GIBRALTAR Tavrikova stijena

Foto: Youtube / Screenshot

Gibraltar, svima poznati tjesnac koji spaja Atlantski ocean s Mediteranom. Nama starim pomorcima spomen Gibraltara donosi poznati miris promjene klime, ulaskom iz Atlantskog ocena u Sredozemno more i dragi, poseban osjećaj blizine da je čovjek došao kući.

Kad je Gibraltar u pitanju, u stara vremena se dugo vjerovalo da je to kraj svijeta i da se dalje ne može nigdje.

Za Gibraltar i jedan kolač kojega spominjem iz dva razloga, jedan je što volim kolače a  drugi što mi barem prema slici izgledaju baš dobri. Ime kolača je Non plus ultra, tobože su nenadmašni i kažu domaći da nema ništa bolje od toga. Non plus ultra – nešto što je kraj i nešto iza čega se ne može dalje.

Foto: Youtube / Screenshot / Sašina kuhinja

Sam grad Gibraltar je dio engleskog imperija kojemu pripada kao prekomorski posjed. 1713. godine nakon dugogodišnjih ratovanja za španjolsku krunu, ovaj mali dio Iberijskog poluotoka radi mira je ustupljen Engleskoj zauvijek. I dan danas ovaj grad i teritorij po veličini minoran, ali po geopolitičkoj važnosti vrlo vrijedno mjesto je dio konstantnog spora između Španjolske i Engleske.

Foto: Pixabay

Gibraltar ima teritorij površine samo 6.7 km2. Biti u posjedu Gibraltara znači biti vlasnik kontrole cjelokupnog prometa kroz ovaj tjesnac širok tek neznatno više od 14 km. Sam grad ima samo 34.000 stanovnika. Gibratarijanci, ako ih tako možemo nazvati, na referendumima 1967.  i 2002. godine su se ogromnom većinom izjasnili da žele ostati pod upravom engleske krune.

Gospodarske djelatnosti od kojih grad živi su vezane za pomorstvo, bankarstvo i turizam. Karakteristična vizura je planina nad gradom, sam Gibraltar. Ime je vezano za berberskog voojskovođu Tawrika. Tawrik ibn Ziyad – Tavrik Zaidov sin je navodno naslonivši se na neki kamen rekao da je to od sada Tawrikova stijena. Jeb El Tawrik.

Foto: Pixabay

Kad su u pitanju legende, često, posebice pod utjecajem moderne tehnologije znamo reći da su to gluposti bez ikakvog utemeljenja.

Kad su Englezi došli u posjed ovog rta, rodila se legenda da kad nestanu majmuni s ovog dijela planete, Gibraltar će promijeniti vlast i izići iz engleskih ruku.

Na tom dijelu Iberijskog poluotoka živi jedna vrsta majmuna. To je berberski makako. I to je jedino mjesto u Europi gdje ima živih majmuna u divljini. Englezi pridaju vrlo ozbiljan značaj samoj legendi. 1942. godine, za vrijeme Drugog svjetskog rata na polutoku je ostalo svega sedam jedinki. Winston Churchil je odmah naredio da se pod hitno iz Maroka dovede jedan broj tih životinja, kako ne bi iščezle.

Foto: Pixabay

Danas ih ima, neslužbeno 160 jedinki. Oni žive u pećinama same planine. Vlast ih hrani iz budžeta a jedna četa vojnika britanske armije predvođena čak jednim majorom vodi računa o njima.

Danas, navikli na ljude, majmuni dopuštaju da ih se dira, ali su istovremeno postali i bezobrazni. Osim što pokušavaju naći hranu u torbama turista, znaju ih i ukrasti.

Foto: Pixabay

Pretpoistavlja se da su majmuni na taj dio Iberijskog poluotoka dospjeli kao ljubimci berberskih vojnika. Oni su ih, naime, nosili  sa sobom kao kućne ljubimce.

Ovi majmuni su dokaz da se legende nekad shvaćaju vrlo ozbiljno. Ima li nešto u tome ili ne, mi obični smrtnici ne znamo. Činjenica je da se o njima itekako vodi računa.

U staro doba, noćnim prolazom kroz tjesnac bilo je uobičajeno svjetlom dati identifikaciju svoga broda. Izmjena podataka se vršila slanjem poruke Morseovom abecedom putem svjetlosnih signala. Stari zapovjednici bi onda govorili da za svaku primljenu poruku mornar signalist dobiva novčanu naknadu u iznosu od jednog penny-ja. Odmah bi se dodalo da se za taj novac moglo kupiti 6 komada dimljenih svinjskih noga.

Foto: Pixabay

Htio sam ovako ukratko par riječi o Gibraltaru na jedan sasvim drugi način, neformalan, šaljiv a da ipak barem malo bude zanimljiv u segmentu koji obično nije poznat.

Još jednom, Gibraltar je ime koje znači Tavrikova stijena. Jeb el Tawrik.

Latinska izreka: Non plus ultra se pojavila u XVII st.

Marijan Maro Brajac