MUKE BODULA “Prijevoz plina na otoke nije organiziran, pa ga opasno švercaju u prtljazi i vozilima”

Foto: Saša Jurat

ŠIBENIK/ŽIRJE/PRVIĆ – Da je život na otoku  težak i skup znamo svi odavno. No u zadnje vrijeme javni prijevoznik Jadrolinija, grad Šibenik te INA svakako se trude da život na otoku otežaju do granica nemogućeg. Prije tri tjedna inspektor Jadrolinije je samoinicijativno zabranio prijevoz plinskih boca brodovima Jadrolinije. Taj potez naravno, najviše pogađa šibenske otoke koji nemaju benzinskih crpki, a sam prijevoz goriva nije uopće organiziran, piše nam Saša Jurat iz Žirja, čije pismo o mukama po bodulima, prenosimo u cijelosti. 

– Isti problem se povlači već godinama, pa je prije nekoliko godina također zabranjen prijevoz bilo kojeg goriva ali, uz dogovor i posebno rješenje HRB-a (hrvatskog registra brodova) i odobrenje Lučke Kapetanije, dogovoren je poseban  osiguran prostor za opasne terete, prvenstveno plin, benzin i dizel, gdje bi se gorivo kao i plinske boce odlagalo tijekom plovidbe, odnosno prijevoza istog. Točno u špici sezone, kad su otoci krcati, Jadrolinija donosi ovu odluku. Slučajno ili je baš to bila namjera, drugo je pitanje. Otočanima, popularno bodulima je zaista dosta igre mačke i miša s kompanijama koje obavljaju linijski prijevoz i inertnim vlastima koje zanima samo broj glasova na izborima. Predsjednica Mjesnog Odbora Žirje gđa. Anita Grubišić je već uputila pismo protesta svim relevantnim službama, AZOLP. Jadroliniji itd. zahtijevajući trenutno rješenje problema. Kako je navela, na otoku Žirju a vjerujemo i ostalim otocima, nema na velikom dijelu (još uvijek) električne energije, te je plin jedina alternativa – piše Saša Jurat.

“Osiguravajuće kuće odbile pokriti štetu od eksplozije plinske boce na brodu”

– Činjenica jest da sada nakon zabrana, slijedi opasno švercanje boca u vozilima i raznim torbama jer posada nije ovlaštena pregledavati prtljagu i vozila putnika. Rezultat toga je da opasni teret, koji je bio na jednom mjestu, to više nije iako mu je na posebno odabranom mjestu osigurana i protupožarna zaštita što je i najvažnije. Ulazeći u problem Jadrolinije doznali smo da je osiguravajuća kuća koja osigurava brodove Jadrolinije, odbila pokriti štetu izazvanu eksplozijom plinske boce. Laički, ako eksplodira kanta benzina (opasnija od plina), osiguravatelj to pokriva, ako eksplodira plin ne.  Očito se nije postavljalo pitanje, može li se polica proširiti i na taj dio štete?Jadrolinija u ovom slučaju nije pokazala niti malo senzibiliteta za otočane zbog kojih u stvari i postoji. Odluka o ukidanju prijevoza plina je donesena naprasno, bez ikakve obavijesti , konzultacije, dogovora i bilo čega , što bi dalo neko bar privremeno rješenje. Sama zabrana dovela je u nezgodnu situaciju posadu, koja je sada morala na rampi odnosno skali broda putnicima objašnjavati, da ne mogu unijeti plin , na što putnici negodovali (naravno) ali prema posadi koja, važno je spomenuti, sa tim potezom nema ama baš ništa – pojašnjava Jurat.

Ukinuta i benzinska postaja

– Da bi život otočana bio teži i neizvjesniji, također se pobrinula INA i Grad Šibenik, koji su odlučili zatvoriti benzinsku crpku na rivi. Time je otočanima koji dođu brodom ili brzim brodom bez vozila onemogućena opskrba gorivom ili moraju plaćati taxi. No zbog specifičnog mirisa goriva, taksisti često odbijaju prijevoz do Ražina, Bioca ili Njivica.  Objašnjenje INA-e jest da grad nije produžio koncesiju očito zbog hotela kod pumpe. Tako je nakon 60 godina grad Šibenik ostao bez  benzinske crpke. To nije toliki problem za građane s vozilima ali, otočanima koji dolaze po opskrbu svakako jest težak, nekad i nepremostiv problem.

Zbog svega navedenog , upravo je inertnost gradskih vlasti (Prvić je administrativno do grada Vodica) prema šibenskim otocima problem koji se vuče zadnjih godina gdje plove svakako najgori brodovi a Jadranu izuzev starog Tijata koji ima drugu vrijednost ali, on je sve manje u Šibeniku. Česta odustajanja, nedostatak bilo kakvog sadržaja (na Žirju zimi nema ničeg, ni trgovine ni kafića), nemogućnost normalne opskrbe, učinila je život na otoku potpuno neizvjesnim, gotovo nemogućim. Nedostatak zdrastvene skrbi neću ni spominjati – kazuje Jurat.

“Jedino u šibenskom području trajekt prevozi smeće zajedno s putnicima”

– Putovanje trajektom je dodatno zakomplicirala situacija sa COVID-19 gdje putnici sad moraju ostajati u svojim vozilima tijekom putovanja. Tada se drže upaljeni motori zbog klime uz naravno, sakriven plin jer su otočani ponovo mimo svoje volje pretvoreni u švercere .

Usput ćemo napomenuti da prijevoz opasnog otpada uključuje i nerazvrstan otpad.  Jedino trajekt u šibenskom području smeće prevozi zajedno sa putnicima. Druga okružja su organizirala prijevoz smeća ali i goriva posebnim trajektima, većinom privatnim. Svim navedenim u tekstu, dolazimo do zaključka da će naši otoci ubrzo biti zaista opustošeni a ona stara uzrečica „snađi se druže“, je aktualnija više nego ikad. Otočanima ostaje snalaženje na raznorazne načine uz angažiranje više nego skupih taxi brodica. Iako se naši mjesni odbori izgleda bore sa sjenama naravno, neko suvislo rješenje neće se još dugo iznaći – piše ovaj otočanin svoje i muke svojih sumještana.

I.B.

Vaš komentar