Ribar iz Privlake ulovio agresivnog plavog raka: “Poveća li im se broj, neće biti dobro!”

Foto: Mario Skoblar

PRIVLAKA – Sve su češće dojave ribara o ulovu američkog plavog raka, invazivne vrste, čije je prirodno stanište u Atlantskom oceanu uključujući obale Kanade, Antila, Bermuda i sjeverne Argentine. Ribari dijele zabrinutost širenjem ove vrste u Jadranu, potvrđuje nam Mario Skoblar iz Privlake kojemu je ovaj jedan primjerak napravio i dosta štete na mrežama.

– Ulovljen u mrežu, dubina 38 metara između otoka Vira i Privlake. Mrežu raspara više nego grancigula-rakovica i ako ih se pojavi više, to neće biti  dobro. Inače sam profesionalni ribar i u zadnje vrijeme  kako čujemo,  sve ih se više pojavljiva i tu kod nas, a kako nisu autohtone vrsta ne sviđa mi se to – kaže Mario Skoblar koji potvrđuje da je rak ukusan za jelo i ovaj je završio u brudetu, no radije bi lovio domaće vrste.

Foto: Mario Skoblar

– Meni je ovo prvi, ali kolege isto redovito ulove po neki primjerak i prije 3 mjeseca je ulovljen  jedan u plitkom, isto na Viru. Znači da ih ima od metra, pa do 40-50 metara dubine. Kako su ovi rakovi invazivna vrsta, oni se hrane drugim rakovima i ribama i povećanje  njihovog broja zacijelo bi moglo utjecati  na druge vrste – smatra ovaj ribar iz Privlake.

– Još ih nema toliko da bi bili komercijalno isplativi za lovit za prodaju, ali štetu će napravit – to je neizbježno, ako se prošire u većem broju – kaže Mario, kojem u ribolovu tijekom ljeta pomaže i 10-godišnji sin Roko, inače  zaljubljenik u more i morske životinje.

– Upravo me Roko nagovorio da vam javim jer kako on kaže neka ljudi znaju što  se događa  u moru – zaključuje.

Foto: Mario Skoblar

Plavi rak (Callinectes sapidus) može narasti do širine od oko 23 centimetra. Mužjaci se od ženki razlikuju po obliku trbuha, pa je trbuh kod mužjaka dugačak i vitak, dok je kod ženki širok i zaobljen. Mužjaci se razlikuju i po boji kliješta, ali je riječ o suptilnim nijansama koje su manje vidljive. Stručnjaci ipak uočavaju kako mužjaci imaju plava kliješta s crvenkastim završecima, a ženke narančaste nijanse s ljubičastim završecima. Plavi rak je svejed; na njegovom jelovniku najčešće se nalaze jegulje, pastrve, školjke, manje ribe i rakovi, pa čak i strvine. U Sjedinjenim Američkim Državama lov plavih rakova je čest, a njegova konzumacija popularna, no taj trend u Hrvatskoj još nije u potpunosti zaživio.

Ova vrsta je na obale Mediterana stigla još početkom 20. stoljeća, zaposjeo je također dijelove Azije i Japana, a od polovice 20. stoljeća primijećen je u Italiji. U 21. stoljeću ne nalazi se samo na obalama Jadrana, nego i na jelovnicima restorana kao priznata delicija, pogotovo posljednjih godina oko ušća Neretve gdje je došao, pretpostavlja se, kao ličinka unesena balastnim vodama. U međuvremenu se brzo razmnožio. Tako je laguna Parila na neretvanskom ušću prije dolaska plavog raka bila jedno od najbogatijih ribolovnih područja. Više nije. Američki plavi rak uništava brojne vrste, jede autohtone rakove, biljke, ribe i školjke. Ništa, kažu, tog svejeda ne može zaustaviti.

D.G.

PROČITAJTE JOŠ:

Viranin ulovio plavog raka, opakog sveždera koji jede autohtone vrste