Legendarni vojni pilot zaronio do tzv. hrvatskog Titanika: “Kad uđete u njega, osjećate tugu”

Foto: Ivan Selak

BRIJUNI – Umirovljeni vojni pilot, Ivan Selak, svoje umirovljeničke dane provodi aktivno baveći se ronjenjem. Često otkriva nove lokacije koje fotografira roneći najčešće sa svojim sinom Matijom. Svoje pustolovine voli podijeliti s ljudima na društvenim mrežama, a najnoviji zaron bio je na jednu od najpoznatijih olupina u Jadranu, putnički parobrod Baron Gautsch kod Brijuna, kojeg kolokvijalno zovu i “hrvatski Titanik”.

– Prije 106 godina u akvatoriju sjevernog Jadrana 7 milja zapadno od otoka Brioni i 5-6 milja od obale potonuo je hrvatski Titanik, putnički parobrod Baron Gautsch u vlasništvu Austrijskog Lloyda.

Tog 13. kolovoza 1914. godine dva tjedna nakon početka ww I, brod pun putnika, pretežno djece i žena koji su se vraćali sa ljetovanja i odmora u Crnoj Gori nailazi na upravo polagano minsko polje koje štiti prilaz morskom akvatoriju tadašnje Austrougarske luke Pula. Unatoč saznanju o polaganju mina u akvatorij, unatoč saznanju da je na svom putu zabranjena plovidba obali na 6 nm, brod je trebao biti na 15 nm od obale, unatoč čak i svjetlosnim signalima minopolagača koji je polagao tog trena mine i koji je vidio da Baron Gautsch ulazi u isto, brod oko 14 30 lijevim bokom pronalazi minu koja probija i danas vidljivu rupu u lijevom boku od preko 2m. Iako su odmah i barkase sa minolovca krenule u spašavanje velik broj naročito djece se utopilo zbog pre brzog potonuća broda.

Foto: Ivan Selak

Negdje sam pročitao da su mornari sa Baron Gautscha u toj strci uspjeli djecu strpati u čamce za spašavanje i u velikoj brzini iste spustiti u more, no zbog velike panike nisu ih odvezali od brzo tonućeg broda pa su isti u dubine potonuli zajedno sa brodom. Broj poginulih nikada nije utvrđen jer zbog ratne situacije nije se previše vodilo računa o broju ukrcanih, a i djeca do 10 godina i inače se nisu upisivala. Procjena broja poginulih je 150-190.

Zaron na ovaj brod moguć je samo organizirano od strane diving centara, jer u prošlosti je bilo dosta devastiranja ovog broda. Hvala diving centar Pula na odličnoj organizaciji. Ronjenje na ovom brodu nije nešto zahtjevno jer je max dubina dna 41 m, vidljivost je bila čak i dobra, naročito u unutrašnjosti jer tamo nema struje, izvan broda je vidljivost manja. Vidljivost bi bila i bolja da naši dragi frendovi iz diving centra B-24 sa Komiže Veljano Zanki i Jakov Smolić nisu usput zalutali.

Rijeka je velegrad. Kasnilo se bar 2,5 sati, tako da smo zaronili u kasnijim popodnevnim satima. Branimir Ambreković i ja popismo kava i kava dok se ekipa skupila. Ali koja je to prava ekipa, dvojac došao iz Splita, jedan iz Zg, ja se vodim ko domaći, nakon zarona večera i opet svaki svojoj kući. E to je ekipa. Doduše falila su trojica, njima se štucalo ( Igor Tambić,Doriano Mohorović i Hadis Šarić) jer smo ih spominjali, ali skupit ćemo se za olupine brodova na istočnoj obali Istre…uskoro.

Ovo mi je treći zaron na ovaj brod. Kad uđete u njega i prolazite hodnicima, putničkim prostorima i prostorima gdje je bila posada osjećate tugu jer ste svjesni istine o tužnoj sudbini putnika i posade koji ovu katastrofu nisu preživjeli. Suđenje za ovaj ogroman propust nikada nije završeno zbog rata, a dukumentacija o istom je izgorjela u Beču.

Foto: Ivan Selak

Nažalost ovoj katastrofi je pridonijelo i to što je kapetan tada ručao u prvom razredu sa putnicima, a brodom je upravljao drugi časnik koji ili nije bio upoznat sa situacijom, ili se nije obazirao na upozorenja sa minopolagača, pa čak i upozorenja putnika, ali… to je život. 106 godina je prošlo.

Đeronimoooooooo – napisao je Ivan Selak.

I.B.

PROČITAJTE JOŠ:

Priča o brodu “Baron Gautsch” ili kako je potonuo hrvatski Titanik

Memorijalni zaron na Baron Gautsch, 106 godina nakon potonuća

Legendarni vojni pilot roneći proslavio Dan državnosti i poručio: “Sljedeća dva stoljeća su ključna”

Vaš komentar