U Nacionalnom parku „Krka“ opisana još jedna nova vrsta

Foto: Ilija Kordić / Marko Lukić / NP Krka

U prirodi svaka, pa i najmanja, vrsta obogaćuje živi svijet pojedinog područja, zemlje i, na koncu, cijeloga planeta, tako da je s gledišta bioraznolikosti svaki pronalazak nove vrste neprocjenjivo važan. Nacionalni park „Krka“ ovaj se put plešući uspinje na svjetsku znanstvenu pozornicu zahvaljujući opisanoj novoj vrsti skokuna, rasplesanom skokunu – Lepidocyrtus chorus.

Rasplesani skokun ime duguje specifičnom ponašanju, tzv. plesu (lat. chorus = plesač), koje je vjerojatno povezano s traženjem hrane i prehranom. Tijekom istraživanja vrste L. chorus snimljen je videomaterijal koji se pod imenom Feeding – related dancing behaviour of Lepidocyrtus chorus (Collembola).

Analizom je utvrđeno da postoje dva obrasca ponašanja toga skokuna. U prvom slučaju primjerci zadržavaju glavu i usta na jednom mjestu dok u isto vrijeme rade kružne pokrete abdomenom u oba smjera. U drugom slučaju, nakon što provedu neko vrijeme hraneći se na tom mjestu, počinju se kretati u određenom smjeru istovremeno nastavljajući s kružnim pokretima abdomena i ne mijenjajući ponašanje prilikom približavanja.

Svi primjerci nove vrste sakupljeni su na starim kamenim stepenicama u krugu HE Miljacka. Stepenice su djelomično prekrivene listincem i sitnim šljunkom i obrasle lišajevima i mahovinom. Vrsta je do sada poznata samo s navedenog mikrolokaliteta u krugu HE Miljacka, pa trenutno predstavlja endemičnu vrstu za NP „Krka“.

Foto: Marko Lukić / NP Krka

Područje kanjona rijeke Krke oko slapa Miljacka od iznimnog je značenja za Park zbog spleta speleoloških objekata, jedinstvenih hidroloških fenomena i životinjskih vrsta poput čovječje ribice i šišmiša koji tu obitavaju. Upravo zato to područje nije otvoreno za posjećivanje, već samo za znanstvena istraživanja, koja često donesu ovako vrijedne rezultate.

Dužina tijela holotipa rasplesanog skokuna, bez glave i furke, iznosi 1,7 mm. Zbog pokrova ljuski po cijelome tijelu, srebrnaste je boje. Na bočnim stranama četvrtog abdominalnog kolutića ima tamnoljubičaste pjege, a na glavi, između antena, ljubičasto obojen dio u obliku trokuta.

Foto: Marko Lukić / NP Krka

Skokuni su izrazito stara skupina sitnih beskralježnjaka. Naseljavaju gotovo sva staništa: prilagodili su se životu na tlu i drveću, u špiljama, na kopnu i vodenim površinama, na snijegu i ledu.

Ime su dobili po tomu što u slučaju opasnosti od predatora mogu pobjeći tako što će s pomoću furke (posebnog organa za skakanje) skočiti na udaljenost koja može biti nekoliko stotina puta veća od njihove veličine, što ih čini jednima od najboljih skakača u životinjskom svijetu.

I.B.