Ministarstvo kulture stavilo pod zaštitu tradiciju uzgajanja svile u Konavlima

Foto: Pexels / Wikimedia

Ministarstvo kulture i medija  je rješenjem od 20. siječnja 2022. godine stavilo pod preventivnu zaštitu do utvrđivanja svojstva kulturnog dobra Tradicijsko umijeće svilogojstva i svilarstva istočne obale i zaleđa Jadrana, te je na takav način pozitivno odgovorilo na zahtjev koji su im uputili Muzeji i galerije Konavala, javlja Dubrovniknet

– Osim što će nam zaštita ovog dobra omogućiti održanje i popularizaciju umijeća svilarstva u Konavlima, vjerujemo da će potaknuti istraživanja kako bi se svilena priča napokon rasplela. Naime, premda većina smatra da je proizvodnja svile bila jedino u Konavlima, svila je bila zastupljena u većem dijelu jadranskog priobalja i zaleđa. No ne svugdje u isto vrijeme i ne uvijek. Opstanak svile na Jadranu zaista je velika i važna tema kojom ćemo se napokon, nadajmo se, početi baviti – kazali su u Muzejima i galerijama Konavala.

Rješenje Ministarstva kulture možete pročitati OVDJE, a obrazloženje koje je navedeno u zahtjevu koje je išlo prema krovnom ministarstvu iz konavoskih Muzeja i galerija donosimo u nastavku.

Svilogojstvo i svilarstvo na području Konavala

Na području Konavala u današnje vrijeme održava se proizvodnja svile od dudova svilca lokalnog naziva Držanje bubica. Ta proizvodnja nastavak je tradicijskog oblika uzgoja svilaca i proizvodnje svile koji je u Konavlima poznat stoljećima kao proizvodnja za osobne potrebe. Ista osoba koja je uzgajala dudove svilce proizvodila bi proizvode od svilene pređe što je za djevojke bio obavezni dio pripreme ruha do udaje.

Ne bilježi se uzgoj svilaca u komercijalne svrhe, odnosno plasman svilenih kukuljica predionicama. Krajem 18. i u 19. stoljeću uzgoj svilaca se potiče kao djelatnost po većem dijelu Hrvatske i Boke Kotorske. Tamošnji proizvođaći su plasirali kukuljice predionicama, nosili ih na gušenje u peći te za svoje potrebe ostavljali sebi određenu količinu ako je trebalo.

U to vrijeme Konavle su jedan od najvećih proizvođača ulja, mesa, mlijeka, vina i ostalih poljoprivrednih proizvoda pa potreba za proizvodnjom svile u Konavlima na komercijalnoj razini ne postoji. Nju bilježimo jedino u tada siromašnom Cavtatu i Boki Kotorskoj.

Proizvodnja za osobne potrebe

Međutim, u Konavlima se svila proizvodi čitavo vrijeme za osobne potrebe proizvodnje i ukrašavanja ruha, kao i za kućne potrebe u obitelji, čemu svjedoče arhivski zapisi i zaostali predmeti iz ruha. (Primjerice, najstariji konavoski vezovi poprsnica i orukavlja iz 18. i 19. st koji su nam dostupni su redom izrađeni svilom.)

Proizvodnja svile koju poznajemo u Konavlima nije jednaka proizvodnji svile koja se spominje u 19. stoljeću u Dubrovniku i okolici, a koja je opskrbljivala predionice. Postojanje svile u Slanome pored Dubrovnika u 18. stoljeću doznajemo putem Ferićeva putopisa. Pretpostavlja se da je tada rasprostranjenost svile bila po cijelom priobalju, piše Dubrovniknet

Konavoski fenomen

Konavoska proizvodnja svile je fenomen osobne proizvodnje i velike nematerijalne baštine koja prati proizvodnju a koja se ogleda u vjerovanjima, magijskom i običajnom. Također, u pogledu svilarstva riječ je o tehnologiji koja je jednostavna, prosta i manualna, što je čini izvrsnim edukativnim sredstvom za današnje šire potrebe edukacije i vraćanja izvornome.

Potreba za očuvanjem starih oblika proizvodnje je iznimna zbog sve manjeg broja nositeljica umijeća.

Potreba za zaštitom definira se u dvije faze djelatnosti: uzgoj svilaca u Konavlima i konavoska tradicijska proizvodnja svile.

Zašto je potrebna zaštita?

Zaštita dobra potrebna je zbog diferenciranja baštinskog oblika lokalne proizvodnje od proizvodnje u ostatku Hrvatske u pogledu raznovrsne nematerijalne baštine koja se razvila specifično u ovoj tradicijskoj proizvodnji. Zaštita je važna za održanje umijeća budući se radi o tradicionalno nekomercijalnoj djelatnosti. Zaštita pomaže u održanju i prijenosu znanja s starijih svilarica koje su održavale umijeće kao djevojčice na mlade i djecu danas. Održanje će pomoći obnovi i proizvodnji što sličnijih oblika narodne nošnje u folklorne svrhe.

I.B.