ZEMLJA GURMANIJA Poljupčići slasni

Poljupčići iliti puslice. Slasno, mirisno i lipo. Još jedni mirisi djetinjstva u sijećanju na kolače i kolačiće, galete i galetine koji se zauvijek zavuku u sive ćelijice i odatle ne izlaze. I onda kad promisliš kako su i naši preci, ovi primorski, morski, uzmorski i oni u Zagori imali i svoje slasne radosti. I uživanja. Doduše, ne tako česta, tek možda prigodna. Pogotovo tamo negdje do 20. stoljeća kada su tek rijetki mogli sebi priuštiti preslatko ili pače kremasto. „Pokrivali su se kuvertom“ koliko su mogli.

Fritulice, kroštulice, pispaji, uštipci, pogače i slatki kruh. Tek pokoji štrudel, ćufter i slatko od suhih smokava. Pričali su mi da je moj pradjed, potomak mlinara, ali pošteni težak, imao škrinju u kojoj su se čuvale suhe smokve pod ključem. I dijelile po zaslugama. Nosile u polje da im dadnu snage za cijeli dan kopati i raditi. Tek blagdanima bilo je više i slatkoga. A onda je, valjda (bar kad govorimo o onim obiteljima koje su ipak mogle tako nešto priuštiti), počelo s raznim kolačima. Po uzoru na one u „žurnalima“ televiziji, susjedama koje su odsvakud dolazile i nosile svoje specijalitete …

Tako se meni dogodilo da sam bio kod prijatelja i njegova me mater ponudila slatkim od ruža. Dala mi kućarin (žličicu) i ja iz one lipe staklene posudice pojeo slasno sve. Oni me gledaju i smješkaju se. A trebalo je jedan kućarinić i napiti se vode i čekati kavicu. Uglavnom, tamo negdi 60-ih, 70-ih naše su se matere, u stvari babe, uz one kolače koje su dotad znale napraviti, učile i novima.

Pa su počeli kremasti, pa torte osim onih od bajama i orasa, pa kolači ukusni ali čudnog imena. Lijepa sjećanja bude i kiflići od oraha iz Bobisa, krafne sa šlagom, krempitice, ali i šampitice koje se danas ne mogu naći. Uz to, specijalitet moje bake bile su škartocete – tijesto omotano na aluminijske tuljce napravljene u PALK-u (bivšem ELEMESU), frigano u ulju i napunjeno posebnom kremom od žutanjka ali i od bjeljanka.

Sjetili smo se baš Ivica Brkić i njegova Ana kako nijedna fešta nije bila bez Zdenkinih škartoceta. O tome ćemo posebno. A danas donosimo nešto što je ipak većina mogla priuštiti. Puslice od bajama. Zašto puslice? Kažu zato da kad se u tijesto utisne polovica bajama iliti badema, dobije obris usana – pusice, pa otud i poljupčići. Meni su puno draži kad su vrući, onako odmah iz špakera. Mom Nepcu više pašu jer tako otpuste više okusa. Kažu da nije zdravo za štumak onako vruće, ali štaš, nemoš sve.

Evo što nam treba i kako se rade:

3 jaja

30 dag šećera u prahu

30 dag mljevenih bajama

2 rebra ribane čokolade

1 limun

bajame za dekoraciju

Limun dobro oprati (bolje ako imamo koji pouzdano čist). Bajame za dekoraciju „pripasti“ (prestrašiti) vrućom vodom, uvaliti u ledenu, skinuti koru i po dužini ih otkiniti na pola. Čokoladu nagratati.

Cijela jaja žbatiti sa šećerom u prahu, dodati mljevene bajame, izribanu čokoladu te sok i naribanu koricu od limuna. Sve skupa dobro izmiješati te praviti male loptice na koje se utisne polovica oguljene bajame. Onda te lipe poljupčiće stavimo na malo pouljenu i pobrašnjenu padelu. Na 150 stupnjeva pečemo negdje 20 minuta. Ako ne zovete mene (jer ću pojesti vruće 😊 ), ohladite ih i poslužite, a mogu potrajati i nekoliko dana.

Ovaj nam kolač nije zahtjevan, a nekako mi se čini tipičnim za šibenski kraj. Još uvijek se pripravlja. I on je ušao u kalendar koji je za 2017. godinu pripremila moja teta Zdravka Najev u projektu Hrvatske žene.

Lipi moji, napravite ako dosad niste, i uživajte. Ali, umjereno …

Željko Krnčević

PROČITAJTE JOŠ:

ZEMLJA GURMANIJA Domaći keksi na makinu