorsko dobro zapravo njegovo vlasništvo. Pokazao je i papire, vjerovali ili ne, i potvrđuju njegove navode, barem kad se radi o kopnenom dijelu pomorskog dobra. 

– Ja sam jedini ovdje legalan – viče kroz smijeh Nenad Štokić dok naginje hladnu rakiju i priča za 24 sata svoju priču.

Na Rabu smo, u mjestu Barbat, nekoliko metara od one plaže na kojoj je Štokić jučer silovito zamahivao lopatom prema kupačima. Snimka je munjevito obišla medije i društvene mreže. Kako i ne bi, kad na njoj vidimo kršnog, dugokosog muškarca, golog do pasa, kako dugačkom alatkom udara od morsku površinu, viče i tjera nepoželjnike sa svog posjeda.

Kako to sad svog posjeda, možda ćete se zapitati. Kako pomorsko dobro može biti ičiji posjed? Pazite ovaj birokratski preokret.

Rješenje Lučke kapetanije: Vlasnik je čestice koja seže sve do mora!

Tehnički gledano, plaža s koje je Štokić tjerao ljude, pripada njemu! Barem tako piše u rješenju riječke lučke kapetanije iz 2018. koje nam je ustupio. Prema rješenju, u zemljišnim knjigama Štokić je vlasnik čestice koja seže sve do mora i, da skratimo neobičnu administrativnu vratolomiju, navodi se da se tu uistinu radi o pomorskom dobru, ali ono nije provedeno u zemljišnim knjigama. Dakle, Nenad Štokić jest vlasnik čestice na kojoj je određena granica pomorskog dobra, ali ona nije provedena u knjigama i zato mu nije potrebna nikakva koncesija. Prema rješenju lučke kapetanije, nije u prekršaju! Smije je koristiti, a i po potrebi ograditi, sve dok se granica pomorskog dobra ne utvrdi u zemljišnim knjigama. Je li se od tada, od 2018., išta promijenilo? Štokić kaže da nije.

– To je moj pašnjak i ne dam na njega. Ako ne mogu braniti svoje privatno vlasništvo, što mogu? Što mi je onda još ostalo? – pita se Nenad.

“Samo sam ga pošpricao”

Njegova supruga Miljenka, ona koju su čitatelji spominjali da viče preko megafona na ljude, potvrđuje muževe riječi. Potvrđuje i da se služi megafonom, ali samo kao upozorenjem. Lopate nema, oduzela je policija. Bili su mu ujutro tu, na imanju, i zaplijenili su corpus delicti.

– Ma nisam ga išao udariti, što vam je. Samo sam ga pošpricao – tvrdi Nenad dok se penje preko oštrih sika, sve do ograđene pašnjak-plaže namijenjene nudistima, njegovim gostima.

Štokići se bave agroturizmom, imaju kokoši, povrće, vino, sve. Ali, kako kažu, mira nemaju.

– Imamo tu nudističku plažu ograđenu bovama i jučer su nas počeli provocirati. Jeli smo i vidjeli ih da dolaze. Uzeli su bovicu i htjeli je presjeći, a mi smo ih megafonom zamolili da se maknu. Nudistička je zona, a tu je i Covid situacija. Nisu reagirali i nastavili su izazivati. Nenad je otišao dolje, uzeo lopatu i pošpricao ga morem. Nije bilo namjere za udarcem. Nije se hvatao za spolni organ – tvrdi Miljenka. Nenad iza nje klima glavom.

“Halo! Astronaut!”

Iznervirani par kaže da im je policija napravila premetačinu u kući.

– Puške su nam tražili! Odakle nam puške? Sve su nam razbacali – ljute se dok nam pokazuju imanje.

A kako Štokići uopće polaže pravo na plažu, zanima nas. Kako je došlo do ove zavrzlame?

– Ovaj pašnjak sam naslijedio od babe. I što ja sad tu mogu? Nitko me nije izvlastio, ZK izvadak je jasan i to je moje do mora dok se ne riješi. Privatno vlasništvo je svetinja. A ako me izvlaste, postoji pravo žalbe pa ćemo vidjeti. Trenutno stanje je da je to moje i amen! To je Sveto pismo! – žesti se Nenad i dodaje da mu je ipak žao zbog incidenta.

– Već godinama me maltretiraju i provociraju. Čovjek jednom mora puknuti. Možeš trpjeti danima, ali ne možeš godinama. Da se mučiš krvavo, sve sam radiš, da sam odlikovani hrvatski branitelj i onda da me bez veze tlače? Ljudi nas pljuju, evo policija cijelo jutro prolazi ovuda s brodom – ljuti se Štokić i pokazuje na udaljeni policijski gliser.

U jednom trenutku podiže ruku u zrak. Maše. Neki ronilac s maskom na licu ušao je u bovama ograđeno područje.

– Halo! Astronaut! Molim vas, maknite se! – dovikuje mu Nenad. Muškarac nakratko podiže glavu, osvrće se i nastavlja roniti.

– Evo. Što da vam kažem? Bi li tako i u svojoj zemlji? – vrti glavom Štokić.

“Svoje ne dam”

Bračni par nas vodi dalje. Vraćaju nas na balkon, na ono mjesto odakle Miljenka viče u megafon. Mačke zijevaju. Kokoši klepeću u prašini. Čuju se udaljeni glasovi s plaže. U hladovini, Nenad se smije, zbija šale. Ne želi ozbiljno razgovarati.

Žena mu je sušta suprotnost. Krši ruke. Plače. Kaže da nisu cijelu noć oka sklopili.

Nenad gleda suprugu ispod oka. Diže se, šeta gore-dolje. Nervozan je. Popušta. Plače i on.

– Od muke sam rigao kao pas. Žuč sam rigao. Mučimo se kao životinje. Nikome ništa nisam uzeo, samo čuvam svoje. Ne dam svoje. Borio sam se za ovu državu i što mi ona daje? Jad i čemer. Neće me gaziti. Mogu me samo ubiti, ali svoje ne dam – tvrd je Štokić.

S lopatom ili bez nje, čini se kako ne namjerava popustiti, pišu 24 sata.

D.G.

PROČITAJTE JOŠ:

NEVJEROJATNO Podivljali vlasnik apartmana na Rabu lopatom napao turista