Izbornik Hrvatskog ronilačkog saveza poništio tri svjetska rekorda zbog osobne osvete svjetskoj prvakinji?

Foto: Amber Bourke/Instagram

Nakon dva tjedna od slavlja zbog postavljanja novih impresivnih svjetskih rekorda na otvorenom međunarodnom kupu u bazenskom ronjenju na dah u organizaciji kluba  „DPS Zagreb“ u Zagrebu uslijedilo je hladan tuš za hrvatsku višestruku svjetsku prvakinju i rekorderku Mirelu Kardašević i jednako tako uspješnog poljskog natjecatelja Mateusza Malinu, žale se hrvatski ronilački reprezentativci i predstavnici inicijative APNEA S.O.S. 2021. Naime, postignuti rekordi neće biti službeno priznati radi namjernih proceduralnih propusta Hrvatskog ronilačkog saveza.

Njihovo pismo prenosimo u cijelosti:

“Ispočetka, u vrijeme pripremanja kupa činilo se da je sve u redu, a tijekom provedbe dvodnevnog natjecanja sve je išlo odlično. Prema izjavama sportaša, konkretna organizacija i uvjeti za ronjenje su bili odlični. Mnogo natjecatelja je pokazalo dobru sportsku formu, a naša prvakinja Mirela je bila bolja nego ikad. S preronjenih 251 metara je srušila vlastiti aktualni svjetski rekord za sedam metara i postala prva žena na svijetu koja je taknula „peti zid bazena“ u dinamici sa „stereo“ perajama. U istoj disciplini Mateusz je postavio novi muški svjetski rekord preronivši 281 metar.  U drugom danu natjecanja Mirela je dosegla nevjerojatnih 272 metra s monoperajom, što je opet za sedam metara više od rekorda Poljakinje Magdalene Solich – Talanda.

HRS trebao prijaviti kup svjetskoj krovnoj organizaciji

U pripremi ovoga već tradicionalnoga kupa na kojemu su godinama postavljani svjetski rekordi u ronjenju na dah, sportski klub „DPS Zagreb“ je u okviru Zagrebačkog ronilačkog saveza odradio sve preduvjete koji su bili u njegovoj nadležnosti da bi eventualni novi rekordi bili i službeno priznati. Stoga je natjecanje prijavljeno HRS-u sa statusom u kojemu se priznaju svjetski rekordi. Osim usmenih dogovora s predsjednikom Sportske komisije  Draženom Đurićem i Sandrom Krucom kao članom, organizator kupa „DPS Zagreb“ je poslao u HRS i tri pismene najave o mogućnosti vrlo vjerojatnih postavljanja novih svjetskih rekorda.

Da bi natjecanje zaista imalo puni legitimitet još je samo HRS trebao prijaviti kup svjetskoj krovnoj organizaciji CMAS pod svojim pokroviteljstvom i osigurati nazočnost nacionalne službe za antidoping kontrolu. „DPS Zagreb“ nije mogao sam prijaviti svoj kup za antidoping kontrolu zbog pravila da domaćin natjecanja ne smije znati kada će se takva kontrola pojaviti. Matični savez je mogao sve se to odraditi u sat vremena bez ikakvih troškova jer HRS ima pravo na tri besplatne antidoping kontrole godišnje. Sav ostali teret organizacije suđenja s nazočnošću međunarodnog suca, ekipiranja sigurnosnih ronilaca, snimatelja pod vodom i iznad nje, redara, liječnika, financiranja troškova najma bazena, tehničkih uvjeta, cateringa itd. je pao na teret domaćina „DPS-a Zagreb“. Dodatna važnost pokroviteljstva HRS-a za domaće natjecatelje je bila u službenom priznavanju njihovih ronilačkih rezultata za zadovoljavanje normi što je preduvjet za kvalificiranje u reprezentaciju. Treba napomenuti da su hrvatski natjecatelji imali prethodno na državnom prvenstvu u Rijeci samo jednu priliku za ostvarivanje vrlo strogih normi.

Kako je HRS uvrstio kup u službeni godišnji kalendar natjecanja te je objavio službene propozicije za natjecanje to je ujedno značilo i njegovo pokroviteljstvo nad istim. Sportska komisija HRS-a je sve to i pismeno potvrdila. Pošto su time bili zadovoljeni svi preduvjeti za natjecanje sa statusom svjetskih rekorda na društvenim mrežama su bili objavljeni oglasi za prijavu stranih natjecatelja.

