Amerikanac preselio na Vir i zaljubio se u lignjolov

Foto: HRT / Screenshot

VIR – Pronaći mir na otoku san je mnogih ljubitelja mediteranske ljepote. Amerikanac Bill Rudolf u tome je uspio prošle godine, kada je sa suprugom Ivom odlučio napraviti veliku promjenu u životu i iz Seattlea preselio se na Vir. 

– Mi zaista uživamo ovdje. Osjećamo se slobodno tijekom pandemije jer ovdje nema puno ljudi. Vir je divno mjesto – ispričao je Bill Rudolph za HRT.

Prije pandemije dolazili su sezonski, jer su prije dvanaest godina ovdje kupili nekretninu. Farmaceut Bill i supruga Iva koja je podrijetlom iz Bosne i Hercegovine upoznali su se u Münchenu. Nakon trinaest godina u SAD-u želja za mirnim životom je prevagnula.

– Pa jedno vrijeme sigurno 5, 6 godina ćemo biti ovdje, a poslije ćemo vidjeti, nemamo planova – kazala je Iva Rudolph.

Dane provode u šetnji i vožnji biciklom oko otoka. Bill se zaljubio u lignjolov. I to kada je prije dva mjeseca upoznao Igora. Ribolov na jezeru zbog Igora je zamijenio morskim, pa njih dvojica sada nekoliko puta tjedno razmjenjuju američko-hrvatske pustolovine i ribarske priče.

– Upoznali smo se sasvim slučajno tu u Viru i malo smo razmijenili par riječi o ribanju naravno što bi bilo to u Dalmaciji nego ribanje i krenuli smo malo na lignje i to traje evo već mjesec-dva dana – govori Igor Vučetić.

Počinje lignjolov, skosavice spuštaju u more. Iako ribolovna prognoza od samog početka nije bila optimistična, a i dan-dva prije mekušci su se slabije lovili, ova američko-hrvatska ekipa trudila se iz petnih žila pokazati svoje umijeće.

– S dvije skosavice na najlonu i s olovom na dnu da drži distancu i jednostavno mijenjamo poziciju, idemo za lignjom, traži se. Nismo stacionirani na mjestu, nego mora se kretati što više – pokazuje Igor.

Igor i Bill love tradicionalnom metodom – na ruku. Većina lignjolovaca na Viru tako lovi. Igor je naučio još kao dijete od svog oca. A Bill je naučio od Igora.

– Volim ovo. I brod je tradicionalan, Igor ga je sam izgradio i plastificirao, lovimo ovdje jednostavnom tehnikom rukama, super je. Prošli put nam je bolje išlo, ulovili smo pet lignji. Ali ovaj put – NIŠTA. Vidjet ćemo – govori Bill.

Sjeća se Igor nekih još boljih ribolovnih vremena, otprije tridesetak godina. Pomalo s nostalgijom.

– Slično se lovilo, samo nije bilo umjetnih skosavica. Pravile su se jednostavno od ribe, slanine, rampini su se slagali, ali bilo je ribe pa nije bio problem za uhvatiti je – sjeća se Igor.

Više promjena lokacije, pliće, dublje, paljenje svjetala, panula, kao ni moji pokušaji štapom. Nikako nismo uspjeli isprovocirati lignju.

– To je ribolov, zabavno je biti ovdje. I kada uloviš, super, kada ne uloviš, ne uloviš. Čini se da ću večeras ostati gladan – šali se Bill.

Ali nismo bili najgori u vali. I svi drugi virski lignjolovci otišli su te večeri kući praznih ruku. Samo što iskusni ribolovci znaju da kod ribolova uvijek treba imati rezervni plan. A Igor ga uvijek ima u pripremi.

– Večeras nažalost ništa, više sreće drugi put, zato smo pripremili ovu platu – šali se Igor.

– Nema lignji, nema problema. Imamo sir, imamo dimljeno meso, to je dobra stvar – smije se Bill.

Na kraju krajeva to je ribolov. Nekad uloviš, a nekad se kući vratiš praznih ruku. Ali zato se uvijek vraćaš punog srca, jer mir koji odlazak na more pruža onima koji ga vole, ništa ne može zamijeniti.

Pogledajte i cijeli prilog HRT-a o američkoj skosavici na Viru:

I.B.

Vaš komentar