SUSAK ZA DVOJE Jedriličarski dnevnik Ivice Kostelića

CRO mixed off-shore Kostelić/Kliba Team

Čim je izašao kalendar regata u prosincu 2019., skijaški, a sad i jedriličarski as Ivica Kostelić odmah je na svoju listu stavio “Susak za dvoje”. Sjevernojadranski pandan regati “Sv. Nikola za samce i dvojce” koja se jedri oko otoka Palagruže uoči dana sveca zaštitnika pomoraca, “Susak za dvoje” otvoren je i za pune posade, jedri se sredinom mjeseca studenog iz Opatije oko otoka Suska i natrag, a ruta je dugačka 100 nautičkih milja. 

Prateći meteo-prognostičke modele desetak dana uoči regate, većina se poklapala u predviđanju jake i olujne bure u periodu regate. Kada se različiti prognostički modeli poklapaju, to znači da zaista možemo i očekivati vrijeme kakvo prognoziraju. Organizatori su odmah odgodili predviđeni start s petka na subotu, u nadi da će se bura smirivati prema nedjelji, piše Ivica Kostelić za Gorgoniju. U četvrtak ujutro uputio sam se u Pulu gdje moja jedriličarska partnerica i ja držimo brod “Libera”, klase “Mini 650”. Odnedavno smo postali članovi jedriličarskog kuba “Uljanik” pa je brod sada baziran u njihovom centru, u uvali Veruda. Prekrasan dan trebalo je iskoristiti za transfer broda iz Verude u Opatiju. Vjetra je bilo malo, povremeno sam jedrio na laganom sjeverozapadnjaku i uživao na mirnom Kvarneru u kojem već noćas prognoziraju 50 čvorova bure. Uvijek sam pod dojmom te dvoličnosti prirode, a posebice mora…sada kalma bonaca, a za nekoliko sati ovdje će biti “pakao”. No, prije početka te predstave, ja sam bio sigurno vezan u ACI marini u Ičićima, iz koje starta regata.

Sljedeći dan sam iskoristio za pripremu broda za regatu. Bura je stigla noćas, no poznato je da bura uz opatijsku rivijeru nema toliku snagu koliko u Kvarneru. Jedriličarski gledano, za mene je Riječki zaljev slabo poznat teren. Zato sam se odlučio isploviti nakratko prijepodne i zajedriti prema kanalu između Cresa i Istre, da vidim kakav kut vjetra mogu očekivati sutra na toj ruti kada krene regata, i koja jedra bih mogao nositi. Bura od 10 do 15 čvorova u blizini Ičića, pretvara se u buru od 20 do 25 čvorova samo nekoliko milja južnije. Optimistično sam dignuo srednji spinaker i štraorcao se na prvom jačem udaru vjetra. Vjetar oscilira u smjeru, a pogotovo u snazi: refuli mogu imati raspon od 15 čvorova. Količina napora na koji me vjetar prisilio u tih nekoliko prejedrenih milja, promjena jedara i kraćenje, uvjerili su me da u ovakvim uvjetima treba startati sa konzervativnijom kombinacijom jedara. S te strane sam imao koristi od treninga.

Navečer stiže Petra iz Pule, a stiže i bura u punoj raskoši: hladnoća i udari preko 30 čvorova u marini tijekom cijele noći, a lupanje gindaca i buka ometali su dobar san. Start je bio zakazan za 10 sati. Čim sam se ustao u 7 sati, provjerio sam podatke s meteoroloških stanica u realnom vremenu: kod Martinšćice i na Susku bura je tada puhala preko 50 čvorova. Organizatori su pravilno odlučili da ne daju start po takvim uvjetima. Premda će se nerijetko naći kakav “junak” koji će prigovoriti ovakvoj odluci, nijedan organizator na svijetu neće dati start na 50 čvorova vjetra. Drugo je kada vas takav vjetar pogodi dok ste već na moru pa nemate kud- tada zaista imate priliku za junačenje. Ali kako je davno rekao jedan rimski car: “Hrabrost se može nazvati tim imenom samo ako je praćena pravilnom procjenom”. Organizator je odredio novo vrijeme starta u 20 sati, oslanjajući se na prognozu koja je predviđala opadanje vjetra.

