Foto: Wikimedia

Ako je uboden prst, oteklina se širi najčešće samo prema zapešću, rijetko do lakta ili ramena. Bol se širi po cijeloj ruci, a vrhunac dostiže nakon tridesetak minuta. Nastup glavobolje, vrtoglavica, povišena temperatura, grčenje mišića, lupanje srca i povraćanje pri čemu se može izgubiti i svijest…

Po agresivnosti i otrovnosti prvo mjesto u ovoj skupini otrovnih riba pripada pauku. U našem moru žive četiri vrste pauka od kojih je najotrovniji pauk žutac. U susretu s ovom vrstom, kao i sa svim ostalim paucima, treba se čuvati uboda bodlji na škržnim zaklopcima i tvrdih šipčica na prvoj leđnoj peraji čiji je početak crno obojan. Otrov koji ubodom dospijeva u organizam je neurotoksičan i kemotoksičan, a može biti i po život opasan, piše Novi list.

Prilikom uboda otrov se u ranu brzo i lako cijedi kroz žljebiće na otrovnim bodljama. Bol koji se trenutno javlja oštar je, nalik bolu nastalom paljenjem. Mjesto uboda najprije poblijedi, pa pocrveni, da bi na kraju i pomodrilo. Često se ospe sitnim mjehurićima iu pravilu otekne. Ako je uboden prst, oteklina se širi najčešće samo prema zapešću, rijetko do lakta ili ramena. Bol se širi po cijeloj ruci, a vrhunac dostiže nakon tridesetak minuta.

Nastupa glavobolja, vrtoglavica, povišena temperatura, grčenje mišića, lupanje srca i povraćanje pri čemu se može izgubiti i svijest. Bol se najčešće smanji već nakon dva, a najkasnije za 24 sata, no oteklina može ostati i do desetak dana. Često se javljaju i sekundarne infekcije poput gnojenja i raspadanja tkiva oko mjesta uboda. sistemski simptomi poput malaksalosti, hladnog znoja i kolapsa su relativno rijetki. Potpuni oporavak može trajati od nekoliko dana do nekoliko mjeseci.

Foto: Wikimedia

Prva pomoć kod uboda pauka se sastoji u neutraliziranju otrova što se relativno lako može postići uranjanjem ili premazivanjem mjesta uboda s 10 postotnom otopinom amonijaka koja se u prikladnom pakiranju može kupiti u svakoj ljekarni, a nakon čega bol, pa i sve druge posljedice uboda najčešće potpuno nestaju. Prvi pokušaji tretiranja uboda otrovnih riba desetpostotnom otopinom amonijaka su se na našem moru dogodili prije nekih desetak godina po uzoru na tretmane kod uboda insekata ili opekotina žarnjaka. Budući da su rezultati kod većine ubodenih osoba bili vrlo zadovoljavajući, ovaj postupak među ribolovcima postao je vrlo česta i po svemu sudeći vrlo učinkovita praksa.

Naravno, uvijek postoje nezgodna mjesta za tretiranje. Ubod ispod nokta je posebno problematičan jer amonijak teško može prodrijeti do mjesta uboda.

Ubodeno se mjesto može i zasjeći, te baš kao i kod zmijskog ugriza, istiskivanjem iz rane iscijediti što je moguće veću količinu krvi.

Važno je znati da su svi riblji topli termolabilni, što znači da gube toksičnost na višim temperaturama. Zbog toga se ubodeno mjesto može i termički tretirati, ne postoji mali problem koji se zove prag bola, a koji se kod većine ljudi kreće oko 45ºC. Budući da bi se ubodeni dio tijela trebao uroniti u vruću vodu temperature od 50º do 60ºC te ga tako uronjenog držati 30 – 90 minuta jasno je da takav postupak uz bol uzrokovan ubodom nije nimalo jednostavan.

Mnogi ribolovci mjesto uboda spaljuju upaljačem, žarom cigaretom ili prislanjanjem na vrelu ispušnu cijev motora.

Bez obzira na kakav se tretman odlučio, potrebno je što prije potražiti liječničku pomoć, a pogotovo ako se radi o više uboda.

Boris Bulić