Lanterna života Petra Baranovića: Prioriteti godine Gospodnje, 2022.

Foto: Morski HR / Osobni album

Dvije godine pandemije i nenormalnih okolnosti, privremeno su me udaljile  od  “makinjete” , kako je to od milja nazivao dalmatinski kralj kolumni i  vremenskih kronika, pokojni Miljenko Smoje. Suočen s potpunim poremećajem života, izgubio sam volju i potrebu igranja mislima i prenošenja istih u tekst, istovremeno svjedočeći potpunoj javnoj devalvaciji zdravog razuma, posebno primjetno u onim sferama gdje obitavaju oni koji bi trebali donositi odluke. Trebali bi, ali ih donosili nisu, ili ako i jesu, najčešće potpuno pogrešno!

I tako, u tom košmaru, otkotrljala se i prošla godina u kojoj su neki  pojedinci pokušavali ukazati na stvarne proritete društva kojem pripadamo. Nažalost, sa slabim ili osrednjim rezultatima! Naime, čitavu godinu bavili smo se aferama “izvrsnih”, sukobima sujeta briselskih šminkera, začinjeno sa malo prigodnih pregograničnih provokacija, i naravno, novokomponiranom podjelom pučanstva na pobornike i protivnike cijepljenja!

Nikad nisam  pokušavao osporiti pravo ljudima da se zauzmu za neku stvar, ali danas cijenim da nam je više nego ikada, potrebno posvetiti se prioritetima!

Na marginama opisane halabuke i medijskog šušura oko zapravo, uglavnom marginalnih stvari, nismo primjetili da nam se nameću teme koje će definirati opstanak civilizacije, pa i nas na ovim prostsorima.

Zagađenja mora plastikom, devastacija pomorskog dobra, očuvanje vodnih resursa, smanjenje emisije stakleničkih plinova, i niz drugih tema, ostali su tako u sjeni pandemije i medijskog folklora!  Naravno, i druge ozbiljne teme kao što je željezničko povezivanje lučkog bazena Rijeke, prosječne brzine dovoljne da luku Rijeka učini  ponovo konkurentnom Trstu i Kopru! Prosječna brzina kretanja teretne kompozicije danas, gotovo je indentična brzini one koja je zabilježena 1908 godine,  prilikom prvog putovanja za Budimpeštu! Sređivanje stanja u poljoprivredi i ribarstvu, uvođenje reda u tvrtke koje su još uvijek u portfelju države, reforme javnih institucija… Mogli bi nabrajati, još ali doista nema smisla!

Naivno je i pogrešno razmišljati da smo za izostanak kriterija u poziciji da u drugom tražimo krivca! Istina je zapravo, da izostanak javnog angažmana širih slojeva društva, otvara put ispraznim karijeristima i nerijetkim mediokritetima. Očekivati da će mediji biti dostatan korektiv jednako je naivno. Danas su oni profesionalno devastirani i dijelom kupljeni, s pokojom preostalom svjetiljkom istine, obično na marginama!

Koja je poruka?! Budete li indiferentni spram stvarnih prioriteta i problema, velika je šansa da će naši nasljednici, djeca i unuci živjeti u paklu života! Lišeni zdrave hrane, dostatnih količina vode, u potpuno devastiranom okolišu, potpuno razvlašteni od imovine njihovih starih, proklinjat će našu generaciju zbog šutnje i samodovoljnosti!

Iz tog razloga palim ponovo “makinjetu”, jer kad god u narednim tjednima obradim neku od ovih tema, za jedan mali postsotak opravdat ću svrhu postojanja!

Ovu kolumnu pišem još i zbog poštovanja prema jednoj hrabroj bodulici koju sam imao privilegiju upoznati prije desetak godina, a koja je imala petlje i snage boriti se u tom metežu za jedan od prioriteta, red na pomorskom dobru!

Moj respect gospođi Tonki Alujević, i poruka; od danas Tonka barem nisi sama u ovim temema. A vi drugi, odaberite… šutnja i osjećaj stida ili onoliko dostojanstva koliko priliči ljudima!

Ovo je prva, u nizu godina koje nam još daju šansu, a nema ih puno…

Petar Baranović