Zadrani zbog skrike galebova pukli pa usred noći pucali s balkona – Gradske vlasti nemoćne, ništa ne pomaže…

Foto: Morski HR

ZADAR – Stanovnica jedne stambene zgrade na Relji u Zadru, požalila se da je prije nekoliko noći čula – pucnjeve iz vatrenog oružja s nekog od balkona svoje zgrade.

– Nisu to bile niti petarde niti vatromet. Netko je usred noći pucao, najvjerojatnije iz pištolja, možda iz malokalibarske puške, ne znam točno, ali zvuk je bio od vatrenog oružja, sigurna sam. Jedan od susjeda čak je nazvao policiju, međutim ništa nisu poduzeli jer navodno nije bilo nikakvog dokaza da se pucalo iz oružja. Jutro kasnije, shvatili smo i uzrok incidenta. Netko je pucao na galebove, jer je incidentu prethodilo kričanje tih ptica iznad naše zgrade, što se stalno ponavlja u noćnim satima! Svake noći mi imamo pravi šou s dernjavom galebova koji se skupljaju u kvartu, slijeću na krovove, čupaju hranu iz smeća iz kontejnera. Kao da živite u nekoj džungli. Netko od stanara je očigledno „pukao”, probudio se usred noći i počeo pucati iz pištolja ili puške prema galebovima. Sva sreća da nitko nije stradao, mada se svašta moglo dogoditi. Nitko nakon tog incidenta ništa nije poduzeo, ali problem je i dalje ostao isti – ispričala je stanarka za Zadarski.hr koja je zamolila za anonimnost.

Da je situacija s galebovima eskalirala u Zadru pokazuje svaka ljetna noć u Zadru. Kričanje galebova u potrazi za hranom postala je stalna glazbena „kulisa” koja traje otprilike od zalaska do izlaska sunca, odnosno čitave noći. Osim što opsjedaju kontejnere, galebovi slijeću na ravne krovove zgrada, prljaju izmetom automobile, zalijeću se i međusobno tuku oko svega što sliči na hranu, ponašaju se uglavnom iritantno i mnogim su građanima postali smetnja, pa ih uspoređuju s letećim štakorima i nazivaju ih raznim drugim pogrdnim imenima.

Pa ipak, nisu životinje krive za to već – čovjek. Odlaganjem smeća na otvorenim deponijama, ljudi su zapravo privukli galebove i promijenili im životne navike jer su smeće koje ljudi proizvode u ogromnim količinama – ptice prihvatile kao izvor hrane. Nakon što su se deponije počele površinski zatrpavati nakon svakog odlaganja prikupljenog otpada, gladni su galebovi gradove „zamijenili” za deponije i nastanili ih kao nekad kamene klisure iznad mora gdje su se prirodno i nesmetano gnijezdili. Sve veći promet u lukama, sve bučnija turistička invazija, sve više otpada u kontejnerima koje neodgovorni građani ne zatvaraju za sobom, sve više smeća po ulicama i parkovima, čak i hranjenje ptica bacanjem kruha s balkona što mnogi građani rade iako je kruh poguban za te ptičje vrste – stvorili su od galebova svojevrsne gradske strvinare.

Nekadašnji simbol Dalmacije iz čuvene Oliverove pjesme „Galeb i ja” postao je vremenom predmet negodovanja, pa čak i otvorene mržnje. Pucanje s balkona na ptice koje zapravo nisu ni za što krive osim što su žive, a živjeti negdje moraju kad su protjerane iz prirodnih staništa, ekološka je i komunalna katastrofa dalmatinskih gradova i znak nereda i nebrige koji vladaju u njima.

Foto: Morski HR

Gradska uprava Zadra nakon žalbi građana pokušava se ozbiljno uhvatiti ukoštac s tim problemom, ali normalna i efikasna rješenja su daleko. Što učiniti da se narušeni suživot galebova i čovjeka opet uspostavi?

