Institut za oceanografiju i ribarstvo – Znanost kao preduvjet za spas Jadrana

Foto: RTL Digital

Ravnateljica Instituta za oceanografiju iz Splita Živana Ninčević Gladan po struci je biolog, a radi u laboratoriju za plankton i toksičnog školjkaša, gdje je prije nedavno izabrane funkcije ravnateljice Instituta, bila voditeljica laboratorija. U 11. po redu emisiji Morski TV, upoznat će nas s radom ovog na Mediteranu izuzetno cijenjenog Instituta, njegovim znanstvenicima, ali i brojnim temama vezanim uz istraživanje Jadranskog mora, njegovih fizičkih svojstava, te ekoloških i ljudskih utjecaja na ribolov i kvalitetu mora. 

– Velik je izazov voditi ovakvu instituciju. Susrećete se s brojnim izazovima, poput ljudi i financija. Uz znanost, naša institucija ima jako razvijenu stručnu djelatnost, pošto istraživanja zahtjevaju terenski rad istraživačkim brodom. I to mi je, moram priznati, jedan od najvećih izazova, jer naša posada nije prepoznata kao pomorci, već kao zaposlenici u javnom sektoru i kao takvi imaju određena pravila. Međutim, vi kad idete na more, vi trebate pomorce koji će biti na moru 10 do 15 dana.

U znanosti, da bi izveli kvalitetne zaključke, trebate imati kvalitetne podatke. A zato vam trebaju visoki stručnjaci koje trebate motivirati. Znanstvenici su inače motivirani istraživanjem, rezultatima i  taštinom, dok ljudi koji su jako važni, a obavljaju manje-više jednoličan posao, jako ih je teško motivirati.

Najstariji svjetski podaci o fitoplanktonu!

Poznavatelji Splita znaju da se institut nalazi na jednom od najatraktivnijih mjesta u gradu, institut je tamo izgrađen 1930. godine?

– Ona je na tom položaju, a mi se širimo. Kad sam se zaposlila na Institutu 90-ih godina, bilo nas je svega 50 ljudi, a sad nas ima 140. S tim da moram reći kako je na državnim sredstvima 70 ljudi, a svi ostali su zaposleni na Instituti na projekte, prije svega one europske. Jedna od vrijednosti našeg Instituta je da smo mi od 1950-ih godina počeli prikupljati podatke o fizikalnim i kemijskim svojstvima mora i planktonskim zajednicama.

Moram se pohvaliti da imamo najstarije podatke na svijetu o primarnoj proizvodnji fitoplanktona. Sljedeći iza nas su Havaji. To je jedna od naših vrijednosti. Pa iako nam nedostaju suvremene tehnike, ali evo, primjerice o spoznaji utjecaja klimatskih promjena ne mogu vam pomoći ne znam kakvi suvremeni uređaji, već upravo ti nizovi podataka i naravno, meteorološki podaci, pa da možete vidjeti kako se mijenjao taj živi svijet.

EU: „Zabrana ribolova u Jabučkoj kotlini je projekt najbolje regulacije u Sredozemlju„

Koliko toga se promijenilo u Jadranu u posljednjih 50-60 godina, odnosno od kad mjerenja postoje?

– Ja mogu govoriti o planktonu i te zajednice su se u Jadranu mijenjale, naravno. No treba spomenuti njihovu važnost, jer su zapravo najvažniji za proizvodnju kisika na Zemlji. Svi smo čuli i pričamo o Amazoni u tom smjeru, no planktoni su važni jer more pokriva više od 70 posto površine planete.

Ovdje treba svakako spomenuti Jabučku kotlinu, koja je najdublji dio srednjeg Jadrana s oko 200 metara dubine. Ti je područje gdje se vršilo više od 30 posto ulova s hrvatske i talijanske strane. Međutim, osim što je to važno ribolovno područje, Jabučka kotlina je karakteristična jer je to područje mrijesta i rasta mnogih koćarskih vrsta, poput škampa, grdobine i kozice. Onda su i hrvatski i talijanski znanstvenici prepoznali važnost zaštićivanja tog područja. Napravljena je znanstvena podloga u kojoj je sudjelovao naš Institut, na osnovu koje je 2015. i 2016. godine zabranjeno izlovljavanje na tom području na godinu dana. Nakon godinu dana stokovi svih tih koćarskih organizama su dosta obnovljeni, odnosno porasli su. Odmah potom talijanska strana je dozvolila izlovljavanje, pa se dogodilo to da su nakon svega par tjedana svi ti rezultati anulirani.

