Foto: MORH/T. Brandt / Wikimedia

Počeci Hrvatske ratne mornarice sežu u rani srednji vijek i pomorske sukobe hrvatskih kneževina, a kasnije i Hrvatskog Kraljevstva s Mlečanima, Arapima i drugim protivnicima. Dan Hrvatske ratne mornarice Hrvatske ratne mornarice slavi se 18. rujna u sjećanje na taj dan 887. i pobjedu flote pod knezom Branimirom nad Mlečanima kod Makarske. Hrvati su odmah po doseljenju u ova područja uočili da je zbog geopolitičke važnosti Jadran teško čuvati. Ovladavaju pomorskim vještinama i postaju mediteranski narod s pomorskom tradicijom. Iako izravno izloženi povijesnoj vjetrometini, uspijevaju očuvati nacionalni identitet pomorske države.

Prema izvoru langobardskog pisca Pavla Đakona (Paulus Diaconus, o.720 – o.799), godine 642. pod gradom Sepontom (današnja Manfredonija, Italija) Hrvati su prisutni s mnoštvom brodova. U mletačkim zapisima iz druge polovine VII. stoljeća brojni su zapisi o problemima Mletačke republike s hrvatskim gusarima. Isti izvori govore o Hrvatima kao uspješnim brodograditeljima.Već za vladavine kneza Vladislava, od 821. do 835., izvori spominju jaku mornaricu. Zahvaljujući pomorskoj moći Hrvatske, Mislav (835. – 845.) omogućuje Veneciji uspostaviti kontrolu na istočnom Jadranu.

Za vladavine kneza Trpimira (845. – 864.) Hrvati su prodrli do Furlanije i pred samu Veneciju. Jaka Hrvatska mornarica za vladavine kneza Domagoja (864.-876.) uspješno je obranila svoju obalu od Venecije, te je 866. Mletački dužd Partezipazio bio prisiljen sklopiti mir. Velika napast u to doba na Jadranu bili su i Saraceni. Stoga je sklopljen savez Bizanta, Venecije i Hrvata, a kasnije i Pape i Franaka, pa se godine 871.

Ilustracija: Neretvanska ratna lađa, nepoznat autor

Dan kojeg je HRM uzela za svoj rođendan

Hrvatska mornarica istakla se i kao saveznik franačkog cara Ludovika II. u oslobađanju Barija od Saracena. U vrijeme kneza Branimira (879. – 892.), odnosno, u vrijeme kada Hrvatska postaje potpuno neovisna država, razvija se i njena mornarica. To je razdoblje u kojem se u srednje-dalmatinskom akvatoriju na dan 18. rujna 887. odvija poznata bitka u kojoj pogiba i sam mletački dužd Petar Candiano i u kojoj su Mlečani u potpunosti poraženi. Slijedećih stotinu godina za slobodnu plovidbu Jadranom Mlečani su Hrvatima plaćali danak. Konstantin Porfirogenet u djelu “De administando imperio” navodi da je Hrvatska imala 80 sagena s po 40 mornara i 100 kondura s 10 do 20 mornara, ne računajući veslače. Sudeći po tome jedino je Bizant raspolagao većom mornaricom.

Znate li zašto Hrvatska ratna mornarica slavi svoj dan 18. rujna?

Osim moćne mornarice, kralj Tomislav (910. – 928.) raspolagao je i jakim kopnenim snagama koje su brojile 60 000 konjanika i 100 000 pješaka. Razdoblje Stjepana Držislava (969. – 996.) obilježeno je uspješnom pomorskom trgovinom i čuvanjem pomorskih puteva, te dominacijom Hrvatske na istočnoj obali Jadranskog mora. Kralj Hrvatske i Dalmacije Petar Krešimir IV. (1058. – 1074.) proširio je svoje kraljevstvo “na kopnu i na moru”. U njegovoj darovnici samostanu Sv. Kreševana u Zadru godine 1069. navodi se da im on daruje otok Maun koji se nalazi “u našem dalmatinskom moru” (in nostro dalmatico mari). U to vrijeme spominje se i vojvoda Hrvatske kraljevske mornarice Rusin. Već sama titula vojvode, koju su nosili samo državni dostojanstvenici, govori o važnosti mornarice. U prvoj godini vladavine Zvonimira (1074. – 1089.) na Jadran prodiru Normani koji, izuzev Raba, zaposjedaju gradove na istočnoj obali. Razdoblje od 1082. do 1084. označava savez Normana i Hrvata sklopljen pod utjecajem Pape Grgura VII, pa oni zajedno vode niz pomorskih bitaka protiv Bizantsko-mletačke mornarice.

U studenom 1084. te tijekom kolovoza 1085. mletačka flota broji snažne poraze. Zvonimirovom smrću pada državna i pomorska moć Hrvatske, a obalu osim Dubrovačke republike, zauzima Venecija, te 1787. Napoleon.

Foto: Screenshot / Youtube / HRT / Dokumentarni film Republika

Snažna dubrovačka flota, Austrija, Austro-ugarska i Jugoslavija

Snaga Dubrovačke republike posebno se očitovala u pomorskoj moći. Dubrovačka flota godine 1800. zajedno s ribarskim brodovima brojila je 673 jedrenjaka, od čega 255 većih brodova plovi izvan teritorijalnih voda Dubrovnika. Ukupan broj jedrenjaka prekooceanske plovidbe iznosio je oko 230 brodova. Republika je imala svoja konzularna predstavništva u preko 80 gradova. Tada je u Dubrovniku bilo oko 7000 pomoraca, brodograditelja, brodovlasnika i drugih pomorskih struka.

Razdoblje od 1806. do 1813. doba je vladavine francuskog maršala Marmonta u Dalmaciji i razvoja pomorske trgovine.

