JEZIVA ISPOVIJEST: „Sat vremena smo plutali u ledenom moru, bura je jačala, a brod od kapetanije u kvaru“  

Foto: Davor Strenja / Čitatelj

Samo čudo ih je spasilo. Čudo u obliku ribara Denisa Cvitkovića iz Klenovice i djelatnika Lučka kapetanije Novi Vinodolski Željka Zoričića koji su unatoč svim izgledima da uopće pronađu dvije glave unutar podivljalog mora Velebitskog kanala, dvojicu utopljenika uspjeli izvući na sigurno. Da su zakasnili samo pola sata, more bi uzelo još dva života, ali srećom nisu. Nakon objavljene priče o dvojici junaka iz Klenovice, došli smo tako i do jednog od nastradalih prijatelja kojima se, u namjeri da tek kupljeni ribarski brod odvezu do 220 Nm udaljenog Stona, brod potopio, a njihov život su u trenutku postale tek dvije točkice između tisuća valova orkanske podvelebitske bure. 

Prijatelj mu je kupio ribarski brod na Crnom molu u Crikvenici i u utorak 21. prosinca rano u zoru se zaputili kući. Umoran od svega što je proživio, ovaj čovjek je pristao razgovarati s nama tek ako nećemo prenositi njihova imena, jer kako kaže: “Dubrovnik je malo selo, a nemam želju objašnjavati ljudima kako je bilo”.

“Brod nam je počeo puštati nakon manje od sata plovidbe”

Tko je sve bio na brodu?

– Bilo nas je dvoje; dva prijatelja od novoga nažalost nesretnog vlasnika. Brod je očigledno puštao more s obzirom da nigdje nije bio udaren i imao je dvije pumpe koje su navodno radile.

Kažete da je počeo primati more i tonuti prije bure. A što se dogodilo brodu? Brod je kupljen, kako da ga niste provjerili prije plovidbe?

– Brod je kupio moj dobar prijatelj i par dana prije ga je pregledao. Po njegovim riječima sin od bivšeg vlasnika je mehaničar i on je između ostalog pregledao sve, te napravio servis i provjerio pumpe. Krenili smo ploviti oko 6,20 ujutro na put od 220 Nm i namjeravali čim se malo razdani radi vidljivosti provjeriti što se događa s cijelim brodom. Čim je malo svanulo vidjeli smo smo da imamo more u maloj količini u provi broda, a u krmenoj strani ogromnu količinu. To je bilo nakon niti sata plovidbe, a brod je išao brzinom od 6-6.5 čv – svjedoči nam ovaj Dubrovčanin koji napominje kako niti jedan član posade nije iz Stona, kako su prethodno neki mediji napisali, već su samo ovaj nesretni brod namjeravali prevesti do tog grada.

Gdje je puštao?

– Brod je drveni… koliko znam 50 godina star. Gdje je počeo puštat, teško je reć, ali drveni brod koji se ne koristi, a moja je pretpostavka da ovaj nije plovio neko vrijeme, kad malo potone pušta na svim rebrima.

Dok su tonuli, više puta zvali 112, odgovoreno im je da je brod za spašavanje u kvaru

– Poziv je upućen preko 112 i nakon toga smo prespojeni na traganje i spašavanje. Brod koji je za to namijenjen je u kvaru, kako nam je rečeno. Zahvaljujući lučkom kapetanu iz Klenovice i lokalnim ribarima, na more su izišli s privatnom brodicom odnosno gliserom. Kad je javljeno o prodiru mora, nije bilo daška vjetra. Dok je brod ronio, povela je bura koja je u trenutku potonuća dobro pojačala.

Nakon višestrukih poziva s mobitela prije potonuća i nakon potonuća broda smo spašeni. Srećom smo uspjeli sačuvati jedan mobitel polu-suh, koji nam je omogućio komunikaciju s 112 i naposljetku s gliserom koji nas je i spasio! Zahvaljujući trudu lučkog kapetana i lokalnih ribara smo spašeni – ponavlja ovaj čovjek i pokazuje jedinu sliku koju ima sad već potonulog broda.

Svima padne na pamet logično pitanje: Zašto niste pratili vremensku prognozu?

– Vremenska prognoza je provjerena i išlo se rutom koju je bivši vlasnik predložio. S tim da je došlo pred potonuće tek kad je počela bura. Što se tiče prognoze, 10 min prije sam ja palio cigaretu vanka s upaljačem. bez da sam trebao štititi rukom plamen.

Foto: Čitatelj

“Kolega se počeo gubiti, temperatura mu je bila 33 °C”

Znate li koliko ste uopće bili u moru?

– Ne znam ali mislim od potonuća do kad smo bili na obali otprilike uru vremena. Mobitel nakon što smo izašli se ugasio a ne da se popravit. Znat ću po ispisu poziva kad dođe, ali otprilike sat vremena. Prije nego što su nas izvadili s gliserom sam ih navodio na mobitel gdje smo, zato kažem da ću znat po ispisu.

Iskremo hladnoću uopće nisam osjetio (vjerovatno adrenalin). Plivali smo prema kraju i nadali se da će nas netko pokupiti ili da ćemo doplivati. Kolega se počeo gubiti prije nego što smo izašli na gliser i njemu je izmjerena temperatura 33-34 °C i jako visok tlak. Meni je bila uredno 36.8 °C i  120/80 – prepričava nam svoju životnu avanturu koja se umalo završila kobno.

A kako ste sad?

– Ma odlično sam što se tiče zdravlja. Eevo cijeli život sam na moru, imam 49 godina i imao sam situacija kad sam imao nekakvih prodora mora, ali nikad ništa slično.Ovo je bio prodor mora nevjerojatnom brzinom!

Hoće li vlasnik broda tužiti bivšeg vlasnika?

– Neznam što misli novi vlasnik. Iako ne vjerujem da će tužiti. Realno, teško je to riješiti na sudu. Brod je potonuo cca 2.5-3 Nm od kraja. Kad smo zvali 112, bili smo na nekih cca 4 Nm od obale i preko 60 metara dubine.

Ja i prijatelj smo preživjeli, a to mi je najbitnije. Sva materijalna šteta je nadoknadila ljudski život – poentira nam i napominje da ga je nešto posebno šokiralo.

Lučka kapetanija nije imala ispravan brod

– Iskreno meni je još uvijek nevjerojatno da nemaju ispravan brod za traganje i spašavanje. Nije isplovila kapetanija. Isplovio je privatni gliser bez kabine i bez nekakvoga nagrađa, s kojeg je skoro nemoguće uočiti dvoje u moru kad ima valova. Na njemu je bio lučki kapetan i vlasnik toga glisera. Isplovili su iz Klenovice i tamo su nas i dočekali lokalni ribari i mještani i dali nam suhu robu za presvući se – zaključuje i još jednom zahvaljuje dvojici junaka koji su ih unatoč svim izgledima spasili.

Ova priča još je jedna u nizu onih koje dokazuju kako je nužno i hitno odmah duž cijele obale zamijeniti već dotrajalu i neadekvatnu flotu plovila za traganje i spašavanje na moru, jer sav raspoloživ novac je premalo, a jedan ljudski život previše.

Jurica Gašpar

PODIVLJALO MORE Stonskim ribarima se potopio brod, u zadnji čas su ih izvukla dvojica heroja