– To je generalni problem u koji se mora uključiti i Zadarska županija i Čistoća o čijoj djelatnosti puno toga ovisi. Ne smije kontejner biti otvoren čitave noći jer ćete inače sigurno imati problema s galebovima. U kvartovima gdje se čistoća održava na primjeren način nema galebova, oni „kažnjavaju” svojim ponašanjem one kvartove gdje se kontejneri ostavljaju otvoreni, gdje se otpad rasipa izvan spremnika, gdje građani bacaju kruh s balkona i slično. To su uglavnom urbani dijelovi grada, gdje se često kontejneri prepunjavaju, odnosno ne prazne na vrijeme. I naravno – deponija. Dok god se ne uspostavi Centralna deponija za zbrinjavanje otpada, imat ćemo problem galebova u gradu. Restorani na Poluotoku iza kojih se odlaže bačena hrana, zatim smeće koje se baca po pločnicima, ostaci pizze, sladoleda… sve je to „mamac” za galebove koji se razmnožavaju na gradskom području – kaže za Zadarski.hr gradski pročelnik Upravnog odjela za socijalnu skrb i zdravstvo Mario Pešut u čijem se resoru nalazi i prevencija bolesti i poboljšanje zdravlja i kvalitete zdravstvene zaštite građana, ali i zbrinjavanje napuštenih i izgubljenih životinja.

Kako kaže, zbog problema najezde galebova uspostavio je suradnju i s Damirom Perićem, ravnateljem Natura Jadere, Javne ustanove za upravljanje zaštićenim dijelovima prirode na području Zadarske Županije u čijem je opisu nadležnosti zaštita prirodnih vrijednosti, osiguravanje održivog korištenja prirodnih dobara, utvrđivanje i praćenje stanja u prirodi (istraživanja i monitoring), sprječavanje štetnih zahvata ljudi i poremećaja u prirodi, itd.

– Ono što smo detektirali kao uzroke su ta opća (ne)higijena na području grada i deponija koja je do sada bila nerješiva, a na kojima se skuplja na desetke tisuća tih ptica. Smišljamo neke strategije, ali pitanje je koje su od njih ostvarive. Priče o „uvođenju” sokolova koji bi rastjerivali galebove ne drže baš vodu. Takvih je primjera bilo u Italiji, ali za golubove, a ne za galebove koje se ne boje sokolova jer su vrlo krupne i snažne ptice koje u borbi za hranom znaju čak biti i agresivne, pa se bilježe čak i napadi na ljude zbog sendviča u ruci i sl. Podmetanje lažnih jaja u njihova gnijezda zbog smanjenja populacije je također, čini mi se, presmjela ideja. Tko je taj koji će se popeti do njihovog gnijezda, pa podmetati jaja? Lovačko tamanjenje također ne dolazi u obzir, iako nisu zaštićene ugrožene životinje to bi bilo nasilje prema prirodi. Mislim da je Čistoća tu glavni faktor. I deponija koju bi trebalo zatvoriti čime bi se smanjio radijus kretanja galebova – kaže Pešut dodajući kako će idućih dana inicirati sastanak sa predstavnicima Zadarske županije, Natura Jadere i Čistoće kako bi usuglasili zajedničku strategiju oko ovog ekološko-komunalnog problema.

Ne hranite ih!

Stručnjak za galebove, biolog Luka Jurinović s Veterinarskog instituta u Zagrebu koji prati ponašanje divljih ptica još je 2018. godine upozorio da galebovi nisu promijenili ponašanje, samo ih ima previše, pa ih ljudi sve više primjećuju. Jedino što može pomoći je zatvoriti smetlišta i sanirati deponije, odnosno ukinuti dotok hrane za galebove. To znači i striktno zatvarati kante za smeće i deponije, ne bacati otpad na ulice.

– Hranite li s balkona ostacima kruha vrapce, lastavice ili golubove, možete biti sigurni da ćete za koji mjesec dobiti stanište galebova u dvorištu. A onda više pomoći nema…

M. Kalajžić