Hrvatska endemska vrsta školjkaša u utrci za mekušca godine
Congeria kusceri - Foto: Vedran Jalžić
Školjkaš Congeria kusceri je ostatak faune koja je živjela u tercijaru i preživjela do današnjih dana spustivši se u podzemlje. Tako je odoljela promjenama na površini zbog kojih su druge vrste roda Congeria izumrle. Cijeli rod se smatrao izumrlim, sve do 1934. godine kada su ljušture ovih školjkaša pronađene u izvoru Stinjevac kod Vrgorca u Dalmaciji.
Na temelju njih je slovenski malakolog Ljudevit Kušcer pretpostavio da Congeria živi u dubinama podzemlja. Prve žive primjerke pronašao je Jože Štirn u ponoru Žira na Popovu polju u Hercegovini, a 1962. godine je slovenski malakolog Jože Bole opisao novu vrstu – Congeria kusceri.
Do danas je ovaj školjkaš, veličine oko dva centimetra, nađkoljkaen na svega petnaestak podzemnih lokacija Dinarskog krša u Sloveniji, Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. Znanstvenice Instituta Ruđer Bošković (IRB) bile su dio tima hrvatskih biospelologa koji je 2013. godine opisao još dvije, za znanost nove vrste, ovog školjkaša u podzemnim vodama Dinarskog krša.
Danas se Congeria nalazi na Crvenom popisu špiljske faune Hrvatske, u kategoriji kritično ugrožene vrste, a na europskoj razini štiti je Direktiva o zaštiti prirodnih staništa i divlje faune i flore Europske unije.
Kao i mnoge druge špiljske životinje, i Congeria kusceri razvila je brojne prilagodbe za život u špiljama. Među najistaknutijima su gubitak pigmentacije i osjetila vida, promjene u životnom ciklusu i načinu razmnožavanja te povećana dugovječnost. Naime, Congeria kusceri živi 25 puta dulje od svojih najbližih nadzemnih srodnika).
Ovu zvijezdu među mekušcima u hrvatskoj proučava istraživačka grupa koju u sklopu Laboratorija za molekularnu genetiku vodi dr. sc. Helena Bilandžija.
– Naše istraživanje usredotočeno je na gubitak melaninske pigmentacije. Cilj nam je identificirati molekularne mehanizme koji su doveli do albinizma i razumjeti njegove evolucijske implikacije. Kako bismo to postigli, uspoređujemo tri vrste špiljskih školjkaša s njihovim blisko povezanim površinskim organizmima kao što je raznolika trokutnjača Dreissena polymorpha. Za razliku od špiljskih, površinske Dreissenide su široko rasprostranjene i ozloglašene invazivne vrste. U drugoj fazi istraživanja fokusirat ćemo se na molekularne promjene povezane sa specijalizacijom na podzemni način života i gubitkom invazivnosti koje su se dogodile unutar roda Congeria – objašnjava dr. sc. Helena Bilandžija, voditeljica istraživanja iz Laboratorija za molekularnu genetiku.
– Osim što bi titula ‘Mekušca godine’ bila dodatno priznanje ovoj jedinstvenoj hrvatskoj endemskoj vrsti te joj osigurala medijsku pozornost u međunarodnoj zoološkoj zajednici, našem timu pobjeda bi osigurala i vrijednu nagradu – besplatno sekvenciranje genoma ove vrste. Genom bi bio izrazito značajan doprinos i temelj budućih istraživanja ovog školjkaša – naglasila je doktorandica Magdalena Grgić te pozvala svih na glasanje.
Glasajte za mekušca godine!
Vaš glas za školjkicu u par klikova!
D.G.
PROČITAJTE JOŠ:
Molekularni biolozi s “Ruđera” prvi put opisali genetičke elemente jedanaest vrsta školjkaša
Znanstvenici s Ruđera prvi iznijeli procjenu utjecaja plastike na morske organizme
REVOLUCIJA IZ “RUĐERA” Bioaktivni spojevi iz Jadranskog mora za industriju budućnosti