Sabotirano natjecanje

Međutim, kako smo nedavno saznali od predsjednika i člana Sportske komisije, uoči samog natjecanja iznenada je došlo do neočekivane promjene. Izbornik i dopredsjednik HRS-a Valentino Rajković je bez objašnjenja otkazao pokroviteljstvo HRS-a i time natjecanju ukinuo službeni CMAS–ov status. Otkazao je i obaveznu prijavu natjecanja za mogućnost dolaska službe za antidoping kontrolu. Međunarodnom sucu i delegatu CMAS-a Sandru Krucu je naknadno zamjerio njegovo aktivno uključivanje na kupu „DPS Zagreb“ u svojstvu glavnog suca, jer je on odlučio održati svoje obećanje da će preuzeti tu ulogu unatoć otkazivanja pokroviteljstva HRS-a po novoj odluci izbornika Rajkovića.

Ronioci na dah zagrebačkih klubova su u zadnjih 15 godina ostvarili ukupno 39 svjetskih rekorda od ukupno 41 u RH, što je egzaktna činjenica  čime se HRS prvenstveno trebao voditi u najavi ovog u konačnici sabotiranog natjecanja.

Drugim riječima, iako HRS nije u stanju upriličiti ili dogovoriti barem još jedno nužno potrebno natjecanje, izbornik Rajković je namjerno svjesno ukinuo preduvjete da ovo još jedino preostalo natjecanje u RH bude službeno validno u CMAS-u, odnosno na taj je način sabotirao njegove rezultate. Takva odluka se ne može tumačiti njegovim neznanjem niti nesposobnošću, niti materijalnim razlozima jer HRS ne bi potrošio ni kunu, već isključivo samo kao osvetnički čin domaćinu, klubu „DPS Zagreb“ i natjecateljima koji su izbornika Rajkovića zajedno prethodno prijavili za protustatutarno djelovanje i uzimanje novca temeljem fiktivnog obavljanja izborničkog posla. Rezultati sportaša postali su mu nebitni onoga trenutka kada je shvatio da je zbog objava reprezentativaca udruženih u inicijativu Apnea S.O.S. 2021 razotkriveno njegovo imaginarno obnašanje dužnosti izbornika te da stoga više neće moći nezasluženo primati novčane državne nagrade za posebna sportska postignuća.

Velika šteta za hrvatski i poljski sport zbog samovolje jedne osobe

Svojim revanšističkim postupkom izbornik Rajković je učinio veliku štetu hrvatskom i poljskom sportu. Gubitkom najvrednijih natjecateljskih rezultata ostvarenih teškim entuzijastičkim radom Mireli i Matheuszu su oduzeta društvena priznanja za njihova odricanja u privatnom životu te im je učinjen i materijalni gubitak zbog ugrožavanja sponzorskih ugovora koji su njihovi osnovni izvori primanja kojima uzdržavaju svoje obitelji. Kada je nakon natjecanja izbornik Rajković shvatio kakvu je štetu učinio svojim nerazumnim postupkom i uplašio se mogućih burnih reakcija, navodno je pokušavao naknadno srediti potrebne preduvjete za priznavanje rekorda. No, sada je jasno da to više nije moguće izvesti.

Neshvatljiva je bešćutnost izbornika Rajkovića koji se nije mogao suzdržati od želje za osvetom jednoj samohranoj majci. Pri tom ga nije bilo briga ni za ugrožavanje nacionalnog interesa gubitkom značajne međunarodne promocije niti za narušavanje ugleda Republike Hrvatske zbog sabotaže poljskog reprezentativca. Netko će sada morati objasniti Matheuszu Malini da je uzalud platio putne troškove i boravak u RH te da je kod nas samo gubio vrijeme trudeći se napraviti vrhunski sportski rezultat. Sasvim je sigurno da će ova sramota glasno odjeknuti u međunarodnoj sportskoj zajednici.

Kako se nešto ovako uopće moglo dogoditi samovoljom jedne neodgovorne osobe? Odgovor leži u pitanju je li izostanak osnovnih dokumenata u HRS-u koji u vidu pravilnika reguliraju mnoga pitanja provedbe ronilačkih sportova u skladu sa Zakonom o sportu i konkretnim Pravilnikom HOO-a o načelima i osnovnim elementima sustava sportskih natjecanja u RH te uvjetima sudjelovanja hrvatskih sportaša i sportskih klubova na međunarodnim sportskim natjecanjima namjeran ili se samo radi o nesposobnosti Sportske komisije HRS-a.