CRO mixed off-shore Kostelić/Kliba Team

Nova odgoda omogućila nam je da nadoknadimo nedostatak sna i navečer smo bili pripravni na regatu. Vjetar je u međuvremenu pao na 10-ak čvorova u marini, ali je kod Martinšćice i Unija još uvijek divljao snagom od 50 čvorova. Organizator se konzultirao s jedriličarima. Kritični potez je onaj od rta Zaglav do Osora; tu je bura najjača i prema svemu sudeći neće pasti do jutra. Stoga je odlučeno da se ruta skrati te da otočić Zaglav s istoimenim svjetionikom bude točka okreta i tako izbjegne zona s najjačim vjetrom. Ruta regate je sada dugačka 50 nautičkih milja.

Premda je prognoza predviđala opadanje vjetra i generalnu jačinu od oko 20 čvorova, iz iskustva sam znao da modeli podcjenjuju vjetar i da će on biti jači od prognoziranog. Činjenica da će se cijela regata jedriti po noći davala je situaciji posebnu težinu. No, naš brodić je bio spreman za sve što bi nas moglo pogoditi i od starta smo se mogli koncentrirati na brzo jedrenje.

Poučen jučerašnjim iskustvom, krenuli smo sa Code 0 sprijeda, što nam je davalo puno fleksibilnosti u prvom dijelu regate, a s obzirom da se radi o rol-jedru, mogli smo ga sigurnije kontrolirati u slučaju jačanja vjetra i promjene njegovog smjera. Nakon nekoliko laganih uvodnih taktova ubrzo je krenuo rock’n’roll. Vjetar je digao sa 5 na 20. Jurnuli smo. Za naš brod, iako najmanji u regatnoj floti, ovo su bili odlični uvjeti: vjetar u pola krme. Regatna flota od 13 brodova bila je šarolika, kako i obično biva na “open” regatama u Hrvatskoj: od apsolutnih favorita na Swanu 45 do ludo hrabrih indijanaca na Melgesu 24. Pred Nerezinu stižemo treći. Vjetar tu puše do 28 čvorova i prisiljeni smo zarolati Code te staviti krat u glavnom jedru. Ubrzo smo se štraorcali pa stavljamo i drugi krat u glavnom dok se vjetar ustabilio na 25 čvorova. No, u kanalu nam vjetar dolazi sve više s krme i sada treba donijeti odluku: hoćemo li dići mali spinaker? Neizvjesnost oko smjera i jačine vjetra koji bi nas mogao čekati na izlasku iz kanala odnosno ulasku u Kvarner potaknula nas je na konzervativnu varijantu- ostali smo na genovi. Pratili smo svjetla drugih jedrlica oko nas i kako nas nitko nije sustizao bilo je očiti da su i ostali odlučili ostati na genovi.

Poslije ulaska u Kvarner, očekivali smo ponovo jačanje vjetra, ali dogodilo se sasvim suprotno: povremena bezvjetrica s refulima koji skaču u snazi i smjeru. od 3 do 20 čvorova, iz 0° do 180°! Stavljamo opet prvi krat, a podižemo mali spinaker. Po noći je nemoguće vidjeti od kuda dolaze refuli, a s obzirom da je smjer vjetra bio sasvim nestabilan, jedriti pod spinakerom u ovakvim uvjetima bilo je stresno i zato nismo dugo nosili to jedro i eto nas ubrzo opet na genovi s punim glavnim jedrom. Vjetar je bio uglavnom ispod 15 čvorova u ovom dijelu regate i toliko je pao da se na trenutak činilo da bura zaista i posustaje. Ali ne zadugo.

Iz Creskog zaljeva puhnulo je do 20 čvorova, u bok. Jedrili smo brzo, prelazeći 10 čvorova brzine samo na genovi i prvom kratu. Vjetar diže na 25, a ja sam opet na provi i stavljam drugi krat. Inače na brodu u pravilu ja radim sve promjene jedara, a Petra kormilari veći dio vremena. Obično bih se žalio na svoju mokru bowmansku poziciju, ali noćas je bilo samo 3°C što je uz buru činilo i kormilarsko mjesto prilično nepodnošljivim. Ja sam se barem zagrijao s vremena na vrijeme kod promjena jedara.

