STELLA POLARE Olupina puna goriva, koja već 77 godina leži na dnu Kvarnera

Foto: Youtube / Screenshot

Puno je potopljenih brodova u Kvarneru, najviše iz razdoblja Drugoga svjetskog rata, kada je u našem akvatoriju bilo puno minskih polja. U jednome takvom minskom polju je 1944. godine nastradao brod “Stella Polare” kojeg su Nijemci preimenovali u “TA 36”.

Zanimljivo, ta je torpiljarka često osiguravala njemački minopolagač “Kiebitz” koji je poslije Drugoga svjetskog rata postao Titov brod “Galeb”.

“Stella Polare” već 77 godina leži na dubini od 65 metara i stalna je opasnost za onečišćenje mora jer su spremnici broda na dnu mora puni goriva. Početkom ovog stoljeća već je postojala prijetnja da bi se gorivo moglo izliti, ali je to tada pravovremenom intervencijom spriječeno.

O svemu tome, kao i tome kako je brod “Stella Polare” potonuo, kako ga je teško bilo pronaći jer je zapovjednik broda namjerno naveo pogrešne koordinate potonuća broda, o tome kako se radi o zaštićenoj lokaciji za ronjenje, više je za Hrvatski radio Rijeku rekao podmorski istraživač Danijel Frka.

Povijest potonulog broda

Torpedni čamac Stella Polare, izgrađen je za potrebe talijanske ratne mornarice. Njegova kratka, ali vrlo zanimljiva povijest počinje dana 11. srpnja 1943. godine kad je porinut u riječkom brodogradilištu. Prvobitna namjena mu je bila pratnja konvoja i borba protiv podmornica.

Manje od dva mjeseca kasnije 8. rujna 1943. vlada Italije potpisuje kapitulaciju, a sva talijanska plovila zapljenjuje njemačka komanda. Nakon preimenovanja broda u TA-36 dobio je zadatak razminiranja talijanskih minskih polja i postavljanja novih njemačkih.

U noći 29. veljače imao je bliski susret s francuskim razaračima Terrible i Malin. U okršaju su potopljeni transportni brod i podmornica u konvoju njemačkih trupa. Također je bio i podrška u nekoliko misija njemačke vojske u pratnji razarača po imenu Kiebitz, koji je poslije rata preimenovan u Galeb i postao predsjednička jahta tadašnjeg predsjednika Jugoslavije, Josipa Broza Tita.

Brod je bio naoružan sa dva topa od 100mm, 4 topa od 32mm, 10 topova od 22mm i 6 torpeda 450mm i sistemom vitla za postavljanje i pomicanje mina. Duljina mu je 83.5m, širina 8.62m, a opremljen je motorom marke Parson 22000 HP.

Dana 18. ožujka 1944. godine, nakon samo 8 mjeseci plovidbe, na zadatku izviđanja, njemački zapovjednik, kapetan Von Kleist izdaje naredbu da se prođe kroz minsko polje. Brod nailazi na talijansku minu koja je brod dosplovno prepolovila na dva dijela, u blizini zapovjednog mosta.

Brzo prodiranje mora, uvjetuje njegovo potapanje za samo 2 minute i povlači za sobom u smrt 46 članova posade. Prikrivajući svoju grešku, plovidbu nedozvoljenom rutom, njemački zapovjednik namjerno ucrtava pogrešne koordinate potonuća broda.

Iz tog razloga brod dugo nije mogao biti lociran. Brod je proglašen spomenikom Drugog svjetskog rata, tako da za ronjenje na njemu morate imati posebnu dozvolu. 2001. godine na brodu je napukao rezervoar i nafta je procurila u more, praveći veliku mrlju na površini.

Olupina broda

Brod je potonuo na dubinu od 67 metara. Prepolovljen je na dva dijela, tako da pramac leži 150 metara od većeg dijela broda, koji je izuzetno očuvan. Još uvijek se mogu vidjeti dvocjevni topovi kao i trocjevni lanseri torpeda koji sadrže i municiju (torpeda).

Najviši dio broda stoji na 45 metara dubine. Ronjenje na brodu nije predviđeno za rekreativne ronioce, dok je potrebno vrijeme za pristojan obilazak broda 20 minuta.

D.G.

PROČITAJTE JOŠ:

SZENT ISTVAN Austrougarski ponos, na današnji dan zauvijek potopljen na dno Jadrana

Vaš komentar