FOTO Grad Zadar obilježava 60 godina Gradskog mosta

Foto: Boris Kačan

ZADAR – Jubilarnih 60 godina Gradskog mosta Grad Zadar obilježit će idućih dana prigodnim događanjima u suradnji s Ronilačkim klubom KPA Zadar, Biciklističkim klubom Zadar, Triatlon klubom Zadar, ŠRD Zubatac, Školom primijenjene umjetnosti i dizajna i Narodnim muzejom, a uz potporu zadarskih barkajola.

U četvrtak, su se građani mogli provozati barkom ispod mosta, s ukrcajem na kamenim stubama, južno od mosta, sa strane Grada (poluotoka).

Učenici Škole primijenjene umjetnosti i dizajna u isto vrijeme su s bedema i Branimirove obale kreirali nove likovne ideje zadarskog mosta budućnosti, a članovi ŠRD Zubatac su mostu održali natjecanje u ribolovu.

U dvorištu palače Cedulin postavljena je izložba fotografija mosta iz arhive Narodnog muzeja Zadar, novih podmorskih fotografija koju su za ovu prigodu izradili članovi Ronilačkog kluba KPA Zadar Marija Velimir, Toni Števanja i Šime Fatović te zadarskih fotografa Marina Gospića, Zvonka Kucelina, Bojana Bogdanića i Tomija Burčula.

Škola primijenjene umjetnosti i dizajna predstavit će se učeničkim radovima koji su nastali u sklopu školskog projekta Visit me again… Love, Zadar. Izradili su ih učenici 4. a i 4. c razreda, smjer grafički dizajn. Voditeljica projekta  je Mirna Oštarić Kerr. Izložba je otvorena do 16. svibnja. Svojim likovnim radovima most su ukrasili polaznici dječjeg vrtića Višnjik.

U subotu ujutro (14. svibnja 2022.) pokazni trening na mostu održat će i mladi zadarski atletičari u organizaciji Triatlon kluba Zadar, a članovi Biciklističkog kluba Zadar defileom će podsjetiti na pravilan prelazak mosta biciklima.

Ovaj jubilej prigoda je za napraviti đir preko mosta, a i ispod njega. Prigoda je i za napraviti pokoji selfie uz most, baciti tunju s njega… Mosta nikad dosta! – poručuju iz Zadra.

Kako zadarski Gradski most izgleda danas, pogledajte u galeriji fotografija iz objektiva Borisa Kačana, a niže pročitajte nešto više o njegovoj povijesti i koliko znači za Zadrane…

Povijest zadarskog Gradskog mosta

Prva spominjanja premošćivanja zadarske luke sežu u 1906. godinu, i to iz regulacijskog plana o širenju grada. Osnovni razlog tomu je naglo razvijanje novih zadarskih predjela Voštarnice i Brodarice koje su do tada bile nenaseljene i građanima služile kao mjesto odlaska u lov i na izlete.

Međutim, tamo su počele nicati ladanjske vile, pokrenuo se život na obali suprotnoj od Poluotoka i prometna povezanost bila je bitna stavka.

Zadarska luka prvi put je premošćena 1920. Do tada je Poluotok bio okrenut prema istoku i u njega se ulazilo kroz Kopnena vrata, tj. Fošu. Kad je izgrađen most, istovremeno je izgrađena današnja ulica Jurja Barakovića, probila su se Nova vrata, piše Antena Zadar. Preko mosta nastavila se izgradnja prema današnjoj ulici Stjepana Radića.

Novosagrađeni most bio je dugačak 153, širok 7 metara. Imao je kolnik i pločnik, a u sredini se otvarao kako bi propuštao ribarske barke koje su bile vezane u luci.

Mnogi će se složiti kako je kameni predak zadarskog mosta puno ljepši od današnjeg mu nasljednika. Stari most živio je dvadesetak godina, a onda su zapuhali vjetrovi fatalnog Drugog svjetskog rata. Zadar se do 1943. nalazio pod talijanskom upravom, a kapitulacijom Italije, u grad su ušle njemačke trupe.

Zbog vojne politike, američki i britanski bombarderi uvijek su bombardirali ciljeve s velike visine. važno im je bilo izgubiti što manje zrakoplova, a preciznost je bila manje bitna. Zbog toga su izmislili tzv. tepih bombardiranje, što bi značilo da bi sa velikih visina bacali puno bombi. Pri kraju 1944. godine, preciznost saveznika bila je cca. 500 m lijevo – desno. Za Zadar je to značilo katastrofu. Jer, kad je gađan veliki, 150 metara dugačak brod Mar Bianco koji je bio vezan u luci, bombe su padale po čitavom Poluotoku.

spod mosta Nijemci su imali splavove s municijom, a tamo su ih držali kako saveznici ne bi vidjeli naoružanje tijekom izviđanja. To je i dokrajčilo stari most. Dana 17. rujna 1944. Zadar je napalo 12 aviona koji su pogodili jedan od splavova s municijom. Eksplozila je bila vrlo jaka, raznijela je čitav most, a ostaci mosta letjeli su i do 900 metara u zrak. Dijelovi raznesenog mosta kasnije su bili nađeni i na Stanovima.

U urbicidu Drugog svjetskog rata uništeno je toliko gradskog tkiva da obnova mosta nije bila prioritet. Tadašnjim poslijeratnim stanovnicima nije bilo jednostavno dolaziti na poluotok s kopna. Postojali su barkarijoli, ali to je bilo nedostatno.

Prviremeni pontonski most na bačvama pušten je u promet 21. prosinca 1949. godine. Konstrukcija je bila od drvenih dasaka, a most se povijao i ljuljao na valovima. Nije bio na mjestu današnjeg mosta, već pomaknut dublje u uvalu.

Dobri duh Zadra, tehničar Milorad Ignjatović došao je na ideju pontonskog mosta na bačvama. I taj se most mogao otvarati, i bilo je zanimljivo hodati po njemu jer je stalno titrao. Čitave generacije Zadrana upoznale su na pontonu sve tajne koje skriva ženska suknja. Most je bio od drva i bačava, nije bilo teško probušiti bačve i fakinski viriti iz žablje perspektive.

Početkom šezdesetih godina 20. stoljeća, odlučeno je da će se graditi novi most, ovaj koji imamo danas.

Ponton se uklonio 1961. a nekoliko mjeseci postojala su dva mosta, novi i stari.

Današnji most pušten je u promet 12. svibnja 1962. projektirao ga je zagrebački inženjer Vojislav Draganić koji je sagradio i stari Maslenički i Most mladosti u Zagrebu.

Most je dugačak 152, širok 6 metara i nema kolnik. 160 tona čelične konstrukcije izgradila je beogradska Mostogradnja, montažu odradila Jugomontaža, a popločavanje zadarska tvrtka Alan.

Ima 7 nosivih stupova i prema projektu se trebao otvarati. Zabilježeno je samo jedno otvaranje, ali je most nakon toga, zbog tehničkih detalja, ipak ostao nepokretan. Sustav otvaranja nije funkcionirao, a jedina dobra stvar u tome jest da ga Zadrani zbog toga nisu platili.

U Domovinskom ratu most su zaobišla oštećenja. Tek neznatno renoviran čini najprometniji pješački prijelaz građana. Preko mosta se prelazi bez puno zastajkivanja – zadarsko je nepisano pravilo. Za turiste pak to pravilo ne vrijedi.

D.G.