Prije dolaska na Zaglav, vjetar diže preko 25 i pripremamo se za okret i jedrenje u orcu poslije okreta. Stavljam mali flok, za jedrenje u orcu s vjetrom preko 25 čvorova. Okrećemo Zaglav kao treći brod. Uvjerljivo vodi Swan 45, a mi se držimo u skupini s Firstom 40.7 i Jodom 35. Znao sam da sad kreće jedrenje uz vjetar i kontra valova tijekom kojeg će nas veći brodovi prestići i tu se nije moglo učiniti ništa posebno. U uvjetima koji su za nas bili uglavnom povoljni, od starta do okreta, jedrili smo dobro. Preostalo je gorkih 25 milja orce natrag do Ičića.

Foto: CRO mixed off-shore Kostelić/Kliba Team

Poslije okretanja Zaglava, vjetar puše oko 30 čvorova i brodić jedva ide. Ponekad mi se činilo da jedrimo više postrance nego prema naprijed. Bacismo oko na tracker, kojeg smo rijetko kad gledali. Flota se počela osipati, nekoliko brodova je odustalo, a među njima i dvojac na Melgesu 24. Treba im odati počast da su uopće htjeli izaći na ovakav vjetar na toj jedrilici.

Od ravnine mjesta Cres pa prema kanalu kod Nerezine vjetar je malo pao i bio na 20-ak čvorova, a mi smo se vratili na genovu i 1. krat. Za razliku od puta prema dole, vjetar je bio stabilan i u snazi i u smjeru. Vjetar nas je stalno lagano “gurao” od Cresa, kamo smo htjeli ići, ali nismo htjeli virati da odemo pod otok nego smo silom prilika jedrili sredinom kanala kod Nerezine. I tu je krenulo.

Vjetar je prvo dignuo na 25 pa na 30. Ja sam opet promijenio genovu za mali flok, a glavno na 2. kratu. Vjetar i valovito more nas neprestano guraju prema Istri jer teško držimo i smjer i brzinu. Kada smo htjeli virati uz obalu Istre da bismo se vratili prema Cresu, uspjeli smo tek iz trećeg pokušaja jer nismo imali dovoljno brzine! Kasnije, kada smo gladali analizu trackera poslije regate, vidjeli smo kako je loše izgledala naša linija kretanja u kanalu i koliko smo bili nošeni postrance, iako smo stalno jedrili štretu orcu. Na izlasku iz kanala vjetar je puhao 35 čvorova, najviše sam vidio 37 na instrumentima. Tijekom jednog manevra, Petra je skliznula s kormilarke pozicije i pala, natukavši rebra, pa sam je preuzeo kormilarsku poziciju. Oboje smo bili vezani u kokpitu cijelo vrijeme.

Foto: Andrea Carloni CNSM / CRO mixed off-shore Kostelić/Kliba Team

To “ribanje” trajalo je otprilike do razine Moščenićke drage gdje je vjetar napokon počeo padati. Ostalo je još malo do cilja kamo stižemo u zoru, promrzli i sa toplim tušem u mislima. U cilju smo 6. od 7 brodova koji su završili regatu. Ništa nismo slomili, za razliku od nekoliko drugih brodova. Bila je teška regata, za nas u brodu od 6 i pol metara možda i najteža. Ali zato je to izvrstan trening za Petru i mene.

Poslije pola sata pod vrućim tušem, pripremili smo brod i krenuli natrag prema svojoj bazi u Puli. U Kvarneru bonaca, sunce i idila. Prije nekoliko sati ovdje smo prošli kroz skoro 40 čvorova vjetra. Opet ta dvoličnost mora i prirode..

Ivica Kostelić

PROČITAJTE JOŠ:

Odjedreno drugo izdanje regate Susak za dvoje i posade

Ivica Kostelić u lovu na Jabuku skije zamijenio jedrima

 

Vaš komentar