Ako takvi dokumenti ne postoje u savezu i ispred istoga nisu predani HOO-u, tada su u sustavu sporta uveliko olakšane razne mogućnosti manipulacije kao što se primjerice upravo događaju u HRS-u putem dodjeljivanja nagrada osobama koje ih ne zaslužuju kao i provođenje samovolje osoba koje su u ovom konkretnom slučaju dovele do poništavanja tri svjetska rekorda. Zato je i moguće da je za sve grane natjecateljskih sportova u HRS-u izabran jedan izbornik koji nema nikakvo znanje niti bilo koju drugu kompetenciju za to mjesto. Upravo nedostatak dokumenta koji bi specificirao potrebnu kvalificiranost i svakodnevne dužnosti izbornika daje mogućnost predsjedniku Čuljku da  na to mjesto imenuje bilo koga, od čega će prvenstveno on imati koristi.

Izostankom jasnih pravila moguće je svakakvo tumačenje odluka volonterskih dužnosnika, odnosno njihovo izvlačenje za štetne odluke koje su donijeli temeljem izostanka pravila. Izbjegava li HRS time i ne imenovanjem tajnika svoju odgovornost već dulje od deset godina slučajno ili namjerno? U vezi s tim HOO je dužan uskratiti financiranje svakom savezu koji mu nije dostavio svoje pravilnike koji su u skladu s Pravilnikom HOO-a odnosno sa Zakonom o sportu, što se u slučaju HRS-a nikad nije dogodilo.

Nakon svih ovih godina štetnog obnašanja izborničke dužnosti  postalo je očito da gospodin Rajković nema nimalo srama i da sam nikada neće odstupiti od svoje pozicije izbornika koju fiktivno obavlja imenovanjem od strane predsjednika Kamila Čuljka, potpuno svjesnog njegovog neznanja i nesposobnosti. Predsjednik Čuljak je isto učinio i postavljanjem svojeg nekompetentnog prijatelja Franja Pinjuha na mjesto glavnog trenera reprezentacije mimo natječaja. U oba slučaja očito su osnovna ideja i motiv bili zlouporabom položaja izvlačiti novac poreznih obveznika namijenjen sportu preko nezasluženih naknada i novčanih nagrada.

Hrvatski olimpijski odbor nemoćan

Kada smo putem naših javnih objava upoznali odgovorne osobe u HOO-u s tom problematikom i suočili ih s činjenicom njihove nadležnosti za potvrđivanje imenovanja trenera koji ne zadovoljava uvjete tada je odlukom predsjednika Zlatka Mateše trener Pinjuh razriješen s te dužnosti. Međutim, HOO nije bio nadležan za smjenjivanje izbornika čije plaće ne subvencionira te nije mogao sugerirati na njegovo smjenjivanje zbog nedostatka pravilnika iz HRS-a koji regulira kvalificiranost i specifikaciju poslova izbornika u skladu sa Zakonom o sportu. Iz istih je razloga HOO godinama bez mogućnosti kontrole samo prosljeđivao HRS-ove prijedloge s lažnim navodima predsjednika Čuljka o zaslugama izbornika Rajkovića temeljem kojih je on dobivao nagrade Vlade za posebna sportska postignuća.

Stoga su do daljnjeg svi ronilački sportovi taoci izbornika i predsjednika HRS-a sve dok ih ne smijeni izborni Sabor saveza. No, unatoč takvoj želji i konkretnim nastojanjima velike većine aktivnih članica saveza to je već godinama nemoguće zbog potpune blokade demokratskih procedura koje vode reizboru upravljačke strukture. Tako će biti i dalje sve dok nadležne državne institucije toleriraju nepravilnosti putem kojih čelnici HRS-a protustatutarno i protuzakonito održavaju vlast.

