NA DANAŠNJI DAN Razorena Salona, počeo nicati Spalatum

Tabula Peutingeriana, karta rimskih puteva naslikana u 4. st., precrtana u 13. st. Odsječak s prikazom Salonitanske luke. (AMS, R 371);

SOLIN – Dosta značajnoga dogodilo u sedmom stoljeću za područje današnjeg Splita i susjednog Solina. Naime, na današnji dan, 31. ožujka 614. godine Avari i Slaveni prodiru na istočnu obalu Jadrana, te zauzimaju, pljačkaju i razaraju Salonu, prijestolnicu tadašnje bizantske provincije Dalmacije, piše Dalmacija danas

Preživjeli stanovnici Salone sklanjaju se iza zidina obližnje Dioklecijanove palače, osnovavši tako Spalatum, naselje koje će poslije postati – Split. U ovo vrijeme uništen je i Epidaur/Cavtat čiji će stanovnici osnovati Dubrovnik, kao i Duklja, Narona i Damavijum, Bosni. Neoštećeni ostaju Zadar i Trogir.

Poznati povjesničar umjetnosti i arheolog (rođen u Splitu, 26. studenoga 1932. godine, gdje je i preminuo, 24. prosinca 2018.). Željko Rapanić u svom tekstu “Propast Salone” napisao je:

– Posljednji dani ili propast Salone historiografska je tema koja pivlači povjesničare i arheologe od početka 20. stoljeća. Ozbiljno je raspravlja-nje potaknuo Frane Bulić kad je, 1906. godine, objavio raspravu Sull’anno della distruzione di Salona, vjerojatno potaknut pisanjem Natka Nodila koji je godinu prije, u Historiji srednjega vijeka, knj. III. napisao poglavlje “Solin razoren”. “Time je otpočeo interes za objašnjenjem događaja povezanih uz propast Salone koje su opisali bizantski car Konstantin Porfirogenet i tri stoljeća poslije njega, na podosta sličan način, splitski arhiđakon Toma“.

Amfiteatar u Saloni (Turistička zajednica grada Solina)

U historiografiji se tada tražila godina ili desetljeće kad se to dogodilo. Zbog Bulićeve podrobne analize pripovijedanja, a njegova osobnog ugleda i znanstvenoga autoriteta, dugo nije bilo ozbiljna razlo-ga kakvom drukčijem objašnjenju, čak ni domišljanju. Pretpostavljalo se da je Salona nastradala u napadu “nepreglednih masa Avara i Slavena” koji su provalili u Dalmaciju, porušili gradove i opustošili je – napisao je Rapanić.

Autor u ovom radu, objasnio je Rapanić, ponovno upozorava na nesporni kontinuitet života na širem području Salone, a slično tome i na drugim sličnim područjima (naprimjer na zadarskome ili dubrovačkome), jer ih kao ni Salonu nije zadesila ona zamišljena tragična rušilačka sudbina.

Ta, naime, nigdje nije materijalno, arheološki pokazana i dokazana, kao što nije uočen i dokazan boravak “nepreglednih masa” doseljenika, pretpostavljenih Slavena i Avara. Analizom pripovjednih i arheoloških  izvora,  te  komentiranjem  suvremenih  povjesničara,  autor pretpostavlja, a zatim i obrazlaže da je Salona polagano “propadala”, jer su je građani sluteći opasnost postupno napuštali i preseljavali se u Dioklecijanovu palaču i na obližnje otoke.

Organiziravši svjetovnu i crkvenu vlast u novom sjedištu, postavili su temelj gradu Spalatumu, nastalom u carevoj Palači i u njezinu prethodniku, naselju Aspalathosu. Time je Salona prestala postojati kao grad, a njezine funkcije, civilne i vjerske, pomalo su preseljene u Spalatum – zaključio je Rapanić.

Dominik Tomašević

PROČITAJTE JOŠ:

SALONA Upoznajte povijest drevne salonitanske luke