Potom je hrvatska strana vršila pritisak na Talijane da se to područje ponovno zaštiti i 2017. godine, to se područje zaštitilo na tri godine, a 2018. ta zabrana je prešla na višu razinu, na način da je to zabranila i Europska opća komisija za ribarstvo. Prošle godine je ta zabrana prešla u trajnu zabranu. To znači da se zabranio izlov na svega 1,5% površine Jadrana, a jako su dobri rezultati.

Ono na što sam ponosna je to da je EU prepoznala kao najbolji projekt regulacije ribolova u Sredozemlju, a upravo je naš Institut bio glavni voditelj u tim istraživanjima i pokretač tih akcija.

Živana Ninčević Gladan – Foto: RTL Digital

Ribarstvo je jako osjetljiva tema. No ribari stalno izražavaju negodovanje – sve je manje ribe, a vaš institut se pojavljuje u medijima kao relevantna ustanova po tom pitanju, u tom trenutku ljudi percipiraju da ste vi odgovorni za to što ribari negoduju?  

– Ribari negoduju, ali mislim da je odrađen jako dobar posao jer su se mrijestilišta oporavila. Znanstvenici rade po propisanim metodama, nakon čega ministarstvo donosi odluke o zaštiti. A sve to je dobro i za ribare, jer se riba neometano mrijesti i raste.

Doprinos Instituta zaštiti Jadrana

Osim toga imate i brod BIOS koji je redovito na moru Možete opisati malo taj terenski rad?

– Bios 2 izgrađen je 2009. godine. Ima nešto manje od 37 metara, na kojeg može stati 18 istraživača i 6 članova posade. Uglavnom se kreće između Zadra i Dubrovnika, uključajući obalno područje i otvoreni Jadran. Najčešće se ispitivaju fizikalni parametri mora, temperatura, salinitet, koncentracija kisika. Mjere se hranjive soli, planktonske zajednice, uzorkuje se i sediment, kad se provode oceanografska istraživanja. Međutim vrlo često se provode i ribarska istraživanja i moram spomenuti da je naš Institut prema Zakonu o morskom ribarstvu, nadležno tijelo za prikupljanje podataka o ribarstvu i za procjenu stanja o resursima na moru.

Uvriježeno je mišljenje da su „stručnjaci“ na proračunu. Na koji način Institut dolazi do prihoda, odnosno odakle se financira vaša znanstvena ustanova? Je li država honorira znanost?

– Dio znanstvenika jest na proračunu. No svaka institucija ima određen broj koeficijenata, odnosno novog znanstvenika možete zaposliti tek kad postojeći ode u mirovinu ili na neko drugo radno mjesto. Jedini način na kojeg mi povećavamo broj znanstvenika jesu znanstveni projekti. Način financiranja u posljednjih 15 godina se jako promijenio. Mladi znanstvenici imaju mogućnost da se prijavljuju za svoje projekte i dobiju svoj novac s kojim sami upravljaju u tu svrhu, tako da je način rada potpuno drukčiji.

Jedna od najvećih zabluda je to što ljudi povezuju Institut kao političko, aktivističko ili zakonodavno tijelo, no znanstvena institucija je nešto sasvim drugačije?  

– Ne mogu vjerovat da ljudi misle da smo mi nekakvo zakonodavno tijelo. Hrvatska primjerice primjenjuje europske direktive zaštite okoliša, a jedna takva je i Direktiva o morskoj strategiji. Sudjelovala sam u jednoj međunarodnoj grupi, gdje se trebalo na osnovu fitoplanktona kojim se bavim, odrediti kako će se procijeniti stanje kvalitete mora s obzirom na eutrofikaciju. To vam je kad hranjive soli dolaze u more otpadnim vodama, ispiranjem poljoprivrednih površina i slično, a kao posljedica dolazi do cvjetanja mikroalgi. Tada se svi ti podaci skupljaju i onda se stvara dokument koji poslije toga ide u administraciju. Hoće li oni poslije toga uzeti u obzir te podatke i kakve će zakone donijeti, to je na njima – ispričala je za Morski TV ravnateljica Instituta za oceanografiju i ribarstvo iz Splita, Živana Ninčević Gladan.

U emisiji se dotakla još i 8 laboratorija koji rade na Institutu, kontroverznoj priči o ribolovu i istraživanju u Tarskoj vali, sve češćim fenomenima cvjetanja mora i morskoj sluzi, kao i novim organizmima u Jadranu, te klimatskim promjenama. Više pogledajte u 11. emisiji Morski TV.

Morski TV