Da je to zaista tako dovoljno govori činjenica da su već dulje od deset godina, potpuno nedostupni svi javni dokumenti saveza. Stoga je nemoguće sazvati sve članice HRS-a na izvanrednu skupštinu zbog nepristupačnosti matične knjige s popisom validnih klubova. U slučaju da se u pozivima izostavi samo jedan klub, nadležni Ured za udruge će poništiti validnost novo konstituiranog Sabora i sve njegove odluke. To se već jednom dogodilo. Upravo je nevjerojatno da je Gradski ured za opću upravu – Sektor za udruge i zaklade diskvalificirao odluke legitimne skupštine HRS-a koja je izabrala novo vodstvo zbog protuzakonitog ne dostavljanja javnih dokumenata, konkretno matične knjige članica od strane starog saziva udruge. Time su kažnjeni oni koji su se povodili vladavinom prava, a nagrađeni oni koji su se ponašali protuzakonito. To je bio znak čelnicima HRS-a da smiju nekažnjeno kršiti zakon. Da ne govorimo o nedostupnosti svih drugih pravilnika i poslovnika HRS-a koji određuju ispravnost izbornih procedura. Potpunom privatizacijom javnih dokumenata od strane nekoliko dužnosnika saveza isti su stalno u poziciji mogućeg manipuliranja njihovim sadržajem po potrebi izbornog inženjeringa.

Niti brojne žalbe predstavnika klubova – članica saveza nadležnim institucijama za sad nisu dale nikakav rezultat. Koliko je državni sustav kontrole rada sportskih udruga jadno postavljen govori i podatak da niti državni Povjerenik za informiranje nije uspio dobiti tražene službene spise od HRS-a ni nakon pola godine od svojeg zahtjeva. Predsjednik Čuljak je u jednom dopisu jasno odgovorio javnom Povjereniku da neke javne dokumente  neće dostaviti. Pri tom za sad nije izrečena niti jedna zakonom obavezna prekršajna kazna prema osobama koje odbijaju izdati javne dokumente. Povjerenik je na brojne zahtjeve članica HRS-a za djelovanjem odgovorio da je predmet proslijedio nadležnim inspekcijskim službama. Od tada se mjesecima ništa ne događa.

Sportaši predali i kaznenu prijava DORH-u

Mi sportaši iz ove inicijative smo pokušavali svašta. Još prošle godine smo predali DORH-u kaznenu prijavu s uvjerljivim argumentima za sumnju u počinjenje kaznenih djela od strane  četvorice dužnosnika HRS-a, ali do danas nismo dobili nikakav povratni odgovor o njenom prihvaćanju ili odbijanju.

Dosadašnji kratki rezime naše borbe za osnovne uvjete normalne provedbe trenažnih priprema i natjecanja je da smo samo uspjeli pritiskom na HOO utjecati na smjenjivanje nekompetentnog trenera reprezentacije. No, to smo platili gubitkom radnog mjesta za tu poziciju. Da stvar bude gora, pošto je HRS morao vratiti HOO-u sav otuđeni novac koji je godinu dana dobivao fiktivni trener, predsjednik saveza Čuljak je to ponovno učinio nenamjenski iz blagajne saveza, što opet ide na štetu sportaša. Osim što nisu kažnjeni, krivci su i dvostruko nagrađeni. Zadržali su oteti novac za plaće, a nisu ni vratili oko 500 000 kn od državnih nagrada za vrhunska sportska postignuća koje su dobivali lažno si pripisujući zasluge sportaša. Sam izbornik Rajković, koji upropaštava svjetske rekorde, nastale bez njegove zasluge, uzeo je po toj osnovi više od 300 000 kn. S druge strane sportaši su trostruko oštećeni. Prvo je novac za sport isplaćen nekompetentnom treneru Franji Pinjuhu u vidu naknada za njegov nerad, a sportaši su izgubili plaćenog profesionalnog trenera. Nakon toga, s obzirom na to da Pinjuh nije vratio primljeni novac, HOO-u ga je morao vratiti savez iz vlastitih sredstava namjenjenih sportu. Na taj način su sportaši opet zakinuti. I treče, zbog prijave sportaša nadležnim institucijama o nagrađivanju osoba koje to nisu ničim zaslužile isti su ti sportaši, zaslužni osvajači zlatnih medalja Damir Zurub  i Petar Klovar te trener Vitomir Maričić ostali bez novčanih nagrada koje im pripadaju zbog zaustavljanja sumnjive procedure nagrađivanja. Istovremeno su trener Pinjuh koji nije odradio niti jedan trening s nekim od sportaša dobio državno priznanje za posebna sportska postignuća te 60 000 kn, a član Upravnog odbora HRS-a Mijo Vukušić, koji nema baš nikakve veze sa zaslugama u sportu 36 000 kn nagrade. Zato ovim putem javnog priopćavanja zahtijevamo od svih nadležnih u lancu HRS – HOO – Ministarstvo turizma i sporta (Samostalna služba sportske inspekcije, Nacionalno vijeće za sport) – Državni inspektorat – USKOK – DORH da isprave učinjene nepravde.

