NAJSVEČANIJI OBJED Uskršnji ručak

Foto: Željko Krnčević, Katja Puljizević, Facebook

Uskrs. Još jedan. Zadnje dvi godine nas vratilo kući. Domu. Obitelji. Vratilo nas samima sebi. Iskonu. Mislima o smislu. Blago onima koji vjeruju. Ja sam jedan od njih. Pa onda u ovo nezgodno i ružno doba u kojem moramo biti itekako strpljivi i što bi rekao Dalić – ponizni, promislih kako je to bilo nekad. A to nekad nije bilo tako davno. Barem mi se čini…

Prisjetimo se nedjeljnog, uskršnjeg ručka. Nakon blagoslova „spize“ na misi u subotu. Nosilo se u košarama ili krtolima pokriveno. Unutra pogača, sol, kuhana jaja, kapulica, pršut ili šunka (moj je dida stavljao kuvani pršut ili zambon; kuhao ga je u velikoj teči i dodao bi unutra i malo sijena). To se jelo za Uskršnji doručak. Nije se smjela niti jedna mrvica iz blagoslova prosuti, a ono što bi slučajno ostalo moralo se zapaliti.

Za ručak rapsodija janjetine. Kako mi je dida bio veterinar, tako je, sjećam se, u subotu popodne iz Perkovića dolazilo lipo, mlado janje zamotano u „debelu, smeđu kartu“. Na njoj je pisalo „Za šjor Bepa“. I onda se kombiniralo.

Obavezna je bila lijepa juha. U nju bi išlo malo rebara i buta, a baka bi napravila njokice od griza s nareckanom jetricom. Rebarca, vrat i plečka bi išle u špaker u padelu s kumpirima, a ono „pupastije“ meso bi išlo s bižima. Nije se onda trebalo stavljati kumpira, bilo je mesa.

Foto: Željko Krnčević

Da vam sad ovdje pišem recepte, nema smisla. Klasični su, znate ih. Ako treba, evo vam moj mail pa upitajte (zkrncevic@gmail.com). Ja sam, kao i danas, juhu obožavao. Danas je možda bolje jer ima rajčica u važu, pa se može napraviti šalša od pomidora uz lešo meso. Ta je kombinacija broj jedan – bila i kod mog čače, i sina mi Vice i mene. Dida je volio janjetinu malo više od pola kuhanu, i to ono malo masnije, da „drhće“ kad se takne, pa bi je iz visine posolio i to s krupnom solju. Uz to babin kruh iz špakera.

Foto: Željko Krnčević

Uskršnji ručak, pali se svijeća, moli se, uživa u zajedništvu. Razgovor, priča o svemu i svačemu.

Nakon ručka, priče i pogača, dida kruhom umočenim u crno vino gasi svijeću. A vino se pilo crno, domaće, naše. Sjećam se i narednih dana kada mi je veliki gušt bio slasnu i slatku pogaču umočiti u mliko, ali ledeno, jer bi se u toplom brzo rastopila.

Foto: Katija Puljizević

I tako, provedimo ovaj Uskrs ako ne možemo u obitelji, barem u mislima s njima. I činimo dobro…

Dobar Vam tek i sretan Uskrs.

mr.sci. Željko Krnčević

PROČITAJTE JOŠ:

Recepti dubrovačkog primorja: Fogaca ili pinca

Vaš komentar