Stanovništvo Vranjica: “Vatrogasna pjena nije bezopasna, ne umanjujte katastrofu!”

Foto: Dalmacija danas

SOLIN/VRANJIC – Građanska inicijativa “Mjesto koje hoće živjeti 2020” smatra da se istupanjem u javnost o neštetnosti pjene pokušala umanjiti događaj koji se 5. prosinca zbio u Vranjicu. Podsjetimo,  tada je došlo do kvaru na vatrogasnom sustavu s pjenom u tamošnjem silosu, a tekućina i pjena razlili su se po moru.

Nakon brojnih zagađenja i apela s njihove strane posljednjih mjeseci, smatraju da je vrijeme da se situaciju u Vranjicu počne shvaćati ozbiljno.

Inicijativa zahtjeva uvid u sigurnosno tehnički list pjenila i da se na temelju njega ustanovi o kojoj se vrsti radi, te sadrži li vodopravnu dozvolu. Nakon provedene istrage te utvrđivanja o kojem se pjenilu radi, traže da se javnost izvijesti o svim relevantnim podacima, prenosi Dalmacija danas.

Njihovo otvoreno pismo, u kojemu inicijativa donosi iscrpnu analizu inženjera zaštite od požara, možete u nastavku pročitati u cijelosti:

“Čitajući jučer o najnovijem zagađenju u Vranjicu, nisam uspio čuti više detalja, osim da se radi o kvaru na vatrogasnom sustavu s pjenom u obližnjem silosu, a zapazio sam i komentar da se radi o bezopasnoj pjeni koja je razgradiva. Naravno da ta tvrdnja nije točna, pogotovo ne bez dodatne argumentacije koja bi nas informirala o kakvom se tipu pjenila radilo. S vatrogasnog gledišta ova su se sredstva pokazala djelotvornima i opravdanima.

S druge strane, sve veća primjena ovakvih sredstava otvorila je pitanje o njihovom utjecaju na okoliš. Ukupno gledajući, šteta od primjene kemijskih sredstava za gašenje požara mora biti manja od štete koja bi nastala njihovim ne korištenjem, zbog toga je potrebno kontinuirano istraživati utjecaj kemijskih sredstava za gašenje na okoliš. Nastojati ću zato u kraćim crtama navesti ono što za sada znamo o nekim od utjecaja na ekosustav.

Glavni sastojci vatrogasnih pjenila su voda, otapala i anionske površinski aktivne tvari. Pored toga sadrže i dodatke kojima se podešavaju svojstva kao što su inhibitori korozije, sredstva za zaštitu od bakterijskog kvarenja, bojila i dr. Za bolje konzerviranje pjenila i sprečavanje njegovog bakteriološkog razlaganja dodaju se spojevi kao što su: cinkov klorid, soli na bazi bakra,  fenol, natrijev benzoat i dr. Za stabilizaciju pjene nikal i kobalt, za sprečavanje prebrzog raspadanja pjene urea, ureati i dr., za poboljšanje pokrivanja i širenja glikol, metanol i dr. Za smanjivanje površinske napetosti u sastavu pjenila razreda „A“ susreću se i dodaci za bolje močenje. Značajni dodatak je i sredstvo za pjenjenje koje utječe na brzinu raspada pjene i čvrstoću kojom pjena prianja na gorivu tvar. Površinski aktivne tvari, močila i sredstva za pjenjenje omogućuju pjenjenje, kemijska svojstva pjene i bolju prodornost vode u gorive tvari. Površinski aktivna tvar ima jedinstvene značajke koje joj omogućuju da se rasporedi u većoj koncentraciji na površini i na granici otopine u odnosu na ostatak otopine. To smanjuje površinsku napetost vode i pojačava pjenjenje. Otapala su uglavnom alifatski alkoholi i alken glikol eteri. Kada govorimo o štetnim učincima vatrogasnih pjenila na vodeni okoliš, uglavnom se manifestira kroz:

1) zagađenje površinskih voda u kojima kroz izvjesno vrijeme zbog otrovnosti i nedostatka kisika nije moguć život; 
2) zagađenje podzemnih voda toliko da postaju nepitke te ih se prije pića mora pročišćavati; 

3) poremećaje u radu postrojenja za obradu otpadnih voda zbog emulzifikacije ulja.

Vatrogasna pjenila mogu štetno utjecati na život u vodi na nekoliko načina: otrovna su za vodene organizme, izazivaju pjenjenje vode, troše kisik iz vode, spora im je biorazgradnja u vodi, emulzificiraju ulje u vodi itd.

Primjenom se često događa da ta sredstva dospiju izravno u vodotoke te se smatra da je pomor riba na mnogim mjestima izazvan sredstvima za gašenje požara.  Pojedini sastojci pjenila posebno se ističu kao problematični za okoliš, npr. butil karbitol, dipropilen glikol, etilen glikol, metil eter i dr. Kada vatrogasna pjenila sustavom odvodnje dospiju u postrojenja za obradu otpadnih voda izazivaju poremećaje koji sprečavaju obradu otpadnih voda, zbog čega takve vode prolaze kroz sustav, neobrađene. Vatrogasna pjenila najviše utječu na kakvoću vode, život riba i drugih vrsta u vodi. Mnogi ioni su smrtonosni pri koncentracijama koje se susreću u pjenilima.

Amonijev ion se pokazao najotrovnijim, djeluje na vodene beskralješnjake, mrijest nekih kralješnjaka. Pjenila povećavaju eutrofikaciju mora, a u pojedinim slučajevima mogu utjecati na pomor ribe, posebno u nesrećama kad dođe do većih izljeva u vodu. Američki znanstvenici Jensen, McPherson i Backer su u jednom svom znanstvenom radu simulacijama dokazali da se pomor ribe može dogoditi i na udaljenosti od 10 km od mjesta ispuštanja pjenila u vodotoke. U sastavu pjenila najveću otrovnost pokazuju anionske površinski aktivne tvari. Pojedina pjenila potrebno je razrijediti i do dvije tisuće puta da se dobiju koncentracije koje nisu štetne za neke vrste riba. Do sada još nisam vidio da su objavili tehnički list iz kojega bi se vidjelo o kakvoj se vrsti pjenila radi, je li u pitanju pjenilo na sintetičkoj, fluorosintetičkoj ili proteinskoj osnovi. Najbolji je onaj put u kojemu se pjena sakupi i obradi u postrojenju za obradu otpadnih voda, a najgori onaj koji se jučer dogodio u Vranjicu nekontroliranim izljevom u more.!” – stoji u današnjem otvorenom pismu.
D.G.
PROČITAJTE JOŠ:
Vaš komentar