Pulska platforma prodana kompaniji čije platforme postaju lansirne rampe za put u svemir

Foto: Damir Radnić / Facebook

PULA – Nakon što je više od pola godine imala privremeno “boravište” u Puli, impresivna naftna platforma “Atwood Aurora” ovih dana “na leđima” norveškog heavy liftera Eagle kreće na put Sredozemljem i Atlantikom do nizozemske luke Rotterdam u kojoj je očekuje remont te povratak uobičajenim zadacima, ali pod oznakom novog vlasnika. Naime, vlasnik platforme, američko-britanska offshore kompanija Valaris, ranije ove godine objavila je da je ovu platformu prodala neimenovanom novom vlasniku, i to uz određene restrikcije u korištenju, što je prema svemu sudeći standardna procedura prilikom sklapanja tako velikih poslova u toj industriji.

Samopodizna platforma “Atwood Aurora” sagrađena je 2008. godine za kompaniju Atwood Oceanics Pacific Limited, te je odmah po primopredaji angažirana na traženju i eksploataciji nafte i zemnog plina u Meksičkom zaljevu. Devet godina kasnije Atwood je kupila kompanija Ensco koja se u travnju 2019. spojila s kompanijom Rowan, te stvorila najveću offshore naftnu kompaniju na svijetu Valaris, s impresivnom flotom specijaliziranih platformi i plovila, piše Glas Istre.

Međutim, novoformirana superkompanija se već naredne godine našla pred ogromnim izazovom koji je pred mnoge segmente globalne ekonomije, a pogotovo pred sektor u kojem ona posluje, postavljala nadolazeća kriza izazvana pandemijom koronavirusa.

Potpuna ili djelomična obustava zračnog, cestovnog, morskog i željezničkog prometa snažno je udarila na naftnu industriju koja je proživljavala jednu od najvećih kriza u svojoj povijesti. Danas je situacija po tom pitanju dijametralno suprotna, ali prije samo nešto više od godinu dana tankeri krcati naftom stajali su usidreni u lukama, zalihe su bile nagomilane, a bušotine zatvarane. Sredinom prošle godine čak 23 američke naftne i plinske kompanije bankama su bile dužne više od 50 milijardi dolara, te im je bila potrebna pomoć kako bi izbjegle stečaj. Najsnažniji udarac te krize primio je segment offshore bušenja na moru, te je logično najveća kompanija u tom sektoru imala i najveće probleme. U kolovozu 2020. godine Valaris je bio prinuđen u SAD-u podnijeti zahtjev za zaštitu od bankrota, te je ponudio vjerovnicima zamjenu duga za udjele u kompaniji.

Kriza i financijski problemi rezultirali su i privremenim stavljanjem dijela Valarisove flote izvan funkcije, pa su slijedom toga i na području pulskog zaljeva privremeno “udomljene” dvije 160 metara visoke platforme, koje su se na koncesijskom području luke posebne namjene Brodogradilište Uljanik pridružile “domaćoj” platformi Labin koja je, s kraćim prekidima, već godinama trajna vizura Uljanikova otoka. Poput brodova luksemburškog brodara Jan de Nula, o kojima smo pisali proteklog tjedna, i ove su platforme, što kroz najam prostora, što kroz određene servisne radove koji su u međuvremenu obavljene na njima, poslužile Uljanik Brodogradnji 1856 kao neophodan izvor prihoda da se pokrene proces i ponovno oživi osnovna djelatnost, brodogradnja.

U međuvremenu se i tržište nafte oporavilo, te su i iz Valarisa u travnju ove godine izvijestili da su okončali proces restrukturiranja kroz koji su se uspjeli riješiti više od sedam milijardi dolara duga. Naravno, u tom procesu restrukturiranja morali su se riješiti i dijela svoje imovine, pa je tako novi vlasnik pronađen i za jednu od dviju “pulskih” platformi koja napušta pulski akvatorij, dok će druga očito još neko vrijeme “odmarati” privezana uz pulsku obalu.

Najzvučniji posao koji su iz Valarisa sklopili tijekom restrukturiranja bez sumnje je prodaja dviju naftnih platformi za sedam milijuna dolara tvrtki SpaceX multimilijardera Elona Muska. Nakon što su postale njegovo vlasništvo, Musk ih je nazvao imenima dvaju Marsovih mjeseca, Phobos i Deimos, te upravo traje njihova prenamjena u lansirne rampe i platforme za slijetanje njegove iduće generacije Starship raketa koje bi, prema vizijama Elona Muska, trebale ljude voditi na putovanja do Mjeseca, Marsa i dalje u svemir, piše Glas Istre.

Inače, nekoliko dana prije odlaska “Atwood Aurore”, baš kao i prošle jeseni, iz pulskog zaljeva ponovno je privremeno nestala i bušeća platforma Labin. Iz korporativnih komunikacija Ine poručili su da je platforma isplovila, te će u narednom razdoblju provoditi aktivnosti na izradi razradnih bušotina na postojećim plinskim eksploatacijskim poljima na sjevernom Jadranu, na kojima je Ina koncesionar i operator. Cilj Ine je, dodaju, ostvarivanje nove proizvodnje prirodnog plina iz podmorja, a očekivano trajanje ove kampanje je oko tri mjeseca. Platforma će se potom ponovno vratiti u Pulu.

Milan Pavlović

PROČITAJTE JOŠ:

Iz Pule odlazi golema platforma visoka 160 metara