VIDEO Kuda je išla granica između tzv. NDH i Italije i zašto Hrvati nisu smjeli imati ratnu mornaricu?

SPLIT – Odličan video o granici tzv. Nezavisne države Hrvatske i Kraljevine Italije, snimili su  Jurica Galić Juka i Saša Stojanović Sapa. U 15-ak minuta koje se isplati izdvojiti za gledanje ovog videa, uz izvrsne snimke i obilazak lokacija talijanskih graničnih bunkera, objašnjavaju činjenice i okolnosti u kojima se našlo stanovništvo Splita i okolice u pograničnom području, za vrijeme talijanske okupacije.

U Rimu u palači Venezia su 18. svibnja 1941. godine potpisani takozvani ‘Rimski ugovori’ između vlade NDH i Kraljevine Italije. Od tog dana do 3. rujna 1943. je veći dio Dalmacije anektirala Kraljevina Italija. Gdje su oko Splita bile granice između Italije i NDH.

Cijela okupirana obala brojala je 400 tisuća stanovnika, a talijanskih vojnika bilo je 200 tisuća, dakle na dva stanovnika išao je jedan vojnik. Dodatna poražavajuća činjenica je da ih nije plaćala Italija, već je okupatorskim vojnicima plaću davala tzv. NDH, odnosno stanovništvo kroz namete.

Tadašnja Kraljevina Italija je sporazum potpisala ne s tzv. NDH nego s tzv. Kraljevinom Hrvatskom, čiji tzv. kralj Tomislav II. nikad nije ni bio u Hrvatskoj, jer se bojao dalmatinskog temperamenta, odnosno mogućih nereda i za vlastitu sigurnost – priča u videu Saša Stojanović Sapa.

U videu pokazuju i našu današnju sramotu, odnosno gomile smeća koje stanovnici Splita i okolice jednostavno bacaju niz litice i uz staru prugu prema Sinju, popularnu Reru.

– Gledajući kroz povijest, nitko Dalmatince nije toliko maltretirao kao Talijani – poručuju.

Gdje su bunkeri tzv. NDH? Nije ih smjelo biti

Okupacijom Dalmacije bila su potpisana tri sporazuma; dva su bila vezana uz granice, odnosno vojnu podjelu, a treći je bio politički. Talijani su Hrvatima nametnuli da od njihove granice, pa do linije Karlovac-Mostar-Karlobag, bude demilitarizirana zona, odnosno tzv. NDH u toj „tampon“ zoni nije smjela graditi vojne objekte, u dijelu od Omiša do Dubrovnika, dakle obalni pojas koji je dozvoljen tzv. NDH, nije smjelo biti ratne mornarice. Dakle, tamo i gdje službeno nije bilo Talijana, imali su svoj utjecaj, Hrvatima doslovno vezali ruke, a preuzimali su i civilno upravljanje – pojašnjavaju.

Osvrnuli su se i na Hajduk u hipotetskoj situaciji da je Dalmacija ostala pod Italijom i zaključili da se splitski klub zasigurno ne bi zvao tako, nego Calcio di Spalato ili pak Bandito di Spalato.

Zaključuju da lokalnom stanovništvu, posebno u selima Dalmatinske zagore nije bilo lako. S jedne strane Talijani, s druge ustaše, pa onda Nijemci i partizani. Zasigurno nikome nije bilo lako, jer su se svi bojali za svoje živote.

Na kraju, voditelji su nazdravili što danas pričaju hrvatski, a ne talijanski, dok je posveta svim nevinim žrtvama, bez obzira kojoj strani pripadala, posebno dirljiva.

Svakako preporučamo pogledati…

D.G.