Godišnje se baci u more više od 18 posto ribljeg ulova – Stradavaju čak i ptice!

U posljednjih 100 godina mora su ostala bez 80 posto ribljih stokova, zahvaljujući masovnoj, mahnitoj eksploataciji mora uzrokovanog naglim rastom industrijalizacije. Stanje nije dobro, ribe je sve manje, a mnoge zemlje očajnički traže načine kako da povrate koliko toliko ribljeg fonda u mora.

Masovni izlov određene vrste ribe utječe i na druge morske životinje, a posebna tema je prilov. Riječ je o svim onim morskim životinjama koja se uhvate u mrežu i budu bačena polumrtva ili mrtva natrag u more jer nisu ciljani ulov.

Prema podacima stručnjaka, godišnji odbačeni ulov “neželjenih morskih bića” iznosi vrtoglavih 230 tisuća tona, što čini 18% ukupnog ulova. Taj slučajni ulov ili prilov čine nekomercijalne vrste, ali i potencijalno komercijalne vrste koje razvojem tržišta mogu postati ciljane. Na žalost, prilov je jedan od glavnih uzroka ugroženosti mnogih osjetljivih skupina morskih životinja kao što su morske kornjače, morski psi ili morske ptice, upozoravaju iz udruge BIOM.

Kako i zašto dolazi do prilova ili “slučajnog ulova”?

Kada govorimo o Jadranskom moru, situacija nije dobra. Riječ je o najplićem dijelu Mediterana s dubinama od 10 do 200 metara, što ga čini prikladnim za razvoj života, ali i za pridneni ribolov pa je Jadran istovremeno žarište bioraznolikosti i more s najvećim brojem ugroženih i ranjivih vrsta. Neke od tih vrsta doslovno su dovedene do ruba izumiranja. Poput sklata sivca.

Nekada je ova vrsta morskog psa bila uobičajena u cijelom Sredozemnom moru, a u Jadranu su postojale čak posebne mreže „sklatare“ kojima se ova vrsta lovila u značajnim količinama. No prije 60-ak godina njihov broj drastično je smanjen do te razine da većina jadranskih ribara nikada nije vidjela ovu vrstu.

– Ipak zahvaljujući studiji provedenoj u suradnji s ribarima i Institutom za oceanografiju i ribarstvo potvrđeno je da sklat sivac još uvijek živi u Jadranu i samo se ponekad ulovi u ribarske mreže kao prilov. Njegov opstanak, kao i opstanak mnogih drugih sličnih vrsta, ovisit će o mjerama sprječavanja prilov – ističe Patrik Krstinić iz WWF Adrije.

Mjere sprječavanja ili ublažavanja prilova

Mjere koje su do sad u svijetu pokazale najbolje rezultate u smanjenju prilova su tzv. hookpods (uređaj koji tek pod tlakom otpušta udicu), akustični uređaji za strašenje, lebdeće trake za strašenje, umjetni mamci te dodatna otežanja. Niti jedna mjera ublažavanja ne može pouzdano spriječiti prilov zbog čega je najučinkovitiji pristup zapravo kombinacija svih poznatih mjera.

– U Jadranu žive i neke izrazito rijetke morske ptice kao što su gregula i kaukal, pripadnici skupine cjevonosnica među koje spada i albatros, a koje su izravno pogođene prilovima. Populacija cjevonosnica vrlo je mala i samim time izuzetno osjetljiva na prilov. Gregule, primjerice, ima svega 300-400 parova u Jadranu – ističe Hrvoje Čeprnja iz udruge BIOM.

Sredinom prošle godine pokrenut je projekt MedBycatch Phase II čiji je glavni cilj razumijevanje prilova osjetljivih vrsta u Mediteranu i ispitivanje mjera ublažavanja, a kojeg u Hrvatskoj provode udruge Biom i WWF Adria. Projekt se provodi u 5 mediteranskih zemalja: Hrvatskoj, Italiji, Tunisu, Maroku i Turskoj, a uključuje aktivnu suradnju s ribarima.

Smanjenje prilova dugoročno će koristiti i ribarima

Mjere smanjenja prilova ne moraju nužno značiti tehničke promjene na ribolovnim alatima. Ponekad je nužno uvesti prostorno-vremensku regulaciju ribolova, a kao jedan od najboljih primjera je zabrana ribolova u Jabučkoj kotlini koja je doprinijela oporavku brojnih komercijalno važnih vrsta, ali i mnogih osjetljivih vrsta koje su se lovile kao prilov na tom području.

– U slučaju Jabučke kotline rezultat stabilizacije ekosustava se vidi u značajno povećanim ribarskim ulovima u područjima oko zaštićene zone, što je osnova ekonomske stabilnosti za ljude koji žive od ribarstva – napominje Krstinić.

Primjerice, jedna morska kornjača na plutajućem parangalu može značajno smanjiti njegovu lovnost, a dupin zapetljan u mrežu često znači potpuni gubitak tog alata. Osim toga, osjetljivost javnosti, posebice u razvijenim zemljama, na problematiku izumiranja vrsta je u porastu što se odražava na tržište proizvodima iz ribarstva.

Ovaj trend polako prodire i u Hrvatsku pa će u budućnosti biti sve teže prodati ribu koja dolazi iz neodrživog ribarstva, a ribari koji će primjenjivati mjere smanjenja prilova postizati će bolju cijenu svoje ribe, uvjereni su u WWF Adria.

K.B.