Kakvu priču skriva lijepa olupina Coriolanusa?

Foto: Danijel Frka

NOVIGRAD – Minolovac britanske mornarice Coriolanusu čija se prilično očuvana olupina na svega 25 metara dubine nalazi na samom vrhu istarskog poluotoka, u blizini Novigrada.

Očuvana olupina krije priču Coriolanusa, čeličnog britanskog obalnog minolovca klase Shakespeare. Svaki je od 12 brodova iz te serije rađenih po uzoru na predratne ribarice čvrstog i izdržljivog trupa nosio ime jednog od likova iz Shakespearovih djela. Takvi su se minolovci u lovu na mine koristili mrežama kojima bi mine vadili i deaktivirali te bi tako čistili priobalje, ispričao je za HRT Radio Rijeke strastveni ronilac i istraživač, Danijel Frka.

Coriolanus je porinut još u listopadu 1940. u Engleskoj te je prvotno služio na Sjevernom moru. Prebačen je u Sredozemlje te je nakon oslobođenja Trsta pri čišćenju priobalja pramcem naišao na minu te stradao pred sam kraj drugog svjetskog rata, u svibnju 1945.

Evakuacija preživjelih bila je uspješna međutim podatak o broju preminulih nije poznat.

Povijest broda HMS “Coriolanus”

U travnju 1945. godine ratne operacije združenih partizanskih snaga primaknule su se sjevernom dijelu Jadranske obale. Partizanske snage približile su se Rijeci, Puli i Trstu koje su uporno branile njemačke snage odbijajući predaju da bi omogućile povlačenje što većeg dijela njemačkih trupa prema sjeveru. Obišavši opkoljenu Rijeku i Pulu, partizani su se 1. svibnja našli pred Trstom i napali ga svim snagama. Nakon što je 2. svibnja zauzet Trst, narednog je dana oslobođena i Rijeka iz koje su se prethodno povukle njemačke snage, čime je cijela sjeverna obala Jadrana sve do Trsta potpala pod nadzor partizana, piše pak Danijel Frka za magazin Lanterna.

CORIOLANUS neposredno poslije primopredaje Ratnoj mornarici Velike Britanije

Tisuće mina na sjevernom Jadranu

Da bi spriječili prodor savezničkih ratnih brodova prema sjevernom Jadranu, Nijemci su tijekom posljednje dvije ratne godine položili nekoliko tisuća morskih mina različitih vrsta. Minskim preprekama zapriječeni su svi kanali i pristupi lukama, a mnogobrojna minska polja položena su i na otvorenom moru ispred istočne obale Istre. Da bi se uspostavio neophodan pomorski promet uzduž obale, britanski minolovci započeli su opasan posao čišćenja mina i stvaranja plovnog puta kroz minska polja. Očišćeno područje označeno je na pomorskim kartama, a opasna područja obilježena su plutačama. Čišćenje sidrenih mina vršilo se minolovkama, koje je brod teglio za sobom pomoću čeličnog užeta. Minolovke su po svome obliku slične torpedu, ali su nešto manjih dimenzija i opremljene su posebnim krilcima, koja su pomagala da se u teglju minolovke što više bočno razmaknu od osi broda. Kada bi čelično uže kojom se tegli minolovka zakvačilo sidreno uže mine, ono bi klizilo sve do minolovke gdje bi ga prerezao poseban sjekač. Potom bi mina, oslobođena sidra, isplivala na površinu gdje bi je minolovac uništio topovima sa sigurne udaljenosti.

Britanski minolovac “Coriolanus”

Britanski minolovac CORIOLANUS tipa “Trawler” pripadao je klasi “Shakespearean” od koje je prema programu iz 1939. godine izgrađeno 12 jedinica (CELIA, CORIOLANUS, FLUELLEN, HAMLET, HORATIO, JULIET, LAERTES, MACBETH, OPHELIA, OTHELLO, ROMEO, ROSALIND), te još daljnjih 20 jedinica klase “Dance” (TANGO, FOXTROT, FANDANGO i t.d.). Brodovi su bili projektirani na osnovi provjerene i odlične konstrukcije velikih ribarskih brodova čeličnog trupa za otvoreno more (tzv. Trawler). Pogon im je omogućavao parni stroj trostruke ekspanzije napajan parom iz jednog cilindričnog kotla. Snaga stroja iznosila je 850 KS, a omogućavao je brzinu od 12,25 čvorova. Naoružanje se sastojalo od jednog topa dvojne namjene (obrana od napada iz zraka i mora) kalibra 76 mm (tzv. “12-pounder” – CORIOLANUS nije bio opremljen ovim topom), te 3 do 4 topa od 20 mm. Za protupodmorničku borbu brod je nosio 30 dubinskih bombi, a posada je brojila 35 ljudi. CORIOLANUS je građen u brodogradilištu Amos & Smith u Cochrane-u, a porinut je u more 20. 10. 1940. U flotni sastav Ratne mornarice uključen je 6. 2. 1941. godine kada je na pramcu dobio oznaku “T 140”.

Dana 5. 5. 1945. godine CORIOLANUS je za vrijeme čišćenja minskog polja zapadno od Novigrada naišao na minu. Eksplozija koja je uslijedila napravila je veliku rupu na trupu broda u visini prednjeg skladišta, uslijed čega je brod vrlo brzo potonuo. Nisu poznati detalji oko ove pomorske nesreće, ali se prema stanju broda može zaključiti da je sigurno bilo žrtava, pojašnjava Danijel Frka.

D.G.