ZEMLJA GURMANIJA Krapanjska hoba

Foto: Željko Krnčević

Hoba – famozna hobotnica rečena HOBA. Nekad podcijenjena, danas precijenjena. Ali, izvrsna. Toliko toga o hobi imam da ću je stvarno ostaviti za posebno poglavlje. Sjetit ću se samo jedne pričice. Tamo negdje s početka sedamdesetih, kada su moji kupili teren u Žaboriću i tako postadosmo drugi naseljenici u selu, u kojem smo eto već i mi postali domoroci. Selu, koje je nekad bilo lijepo…

… E, i onda sam ja iz šibenskog mora i bazena u Crnici došao u dodir s pravim ribarima, i mojim vršnjacima koji su bili itekako izučeni u raznim vrstama ribolova. Tada me najviše naučio moj prijatelj Joso – Njule.

Leti mi prst po tipkovnici, ali sam evo odolio i ostavio druge priče za ozbiljniju priliku. Dakle, Njule moj meni kaže, ajmo obići peć da vidimo jel’ ‘botnica u njoj. Ajmo. I sad bonaca, more se ne loji od krema turističkih, nigdi nikoga. Bubi laje na mačke, a galebi se karaju. Miris prirode, mora, bora i ribe. A batanica Njulinog ćaće Ante lagano jezdi Žaboričkim morem. Na vesla, naravno. Eto nas na Punti. Pa onda po „žili“ u moru pratimo lagano put do peći. I sad ja gledam di je taj špaker. Nikako ga vidit. Jer sam računa da se hobe skupljaju u starim špakerima koje je neko bacio.

Pitam i Njulu a on odvalio od smijeha. I onda mi je objasnio da je hobina peć rupa u tlu u koju se hoba povlači, a pred njom su složeni kamenčići, ostaci pojedenih ježeva, rakova,pa i školjki. Naučio za sva vremena, a i mjesta na kojima se nalaze. Onda je bilo i nepravede borbe uz upotrebu galice. Neću o tome. Sada uz kraj nema mnogih takvih peći. Zatrpane u naletu čovjekove pohlepe koji svakodnevno ubiva lijepo bezprizornim, gadljivim nakupinama betona.

Foto: Željko Krnčević

Ali, … O hobi ćemo još svakako. A ovu na slici je začinila gospođa Suzana Blaće – ulje, kapari, petrusimen, kapula, sol, papar, i mislim da je to to. Ja sam stavio i malo kvasine, tako naučio, što ću. E, hoba. Nadam se da ću uhvatit još koju. Kad bih išao nabrajati, mislim da sam je lovio barem na 5 načina.

A sljubio sam je, kako kažu oni što znaju (ako piješ ne vozi!), s izvanrednim Plavcem malim iz 2013. vinarije Hvar Hills o kojima skrbi obitelj Purko. Stvarno je vrhunsko, a i prokušana mlada nepca – Jopino i Bebino potvrdiše mi moje skromno mišljenje.