Nakon Napoleona nastupa razdoblje Austro-Ugarske. Godine 1818., 2. studenog, Jadranskim morem zaplovio je prvi parobrod “Carolina”. Početkom 1838. godine proglašena je slobodna parobrodska plovidba na Jadranu s redovitom parobrodskom prugom na relaciji Trst-Mali Lošinj-Zadar-Šibenik-Split-Hvar-Korčula-Dubrovnik-Kotor. Ovu godinu obilježava posustajanje dominacije jedrenjaka i ulazak parobroda u ratnu flotu.

Talijanski kralj Victor Emanuel II. u lipnju 1866. objavljuje rat Austriji i Jadran opet postaje ratno poprište. Na dan 20. rujna 1866. sukobljavaju se obje flote i otvaraju žestoku artiljerijsku vatru. Zapovjednik austrijske flote Tegetthoff uplovljava sa svim topovnjačama u višku luku, pa tom pobjedom kod Visa Austrija osigurava prevlast na Jadranskom moru.

Svakako je potrebno spomenuti i godinu 1869., kada austrijska fregata “Donau” od 2000 BRT s 350 članova posade (koji su, osim viših časnika, bili pomorci s otoka i obale istočnog Jadrana) kreće na putovanje oko svijeta. Brod je krenuo iz Pule u srpnju i vratio se u ožujku 1871. obišavši cijelu zemaljsku kuglu. Sačuvan je i brodski dnevnik kojeg je vodio član posade Matija Politeo iz Starigrada na otoku Hvaru. Razdoblje od 1911. do 1914. izuzetno je bitno za razvoj ratne mornarice. U to vrijeme porinuti su njeni najveći brodovi: “Viribus Unitis”, “Tegetthoff” , “Prinz Eugen” i “Szent Istvan”.Godine 1918. na admiralskom brodu “Viribus Unitis” (lat. zajedničkim snagama) Austro-Ugarska ratna mornarica u Puli, po nalogu cara Karla, prisiljena je predati se delegatima zagrebačkog Narodnog vijeća dr. Anti Tresiću Pavičiću, Vilimu Bukšegu i dr. Ivanu Čopu, te članovima Mjesnog odbora Narodnog vijeća u Puli, i na brod istaknuti hrvatsku zastavu. Već sutradan ujutro, 1. studenog 1918. Mignatta, talijanska brodica specijalne konstrukcije, slična upravljanom torpedu, prodrla je u pulsku luku i potopila ovaj brod, na kojem je bilo 250 hrvatskih mornara i pri čemu se utopio i prvi hrvatski admiral Janko Vuković.

Ipak, zahvaljujući znanju i sposobnostima brojnih pomoraca entuzijasta, ratna i trgovačka mornarica nadalje se razvija kako u vrijeme Kraljevine SHS tako i za vrijeme obiju Jugoslavija.

Današnja mornarica nastala je 12. rujna 1991. 

Današnja Hrvatska ratna mornarica ustrojena je Ukazom predsjednika RH dr Franje Tuđmana 12. rujna 1991. godine kao grana Oružanih snaga s ciljem da objedini i rukovodi cjelokupnim bojnim djelovanjima na moru i otocima. Za prvog zapovjednika imenovan je admiral Sveto Letica.

Prvi brod koji je ušao u sastav Hrvatske ratne mornarice bio je desantno-jurišni čamac 103. isti je otet Jugoslavenskoj ratnoj mornarici iz Brodogradilišta Greben (o. Korčula) noću sa 14. na 15. rujna 1991. g. Većina naoružanja i vojne opreme te ratnog brodovlja oduzeti su neprijatelju na području Šibenika tijekom rujanskog rata (od 16. do 23. 9. 1991.). Radnici Mornaričko-Tehničkog Remontnog Zavoda Velimir Škorpik preuzeli su zavod sa 34 broda i plovila, od kojih 15 u bazi Kuline 20. 9. 91. a njih 19 u MTRZ-u (19. rujna 1991.). Brodovi zarobljeni u Remontnom brodogradilištu Šibenik i bazi Kuline postaju jezgro Pomorskih snaga (buduće FLOTE) HRM-a.

Brzi gliseri u Dubrovniku od 23. rujna 1991. godine ulaze u službu i čine postrojbu pod nazivom “Odred naoružanih brodova Dubrovnik” (ONB)

Foto: Youtube / Screenshot

Tijekom Domovinskog rata Hrvatska ratna mornarica se istakla brojnim akcijama od kojih su najvažnije: ■ boj u Splitskom kanalu, 14/15. studenog 1991., kada je JRM poražena i potisnuta na vanjske otoke Lastovo i Vis (osam brodova JRM-a onesposobljeno je ili potopljeno),

■ postavljenje pomorskih minskih zapreka, otežane komunikacije i snabdijevanje na priobalnim ratnim lukama Jugoslavenske ratne mornarice,

■ brodovi Jugoslavenske ratne mornarice napustile su luku Lora u siječnju 1992. godine te otoke Vis i Lastovo u svibnju 1992. godine,

■ u srpnju 1992. godine izvršena je deblokada Dubrovnika.

Arhiva MORH/T.Brandt

Tijekom 1992. do 1995. godine snage HRM sudjeluju u svim operacijama izvođenim u zahvatu obalnog ruba (oslobađanje južnog Jadrana i operacija «Maslenica») te u konačnom oslobađanju RH – operacije “Bljesak” i “Oluja”.

Dan Hrvatske ratne mornarice obilježava se 18. rujna.

Foto: Ured Predsjednika RH

Izvor: OSRH

G.K.

PROČITAJTE JOŠ:

U Splitu obilježena 30. obljetnica osnutka HRM-a