ZEMLJA GURMANIJA Boršč od cikle

Kad čovjek uđe u rane šezdesete pa se počne osvrtati na one Đoline rane dvadesete kad je kako kaže bio „laka roba“, mnogo mu stvari u dugim noćima prolazi sivim ćelijama. Kad se ove ćelijice koje inače voze 200 na sat umire i dozvole vlasniku da malo po njima pročačka. Pa tako, prisjećajući se, sjeti se i lipoga i ružnoga. Sjeti se i onog što je napravio dobro i onog što je napravio loše. I propusta i uspjeha. I grešaka i dobrih odluka. Pa tako i ja u ovoj našoj Zemlji Gurmaniji promislih o nekim stvarima. Upitat ćete se zašto baš ovdje. Ali, veza je direktna. Dakle, mislim da u ovijeh 33+28 godina ne napravih puno grešaka. Ali, svakako je jedna od najvećih bila ona kad sam počeo pušiti. Sakrivajući se, već u petnaestoj. Didin filter Div bilog filtera. Onda je to bilo normalno, pa čak je i uz sport išlo. Nisam onda obraćao pažnju kada bih nakon ronjenja iz mene „izašao“ poneki dek katrana. I tako godinama dogurao do 4 kutije. Da nisam prestao prije, evo biće na Tri kralja, 12 godina, tko zna na kakvoj bi tipkovnici tamo negdje gore pisao. Ali, zašto ovo u Gurmanluku. E, pa zato jer je  moj gurmanski doživljaj bio itekako zakinut. Kako za miris, tako i za okus. Otrovana i zatrovana nikotinom, ta su dva osjetila bila hendikepirana. Evo već 12 godina uživam u svijetu mirisa i okusa. A ima ih, vjerujte. „Na svakom kantunu“ Zemlje Gurmanije.

Kad smo već u Gurmanluku, pa ajmo malo i o tome. Planina draga, polovina jeseni, kratak dan, lipi Preodac, gušt… Nekoliko riječi koje glume poveznice. Lipo je iz svih onih bombardiranja svakojakim informacijama i iživljavanjima pojedinih medija uteći u mir, u iskonski mir. Tamo gdje ČUJEŠ TIŠINU. Tišinu koja pomlađuje, koja liječi. Živio mi dragi moj Šatore. A ovdje dani idu, nekad mirniji, nekad burniji. Susjed klao tri prasca, dimi se cijeli dan iz dvorišta. Razgovori ugodni. Našu Valis argentu načas prekinuo drugi susjed koji kosi. Ima tri krasna bika koje treba nahranit. Treći se kandidirao za predstojeće izbore. U odijelu na plakatu izgleda sasvim lijepo. Četvrti tjera ujutro ovce na drugo mjesto. Velike su to pripreme. Šljivkica uvijek paše. Bili danas i lovci. Štektali su psi goniči, ali nisam baš ćuo da straguša puca. Ali, vatra se zapalila, lovačka je marenda tradicija. „Tukla“ prija iz susjednog sela tele, ali nisam ništa uzeo jer je but bio rezerviran. Danas smo povadili i mrkve i ciklu. Ne mogu vam opisati razliku u mirisu i okusu ovih ubranih i onih kupljenih. Sijte i sadite dragi moji gurmani, neće vam biti žao. Za sve vam je dovoljno 30 kvadrata i dobra volja. Vjerujte mi da nemam pojma kako idu izbori u Americi. I ovdje ima kandidata za lokalne izbore. Jedan, čini se, obećava brda i doline. Džekna još nije umrla, a ka’ će, ne zna se. Druga mi je opcija puno realnija. Uz svaku ovu natuknicu ide i cijela priča. Oćemo li i to ostavit za penziju? Evo vanka je minus 7 a u kući + 25. Alfa grije. Pa ko ne bi pisa. Da me pustit ovdje cijelu zimu, napisa bi Rat i mir. I još bez vijesti o ratovima, koronama, izborima, kurvarlucima i lupeštinama svih boja …

