STROGO ZAŠTIĆENI PAS VOLONJA – Stručnjak: “Ključ zaštite je u edukaciji i prijavljivanju svakog ulova”

Foto: Wikimedia

Morskog psa volonju, odnosno Hexanchus griseus obično nalazimo u dubokim vodama. U Hrvatskoj je strogo zaštićen prema Pravilniku o strogo zaštićenim vrstama, prema kojem je nalaznik dužan Državnom zavodu za zaštitu prirode dojaviti pronalazak mrtve, ozlijeđene ili bolesne strogo zaštićene životinje putem obrasca za dojavu ili telefonski u roku od 24 sata od trenutka pronalaska.

Da je važna edukacija i pri slučajnom ulovu, kazuje autor mnogih tekstova morske tematike i urednik Facebook stranice Podvodni.hr Pero Ugarković, na stranici posvećenoj upravo Morskim psima i ražama Jadranskog mora.

– Ovo je slika koju sam dobio, radi se o strogo zaštićenom Hexanchus griseus – pas volonja, koji je ulovljen u koči nedavno. Sliku sam prilagodio za objavu (uz dogovor s ribarima) da se ne vidi više detalja. Bitno je da uđe u statistiku.

Ova grupa prije svega služi za edukaciju i razumijevanje problematike, a osuđivati treba tek ako se vidi namjera ubijanja. Morski psi će biti prilov, to je neizbježno, ono što treba učiniti je educirati svih o potrebi zaštite i načinu kako se ona provodi.

Prije svega od najveće važnosti za dobrobit morskog psa je ne držati ga dugo van mora, svaka sekunda je važna. Nije moguće ga brzo pustiti u svim situacijama, nekad se zapetlja, nekad se radi o teškoj vrsti koju se ne može brzo dignuti i vratiti u more, imamo primjera kada ribari ulažu veliki napor da bi to učinili i to je za svaku pohvalu bez obzira na ishod.

Kroz umjerene, pa i osuđujuće komentare ali usmjerene prema hipotetskom počinitelju ili onome koji namjerno ubija morskog psa može se educirati ljude, i o prirodi i o prihvatljivim etičkim normama društva. Prema osobama koje nisu dovoljno upoznati s temom svaki napad je pogrešan.

Svaka “veća” vrsta bi trebala biti zaštićena, čak i ako zakonski to nije. Problemi koje imaju sa svojim sporim rastom i malim brojem potomaka su primjenjivi na svaku vrstu. Ako neke vrste ima brojčano više u moru, to ne znači da jedan primjerak te vrste nema važnu ulogu za održavanje zdravog ekosustava, kao i primjerak one vrste koje ima vrlo malo.

Ono što bi trebalo najviše komunicirati je potreba prijavljivanja svakog ulova, radilo se o zaštićenoj vrsti koja se slučajno ubila ili onoj koja je puštena i preživjela. Takvi podaci su važni stručnjacima koji s njima znaju ispravno baratati. Što više podataka se prikupi to smo bliži istini, a od istine ne smijemo bježati. Samo potpuna slika stanja može donijeti ispravne mjere i boljitak svih dionika mora, i zato nitko ne bi trebao imati strah od prijavljivanja ulova – poručuje Ugarković u objavi.

Meso može biti smrtno otrovno

– Love ga dosta sporadično, prvenstveno jer su skloni dubokim vodama a tek noću vertikalno migriraju za plijenom u pliće vode šelfa. Osim što je zaštićena, kod ove vrste treba voditi računa i o konzumaciji, jer meso zna biti toskično iako nerijetko se konzumira. Jetra mu je, primjerice smrtno otrovna! Prilikom trovanja mogu se javiti trbušne tegobe, trnci oko usta, glavobolja, a kasnije i mišićna slabost. Kod ozbiljnog trovanja može nastupiti i smrt – kazao je za Morski HR na ovu temu i renomirani svjetski stručnjak za morske pse i zaštitno lice National Geographica, Andrej Gajić.

D.G.

PROČITAJTE JOŠ:

Kod Krka ulovili morskog psa pa ga bacili jer se “teško reže” – Stručnjak: “Radi se o strogo zaštićenoj vrsti!”