Bolestan i siromašan tražio posao, pa ga ponizili: „Debeo si i nisi podoban!“

Foto: Osobni album / Screenshot

Više puta je Ante Ledenko iz Vukšića, selu pokraj Stankovaca u Zadarskoj županiji, tražio da poslušaju njegovu priču. Više puta je velike ljude koje ćete na najveće blagdane vidjeti fotografirane na misama, zamolio za kršćansku pomoć. Čovjek koji boluje od teškog oblika Chronove bolesti punih 12 godina, kao i niza drugih težih oboljenja, živi sam s majkom u neljudskim uvjetima i mizernim primanjima. Nije prosio, već je tražio posao. Nije krao, već išao poštenim putem prema institucijama, a pritom je umjesto pomoći, najčešće dobivao odbijenice, a nažalost i uvrede. 

– S vremena na vrijeme obratim se medijima – kaže nam Ante Ledenko – kao sad, kad ostanem bez novca za skupe lijekove koji me koštaju 2 tisuće kuna. Dobili smo hladnjak u donaciji, a nemam ništa u hladnjaku. Majka je isto bolesna i plače. Sad spava u kuhinji, jer joj je soba previše vlažna – govori ovaj čovjek koji ne odustaje od toga da i dalje pokuša nešto napraviti za nju i sebe.

Jedino mali, neimenovani ljudi su mu do sad pomagali. Jedino na njih je i mogao računati, kako nam kaže, jer su mu gotovo svi koji bi trebali pomoći jednostavno okrenuli leđa. Da tragedija bude veća, a njegov život mučniji, uz njegovo siromaštvo i bolest, pokušali su mu zgaziti i dostojanstvo, pa su ga vrijeđali. I to upravo oni koje plaćamo da ljudima poput Ante pomažu.

– U ratu nam je kuća srušena, a mi smo bili u progonstvu u Vodicama. Kuća je obnovljena 1999. godine. Neke su zidove trebali srušiti, a ostavili su. Vlaga probija na sve strane, ima napuknutih zidova. Tvrtka iz Kaštela koja je radila obnovu na moje pozive i pisma odgovorila je samo da je obnova prošla i da nemaju ništa s tim – kazuje nam uvodno Ante Ledenko koji je svoju kuću iznutra i snimio.

“Tvrtka iz Kaštela koja je radila obnovu na moje pozive i pisma odgovorila je samo da je obnova prošla i da nemaju ništa s tim…”

Način na koji je kuća “obnovljena” i uvjeti u kojima živi, jednostavno ne mogu ostaviti nikoga ravnodušnima. Pa prije nego nastavite čitati, izdvojite nekoliko minuta i samo pogledajte, molim vas, ovaj video…

Jeste li pogledali video? Šokirao vas je? Pročitajte sad dalje…

Odgovorio jedino predsjednik države, od ostalih dobio uvrede umjesto pomoći

Osim što boluje od kronove bolesti i često krvari, dok je radio u šibenskoj Tvornici lakih metala, zaradio je profesionalno oboljenje, fibrozu pluća. A kao da ni to nije dosta, boluje još od srčanog miokarda miopatije i celijaklije. U TLM-u je poput ostalih radnika trebao dobiti otpremninu, ali, kako kaže, nije je dobio…

– Pijem 24 tablete, trebam ići u KBC Zagreb 2 puta mjesečno na terapije, a kuća mi se raspada – opisuje nam ukratko.

Kome ste se sve obraćali za pomoć?

– Najprije, ja od nikoga nisam tražio milostinju, već prije svega posao. Završio sam za računalnog operatora i na lokalnom radiju su tražili zaposlenike. A ja nekog iskustva s Radio Drniša imam, pa sam se javio na natječaj i rekao da ću čak volontirati na tom radiju, bar da nešto radim i osjećam se korisnim. Pa ako budem dobar, neka me prime, a ako ne zadovoljim – nikome ništa.  Rekli su mi da nisam podoban. Obratio sam se gradonačelniku Benkovca da ga pitam mogu li kao invalid dobiti kakav posao.  – priča nam Ledenko i kaže da je kod benkovačkog gradonačelnika bio prije mjesec dana, a da od tada više nikoga ne prima.

– Premijeru Plenkoviću sam slao 4 pisma s fotografijama i nikakvog odgovora nikad nisam dobio. Grad Benkovac mi da jednom godišnje 300 kn, u Zadarskoj županiji mi nitko ništa nije odgovorio, Općina Stankovci također isto ništa, obraćao sam se i Centru za socijalnu skrb. Jedino sam iz ureda predsjednika Milanovića dobio odgovor i tisuću kuna. Znate, mene politika ne zanima i nikad me nije zanimala, ali u Benkovcu su svi HDZ-ovci, a problem je što ja nisam. Žalosno je… čak i oporba u Benkovcu, znate kakvi su političari – kazuje nam Ante i vadi dokument za dokumentom, kao da želi dodatno dokazati kako je njegova mučna prična stvarna…

– Išao sam kulturno s dokumentacijom i fotografijama koje imam kod socijalne radnice. Računao sam možda bude kakav posao za mene kao osobu s invaliditetom. Za kuću mi je rekla da socijalna skrb nema nikakve veze s tim. Dali su mi 600 kn socijalne pomoći – govori Ante i s grčem u želucu opisuje možda i najžalosnije stvari kojima je svjedočio:

– Ljudi nisu ugodni za razgovor. Jako su neugodi kad ih molim za pomoć čak psuju. Par puta mi je socijalna radnica rekle „ti si debeo“, pa sam joj odgovorio, budite vi mršavi kad pijete kortikosteroide – govori nam Ante dok, kao usput napominje kako će i ovog tjedna morati odgoditi nužnu terapiju jer nema novca za put u KBC Zagreb, a dok ovo čitate u svojim toplim domovima, on izmjenjuje krpe na prozorima, da vjetar i kiša, koliko-toliko ne ulaze u kuću.

– Primam minimalnu socijalnu naknadu 800 kn, a svake godine je vještačenje. Mater ima malu mirovinu od 1489 kuna koju naslijedila od pokojnog tate koji je poginuo kad sam ja imao 20 godina – pojašnjava nam iskreno.

Anti Ledenku i njegovoj majci nužna je sanacija kuće, a treba im svaka moguća pomoć u hrani, lijekovima, novcu… A bio bi najsretniji da dobije pravi posao. Ako možete pomoći, javite mu se. Kad su ga iznevjerili oni na koje je najviše računao i koje plaćamo da nešto rade za ljude poput Ante, nemojmo ga iznevjeriti mi, obični, anonimni ljudi.

Račun mu je u blokadi, pa uplate možete izvršiti na račun njegove majke (pogledajte niže), a želite li ga posjetiti ili poslati paket, možete to na ovu adresu: 23422 Vukšić 54.

Jurica Gašpar

 

Vaš komentar