Kupili opremu i strojeve Uljanik strojogradnje u stečaju, pa shvatili da nema 850 tona čeličnih limova!

Foto: Uljanik / Ilustracija

PULA – Nakon što su nedavno i službeno preuzeli pokretnu imovinu nekadašnje Uljanikove Strojogradnje koju su u sklopu stečajnog postupka kupili na javnoj dražbi, kupce je neugodno iznenadila činjenica da u njoj nedostaje gotovo 850 tona čeličnih limova koji su, tvrde, bili predmet prodaje prema objavljenom Oglasu o prodaji pokretnina.

Kupci su, podsjetimo, tvrtke Trgometal iz Žminja i Plazma tehnika iz Galižane koje su sredinom svibnja zajednički uplatile na račun Uljanik Strojogradnje Diesel u stečaju 12,875 milijuna kuna te tako postale novi vlasnici proizvodnih sredstava, osobnih i radnih vozila, te zalihe proizvodne opreme koje se nalaze u proizvodnim halama tog društva na području Arsenala. Jedna od stavki u tim zalihama opreme bili su i spomenuti limovi, a njih je, prema količinama navedenim u procjeni stalnog sudskog vještaka, trebalo biti 977.855 kilograma, odnosno gotovo 978 tona, piše Glas Istre.

Iz izračuna materijala pronađenog u skladištu kupci su zaključili da s tom matematikom definitivno nešto ne štima, s obzirom na to da se na zalihama nalazilo tek nešto više od 134 tone limova, no ni za njih se nije točno znalo pripadaju li stečajnoj masi Strojogradnje ili nekog drugog Uljanikovog društva.

Zbog toga je u prvi mah došlo i do nesporazuma kada je aktualni koncesionar na tom prostoru, tvrtka Uljanik Brodogradnja 1856 “očistila” i tu preostalu zalihu limova s područja Arsenala, no nakon intervencije stečajne upraviteljice Strojogradnje Ane Glavan Dukić oni su početkom srpnja iz rezaonice vraćeni u skladište limova, vlasnicima Trgometalu i Plazma tehnici. No sporna je i dalje ostala razlika od 850 tona limova za koje nije jasno jesu li doista iščezli iz spomenutog skladišta ili su bili samo fiktivna imovina stečajne mase nastala kao posljedica neusklađenog materijalnog knjigovodstva, odnosno raskoraka između upisanog i stvarnog stanja zaliha tog obrtnog kapitala.

Dodatni “začin” ovoj neobičnoj priči svakako leži u činjenica da je pandemija koronavirusa rezultirala velikim poremećajima u svjetskim lancima nabave što je od početka godine uzrokovalo drastičan rast cijena repromaterijala i sirovina, među kojima se posebno ističe strelovit rast cijene čelika. S pozicije investicije to bi značilo da bi zbog tog rasta vrijednosti i potražnje na tržištu kupci imovine Strojogradnje samo na toj jednoj stavci u kratkom vremenu ostvarili značajan povrat uloženog kapitala. Naravno to bi bilo tako da ih je u skladištu dočekalo svih 978 kupljenih tona čeličnih limova, no značajnog dijela te količine iz nekog razloga tamo nema.

Bez obzira o kojem se razlogu radi, kupci smatraju da su bili obmanuti jer im je Strojogradnja u stečaju prodala nešto čega nema, odnosno smatraju da su oštećeni tim “raskorakom” između u oglasu za prodaju deklarirane i stvarno kupljene količine limova, te su zatražili da im se financijski nadoknadi nastala šteta.

D.G.