Nadalje, zbog manjka u kasi HRS-a nastalog povratom novca HOO-u smo primjerice ovih dana imali situaciju da izbornik objašnjava da za dvoje najboljih reprezentativaca u plivanju perajama nema novca (dvadesetak tisuća kuna) za njihov odlazak na svjetsko prvenstvo na koje ih kao izuzetno perspektivne sportaše, na vrhuncu njihove karijere, poziva Međunarodni olimpijski odbor. Posebno je degutantno da pred tim reprezentativcima izbornik Rajković pokazuje svoj navodni čin milosti tako što usput demonstrira svoju moć i utjecaj pozivajući na osobni mobilni telefon predsjednika HOO-a  Zlatka Matešu i u izravnoj komunikaciji s njim kao s bliskim prijateljem pokušava ipak nekako „srediti“ to putovanje. Ako je već HRS morao vratiti HOO-u financijska sredstva za plaće trenera Pinjuha, zar se nije od tog novca poreznih obveznika, prethodno namijenjenog HRS-ovom sportu, moglo platiti putne troškove reprezentativcima redovnim putem, bez dodatnih polu-privatnih intervencija izbornika Rajkovića prema predsjedniku HOO-a Zlatku Mateši? Trebaju li zato zaslužni reprezentativci osjećati zahvalnost prema istome kao da im se nešto poklanja što im ne pripada? Kome je uopće prenamijenjen novac HRS-a vraćen u HOO? Zašto zaslužni sportaši snose posljedice protuzakonitog djelovanja, izgleda zaštićenih sportskih dužnosnika?

Zaista ne znamo čemu se više možemo nadati. Do sad smo se žalili nadležnim ministarstvima, DORH-u, USKOK-u, Uredu za udruge, Uredu za sport, Državnom inspektoratu i svim drugim inspekcijama. Možda oni nešto i rade po tom pitanju, ali izgleda da će do njihovih konkretnih odluka propasti još puno potencijalnih svjetskih rekorda i najsjajnijih odličja, a nas sportaše iz nemoći nažalost dovesti do nekih odluka koje su u suprotnosti s opće nacionalnim interesom.

Zato ovo otvoreno pismo opet šaljemo na javne medije s ciljem senzibiliziranja odgovornih osoba i javnosti. Ako se ni sada ništa ne dogodi, onda je možda zadnja instanca žalba Međunarodnom olimpijskom odboru, kako nas to savjetuje naš odvjetnički tim.

Osvetničko poništavanje svjetskih rekorda je nova pljuska čelnika HRS-a svima nama, natjecateljima, trenerima i cijeloj naciji. Ispada da se u ovoj zemlji takve osobe toleriraju i dodatno nagrađuju bez obzira na svu štetu koju čine. Pitanje je ima li više uopće smisla ovdje ostati i trošiti energiju na izgleda uzaludnu borbu s otimačima tuđega rada koji sve uništavaju zbog osobnih parcijalnih interesa, nesposobnosti i iz obične obijesti.

U nekim drugim državama za najtrofejniji sport bi se izdvajali milijuni i stvarali bi se idealni preduvjeti za treniranje zaslužnih sportaša, bez obzira na to što se ne radi o olimpijskom sportu. Kako saznajemo, ove će godine reprezentativci najtrofejnijeg sporta morati sami snositi preko 70 % troškova ako žele otići na bazensko i dubinsko svjetsko prvenstvo.

Mi smo do sad učinili sve što je bilo u našoj moći. Na sportskom planu smo najbolji već dulje vrijeme. Isto tako, svojim konstruktivnim, a po potrebi i čvrstim aktivnim pristupom cijelo vrijeme pokazujemo svoje društveno odgovorno ponašanje i građansku hrabrost unatoć osvetničlim radnjama koje trpimo. Ako će sustav državne uprave i dalje biti ovako inertan, izgleda da je još samo preostalo napuštanje svega i odlazak nekamo gdje će se vrhunska sportska postignuća znati cijeniti, stoji u pismu kojeg potpisuju hrvatski ronilački reprezentativci i predstavnici inicijative APNEA S.O.S. 2021.

D.G.

PROČITAJTE JOŠ:

Hrvatski reprezentativci poslagali medalje i poslali jasnu poruku: “Ugrožavaju nam živote!”

Rukovodstvo Hrvatskog ronilačkog saveza odgovorilo olimpijcima: “Iznesen je niz netočnih i zlonamjernih navoda”