Ajmo dz i o spizi. Tema je bila cikla, al’ uvalile se i druge stvari. Cikla me uvijek podsjeti na mog dragog uju. U stvari babinog brata. Rudija Fabjančića. Ali, on je toliko značajan u mom životu i jedna u stvari, velika osoba, da o njemu posebno moram. Ono šta mi je uz ciklu (naravno, ne samo uz ciklu) vezano uz njega su prekrasni nedjeljni ručci koje je spremala ujna Milka u Zagrebu, u stanu na Zapadnom kolodvoru, na Trgu Francuske revolucije. Ciklu nisam volio, nije ni on u mladosti. Uveo me tada u svijet cikle i odonda je obožavam. A cikla je još u antičko vrijeme služila kao lijek protiv malarije i raznih upala. Poznata je njena ljekovitost. U početku je korišteno samo lišće koje je bilo mesnato i podatno, da bi se u vrtlarskim eksperimentima zanemarilo ,list i radilo na lijepom sočnom korijenu kakvog poznamo danas i u čijim blagodatima uživamo.

Tako sam za Zemlju Gurmaniju odredio malo o cikli rode. Pogotovo šta u nedilju rano ujutro idemo „doli“ jer se beru masline. Vice organizator. A ručak se vozi iz Srebrne doline u Dobri Dolac.  Spremili smo tako i za nas ode i za njih doli dvi stvari od cikle – BORŠĆ –i kolač s ciklom, jogurtom i kakaom. Osim toga, za trudbenike maslinare napravio sam toč a la Pigo na Šatorski način kojeg ćemo napasti s paštom, juhu od gnjata, u stvari maneštru koja je za mene otkriće i obožavam je (recept za nju bi trebao ići u jednom od nenapisanih Gurmanluka), a bit će i kiselog kupusa „na salatu“ s mladim ujem i lukom, a kojeg će oplemeniti izvanredne kobasice Agro Maleš. Pošto je subota navečer i neće volan u ruke, zalio sam ovo, kako ide po redu s po dec bilog i crnog vina od čače od Luce, prijateljice moje Kate, gospodina Dražena Orlovića iz Budaka. Izvrsno je. Vridi nagrada koje dobiva i truda koji je uložen u njega. Boršć je kako ga zovu – kralj ukrajinske kuhinje.

To je vrlo popularno jelo koje valjda neki od nas i nose u genima jer dosta Slavena uživa u njemu. Posebice Ukrajinci, Poljaci i Rusi. Ali, naravno i ostali. Ja sam išao na jednu od verzija jer sam ga radio prvi put. Sad sam siguran da ću se okušati i u ostalim slavenskim verzijama. Dakle, kuhamo junetinu ili govedinu (ono da ima pupe). Malo kostiju za temeljac. Dok se meso kuha, na zažućenu kapulu naribamo ciklu, mrkvu, (ja sam stavio malo pasternjaka), crvenu papričicu Napolitanu (još uvik je imam, a posija sam i sime u pitar u kući i već pomalo niče). Kad je to malo prokuvalo dolija temeljca, bilog kupusa na sitno narizanog i malo korijena od selena.

Meso nakon jednu uru kuvanja nadoda u povrće i pustija jedno po ure da kuva. Onda ga izvadija, izriza na kockice i vratija u juhu. Pa onda još po ure da kuva sve skupa. Kad je gotovo triba pusti jedno 15 minuta da se još sljubi i onda servirat. Može ko voli i s vrhnjem. Ma divota, virujte mi. Prošetaćemo jednom i pričama o slavenskim bogovima, pa da vidimo što kažu i Svarog i Vida i Lada i Perun i ostala ekipa. A možda su i oni jeli Boršć? Ne bi me začudilo.

Koga zanima recept za kolač nek piše u inbox.

A prije svega ovoga, u petak dakle navečer ubrali smo zadnje plodove iz vrtla koji još uvijek odoljevaju mrazevima. Tako se „starmala“ blitva našla u društvu s lignjom iz Žaborića i našim Preodačkim kumpirom iz vlastite proizvodnje. „Nemila“ kombinacija, a uz mlado uje iz Dobrog Doca i antivirusni luk. Doručak stari dobri pispaji, a Alfa je i malo kruva ispekla.

I tako, u ranim šezdesetim rijetko tko je više „laka roba“, a gušti postaju okusi i mirisi koji umilno posjećuju Njihova Veličanstva Nos i Nepce. Dragi moji, ako je bar vas dvoje ovo pročitalo do kraja, vrijedilo je truda.

Uživajte i čuvajte se. Život je lip i nađite zadovoljstvo u malim stvarima.

Željko Krnčević