ZEMLJA GURMANIJA Korotanje i Most na rijeci Kwai

Foto: Željko Krnčević

Ponekad nas neki slučajno poklopljeni trenuci dovedu do ugode duhu i tijelu. Tako sam sasvim slučajno, dok sam kuhao ovu deliciju, na radiju čuo jednu prastaru stvar u emisiji o glazbi 20. stoljeća. Vojo Roša na Radio Šibeniku pušta glazbu iz filma Most na rijeci Kwai. Ono poznato zviždanje. Malcolm Arnold je za glazbu dobio Oscara. Eto, ostarih i ja. Doduše, mlađi sam dvi godine od filma ali me moj ćaća Vinko od malih nogu vodija u kino pa mi ovo zviždanje odavno ušlo u hard. Film je po knjizi Pierrea Boullea režirao David Lean, inače poznat po filmovima Lawrence od Arabije, Most na rijeci Kwai i Doktor Živago. Sve klasici. A spiza. Mirisi?

E, to ide ovako. Pošto više vridi imati prijatelja nego išta, tako je bilo i ovaj put. Nikidan se čuja s mojim mladim prijateljem Franom Kalauzom, pa se sitija da bi se dalo i koju školjkicu pojist. A kako nisam ni u nekoj kondiciji za zaronit, tako se lipo čuja opet s Franom i eto korotanja. Kako znam di ih Frane vadi i koliko su friške, mirisne i lipe i koliko Frane s ljubavlju vodi računa o moru, ali i spizi, odma mi došlo milo.

Foto: Željko Krnčević

A Kati, ćerki mojoj, moram reći kako me miris ovih korotanjica opet podsjetija na mladost burnu i lipu. Na mir ispod površine, u plavetnilu daleko od svega. Sam sa sobom i vjerom u sebe. I što je najvažnije, nikad od mora nisam uzimao lapoguzno. Živilo More. Volin Te. Sa svim mirisima koje si mi u hard ugradilo. Pa nek se Kata ruga, to joj je posao. Ne boj se More, i nju volim.

E, korotanje. Lipo i jednostavno. Pustija ih malo da se u purgatoriju purgaju. U međuvremenu mi moj zet Mile donija luk prirodni, mladi i ekološki. Petrusimen domaći. Ulje vrhunsko, iz našeg OPG-a. Maništru mi donija sin Jope – Tagliatelle peticu. Istarske, dobre su. I onda luk na sitno, samo mrvičicu pustija na ulju, doda korotanje, vino bilo Pošip, ostavija na laganu vatru i poklopija.

Foto: Željko Krnčević

Nakon 4 i po minute otklopija i doda mrvu šuga od pomidore. Ajmo reći po deca. E, vina je bilo dva deca. Onda sam ozgor samlija malo papra, pa opet poklopija. Na laganu vatru 5 minuta pa otklopija i doda, ne triba biti skroz sitno, petrusimena (ovo možete po želji ka i sve drugo). Pustija još 5,5 minuta na laganu vatru otklopljeno i eto ga. Lipo nas dvoje poslužii i guštali.

A Jope mi poklonija za Uskrs Testamentov Pošip. Znam ja odavno da je izvrstan. Lipi su to vinogradi. Triba i ode napisati da su u šibenskom Donjem polju još od antičkih vremena postojale vile u kojima se radilo vino i ulje, a ipo svemu sudeći u obližnjem Gornjem polju su i Iliri uzgajali vinovu lozu.

Foto: Željko Krnčević

A što nama ostaje. Pojisti i uživati dajući Njegovom Veličanstvu Nepcu da uživa koliko god može. A uz to, iako se sigurno mnogi neće složiti sa mnom, slušati i zviždati pismu iz filma Most na rijeci Kwai.

Željko Krnčević