ELEONORIN SOKOL Grabljivica koja se gnijezdi na liticama pučinskih otoka

Foto: Ante Gugić / Zdenko Tkalčec

Eleonorini sokolovi (Falco eleonorae) spadaju u grupu sokolova, ptica grabljivica koje su rasprostranjene na svim dijelovima planete osim na Antarktici. Kao vrsta, opisan je kao zadnji od deset europskih vrsta sokolova.

Spada u grupu sokolova koji su tipične selice. U proljetnim i ljetnim mjesecima odnosno u periodu razmnožavanja, žive na području Mediterana i djelomično na Atlantskoj obali sjeverozapadne Afrike, dok jesenski i zimski dio godine čitava populacija provodi na otoku Madagaskar uz istočnu obalu Afrike.

Ishrana ovih ptica sastoji se uglavnom od većih i velikih letećih kukaca, a tijekom perioda aktivnog razmnožavanja – inkubacije jaja i odgoja mladih, hrane se uglavnom manjim pticama.

Foto: JUPPLO

Period razmnožavanja Eleonorinih sokolova koincidira sa jesenskom migracijom ptica pjevica, tako da se ovi sokolovi gnijezde tijekom druge polovice ljeta – jaja polažu krajem srpnja i početkom kolovoza, a mladunci su u gnijezdima do druge polovice rujna.

Povezanost razmnožavanja ovih ptica sa jesenskom selidbom ptica pjevica očituje se u još jednom aspektu – većina lokacija na kojima se Eleonorini sokolovi gnijezde su izolirani pučinski otoci i otočići, koji su tzv uska grla ptičjih migracija. Ptice za svojih putovanja preko većih morskih površina koriste ove otočke lokacije kao odmorišta, pa tako praktično dolaze Eleonorinim sokolovima „na trpezu“.

Nisu samo Eleonorini sokolovi uočili prednost ovih uskih migracijskih točaka kao dobrih mjesta za gniježđenje odnosno podizanje mladih već to radi i mediteranska populacija sivih sokolova. Razlika je u tome što su sivi sokolovi tempirali svoj ciklus gniježđenja uz proljetnu migraciju, pa su njihovi mladi u gnijezdima tijekom travnja i svibnja.

Za razliku od sivih sokolova koji su sa svojim raznim podvrstama rašireni i žive na čitavom svijetu, kompletna populacija Eleonorinih sokolova gnijezdi na području Mediterana, sa iznimkom malog dijela populacije koji se gnijezdi na Kanarskim otocima. Populacija koja se gnijezdi na pučinskim otocima u Jadranskom moru je najsjevernija.

 

U Hrvatskoj se Eleonorini sokolovi redovito gnijezde na otočiću Jabuci, otoku Svecu, Visu i na nekim otočićima u Viškom akvatoriju te na otoku Sušcu.

Gniježđenje Eleonorinih sokolova na području otoka Sušca ustanovljeno je početkom lipnja 2011. godine, kad su djelatnici Javne ustanove „Park prirode Lastovsko otočje“ zabilježili nekoliko odraslih ptica na morskim klisurama na otoku. Od jeseni iste godine provodi se redoviti monitoring ove populacije koja je procijenjena na 10 – 15 parova.

Eleonorini sokolovi se pojavljuju na Sušcu krajem svibnja i početkom lipnja, ali tada nisu redoviti i u potpunom broju jer nakon dolaska sa zimovališta na Madagaskaru, Eleonorini sokolovi često odlaze na tzv trofičku migraciju. Zbog hranjenja odlaze i puno sjevernije od lokacije gniježđenja, na obalni pa i u unutarnji dio Dalmacije. Jedna je ptica u lovu na vretenca zabilježena na području uz izvor rijeke Cetine, što je oko 100 km udaljeno od najbliže lokacije gniježđenja.

Foto: Atlas ptica / Davor Krnjeta

Kako se približi vrijeme polaganja jaja, ptice se sve bliže drže uz lokacije gniježđenja. To su obično morske litice i pećine na obalama pučinskih otoka odnosno lokacije koje pružaju fizičku sigurnost i odraslima i mladuncima, a ujedno su lokacije na koje dolaze ptice pjevice radi odmora tijekom svoje selidbe. Za vrijeme ishrane mladih, odrasli Eleonorini sokolovi love na način da leteći visoko u zraku ispred otoka, obično sjeverno odakle dolazi glavnina migrirajućih ptica, čekaju jata ptica i love ih obarajući se na njih i progoneći ih. Izložene iznad morske površine, ptice pjevice uglavnom nemaju puno šanse za bijeg. Naravno za razliku od Eleonorinih i sivih sokolova, ptica pjevica ima jako puno, pa tu između predatora i plijena postoji savršena ravnoteža.

Robert Crnković